Amonij u podzemnim vodama, smrad u zraku, što se događa na Kaštijunu?

Sustav gospodarenja otpadom ne funkcionira ni u Istri. Još jedno ljeto je na izmaku, a stanovnike koji žive u blizini županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun i dalje muči nesnosan smrad. Ovih mjeseci osjetio se ne samo na području općine Medulin već i u pulskim prigradskim naseljima. Uz to, nalazi Zavoda za javno zdravstvo već godinama pokazuju prisustvo amonija u podzemnim vodama oko odlagališta.

Živjeti u blizini Kaštijuna je kao živjeti u kanti za smeće, kažu stanovnici. Ovog ljeta smrad s odlagališta nije se osjetio samo na području općine Medulin nego i u pulskim prigradskim naseljima.  

Ivo Lorenčin iz inicijative „Čist zrak, duga ljubav“ kaže da je život uz Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun iznimno težak.

- Zavod za javno zdravstvo ispituje da li se ovdje javljaju neke bolesti itd, ja sam im zadnji put poručio da ne šalju ove koji ispituju je li nešto unutra, nego da pošalju psihijatre, izjavio je.

Dok se već šest godina provode ispitivanja, podzemne vode u okolici odlagališta pokazale su prisutnost amonija.

Vesna Kauzlarić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije kaže da se amonij pojavljivao u daljnjim mjerenjima sve do 2025. godine, uz iznimku 2023. i 2025., što upućuje na antropogeni utjecaj na podzemne vode.

Voda se ne koristi za piće, ali se koristi u poljoprivredi, za voće i povrće koje završava na pulskoj tržnici.

Mjerenja provodi i ŽCGO-a Kaštijun iz kojeg poručuju da u njihovim mjerenjima, kao ni u mjerenjima Zavoda, nije bilo prekoračenja graničnih vrijednosti.

Unatoč tome, stanovnici se i dalje žale na neugodne mirise, osobito tijekom turističke sezone. U Istri je ljeti, uz 200 000 stanovnika, i oko 250 000 gostiju. Glavni su uzrok smrada ostaci hrane koji nastaju u turizmu. 

Istarski župan Boris Miletić ističe da najveći dio otpada čine ostaci hrane iz restorana.

Direktorica Kaštijuna Anja Ademi navodi da se problem pokušava ublažiti pokrivanjem odlagališnih ploha folijom kako bi se spriječio prodor oborinskih voda.

No izdvojena rješenja ne postoje. Gospodarenje otpadom je sustav. Neki traže promjene zakona jer komunalci posluju na tržišnim osnovama i više im se isplati miješani otpad voziti na Kaštijun nego u neku drugu tvrtku.

Gradska vijećnica Koviljka Aškić upozorava i na ekonomski problem sustava. Tvrdi da tona miješanog otpada na Kaštijunu stoji oko 120 eura, dok druge tvrtke za preuzimanje naplaćuju i 300 do 350 eura. 

Stoga, dok se nešto radikalno ne promijeni, Kaštijun će teško dočekati trajno rješenje.