Dvojni rad liječnika: Kako regulirati javno i privatno?

Dvojni rad liječnika ponovno je u fokusu. Mogu li liječnici nakon rada u javnom sustavu raditi i u privatnom sektoru te kako to jasno regulirati. Pacijenti često zbog dugih lista čekanja iz javnog zdravstva odlaze privatno, a zatim se vraćaju u javni sustav. Može li bolja regulacija dvojnog rada smanjiti liste čekanja i urediti odnos javnog i privatnog zdravstva?

- Te liste čekanja su često jedna krilatica koja je uvijek problem. Liste čekanja bit će i privatno i javno, samo moraju biti u prihvatljivim granicama. One ne bi trebale biti razlog da se nekome da operirati ili da mu se zabrani rad privatno ili ne. One nisu razlog, kazao je prof. dr. Nikola Čičak, ortoped, Specijalna bolnica Akromion.

- Netko smatra da će zabranom rada liječnika nakon radnog vremena u privatnoj ustanovi smanjiti liste čekanja. To nije pametno razmišljanje. Nećeš nikad smanjiti. One koji ne žele raditi u javnoj ustanovi, neće raditi ni u privatnoj, jer on je jednostavno po definiciji čovjek koji bježi od rada, izjavio je, prof. dr. Darko Chudy, neurokirurg, KB Dubrava.

Profesor Chudy ističe da pregleda nešto veći broj pacijenata jer mnogi upravo žele njega za liječnika, ponajviše zbog iskustva i ugleda koji je, kako kaže, gradio godinama rada. Naglašava da se takav profesionalni kredibilitet ne dobiva preko noći, nego se stječe rezultatima, operacijama i uspjesima koji se potom prenose "od pacijenta do pacijenta".

Dodaje kako je u KB Dubrava razvijena vrhunska funkcijska neurokirurgija te da su posebno prepoznati po zahvatima duboke moždane stimulacije kod poremećaja pokreta, po čemu su, kaže, stekli ugled i izvan Hrvatske.

- Ako hoćete iskreno, pregledavam privatno, i ono što tamo vidim da je za operaciju, operiram u javnoj ustanovi. Nije obrnuti smjer, da pregledam pacijenta u ovoj ustanovi, ambulanti, onda ga pošaljem u privatnu ustanovu da ga operiram, kao što neki rade, dodao je Chudy.

Rad u slobodno vrijeme

Doc. dr. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore kaže kako svega 20-ak posto liječnika iz javnog sustava radi u dvojnom radu, a 80 posto liječnika u javnom zdravstvenom prostoru ne radi u dvojnom radu.

- Spadam u ovu većinu od 80 % koja ne radi u dvojnom radu. Jednostavno nemam nekakvu potrebu rada u dvojnom radu. Naravno imao sam ponuda, ali odlučujem se za rad samo u javnom zdravstvenom sustavu. To je nekakva moja odluka i u konačnici više cijenim slobodno vrijeme provesti s obitelji ili na neki drugi način. Jer ponavljam, dvojni rad liječnika, liječnici rade u svojem slobodnom vremenu, rekao je Luetić. 

Čičak pojašnjava da je dva desetljeća radio u javnom zdravstvenom sustavu, a gotovo isto toliko već djeluje u privatnom sektoru. Ističe kako je Bolnica Akromion specijalizirana za ortopediju i traumatologiju te trenutačno zapošljava 133 djelatnika, među kojima su 23 liječnika. Većina njih ondje je stalno zaposlena, dok samo dvojica liječnika dio radnog vremena provode u Akromionu, a ostatak u javnim ustanovama. Naglašava i da bolnica posluje potpuno tržišno, bez ugovora s HZZO za preglede, radiologiju ili operativne zahvate.

- Dolazim negdje oko šest. Stalno sam tu, a vikendom se bavim financijama, ravnatelj sam. Otkad radimo nikad pacijent nije otpao, zato što smo mi produžili operacijsko vrijeme trajanja sale. Pacijent koji je primljen danas bit će operiran. Hoće li to biti u tri, četiri ili pet navečer, taj pacijent ne ostaje, mora biti operiran, a to je bio jedan od problema u javnom sektoru, kazao je Čičak.

Ministarstvo zdravstva donijelo je uputu kojom se definiraju kriteriji za dvojni rad liječnika i zdravstvenih radnika kod drugog poslodavca. Odobrenje se može izdati isključivo na godinu dana uz prethodno sklopljen ugovor koji mora sadržavati opis poslova, točno određeno vrijeme dvojnog rada te visinu naknade po satu.

Izdavanje odobrenja vezano je uz liste čekanja pa se neće dopustiti nikomu ako pacijenti moraju čekati dulje od 120 dana. Hrvatska liječnička komora i Hrvatska udruga bolničkih liječnika su nezadovoljne.

- Gotovo svaki ministar zdravstva je imao potrebu promijeniti jedan dio pravilnika do zadnjeg pravilnika koji je na snazi sad već više od devet godina. U dva navrata za vrijeme mandata ministra Vlahušića i ministra Milinovića bio ograničen ili zapravo u potpunosti zabranjen dvojni rad liječnika. U tom periodu nismo vidjeli nekakvu veliku dobrobit za javni zdravstveni sustav. U prvom navratu jedan dio vrhunskih stručnjaka je otišao iz javnog zdravstvenog sustava i nikad se više nije vratio. U drugom navratu, koji je trajao kraće, nismo vidjeli da su se liste čekanja popravile ili da je nekakav drugi benefit bio za sustav, izjavio je Luetić.

- Ako će određeni djelatnik ultrazvuk abdomena napraviti kod privatnika, gleda se vrijeme čekanja na ultrazvuk abdomena iz njegove matične zdravstvene ustanove. Ako je vrijeme čekanja u matičnoj zdravstvenoj ustanovi duže od 120 dana, niti jedan zdravstveni radnik iz te ustanove, ne može dobiti suglasnost za rad kod privatnika, rekla je ministrica Irena Hrstić.

Luetić kao primjer navodi gastroenterologa u Zagrebu koji savjesno radi svoj posao u bolnici, ali teško može utjecati na ukupne liste čekanja u gradu ili državi.

Chudy pritom ističe i pitanje prava liječnika na rad u slobodno vrijeme, naglašavajući da bi svatko nakon redovnog posla trebao imati slobodu odlučiti čime će se dodatno baviti.

- Liječnik u svojem slobodnom vremenu, izvan punog radnog vremena koje radi u javnom zdravstvenom sustavu, obavlja jedan manji dio u privatnoj praksi. U konačnici postoji i niz benefita koje takva praksa donosi. Recimo jedan dio pacijenata će svoje pretrage i preglede obaviti u privatnoj ustanovi, time će u javnom zdravstvenom sustavu smanjiti listu čekanja. On neće biti paralelno na jednoj i na drugoj listi, dodao je Luetić.

Slovenija pokušava regulirati, Hrvatska u kaosu

Građani često započinju liječenje u javnom sustavu, ali zbog nedostatka usluga ili dugih lista čekanja odlaze u privatni sektor gdje preglede plaćaju. Nakon toga se ponovno vraćaju u javno zdravstvo, pa tako kruže između dva sustava. Takav model, bez jasnih pravila i nadzora, na kraju najviše šteti pacijentima, iako bi se, uz veći angažman i bolje praćenje sustava, mogao urediti.

- Prema tome, treba razlučiti taj dvojni rad tako da ga ne možemo prekinuti, jer ako to napravimo to je kaos. I sad je nered, smatra Čičak.

Prema podacima FINE 2024. godine u Hrvatskoj je bilo deset privatnih bolnica s oko 800 zaposlenih. Istodobno, više je od 800 poliklinika i specijalnih medicinskih ustanova s više od oko 5000 zaposlenih.

- Mislim da sada sa svim elementima koje imamo, svim činjenicama i realitetom koji je, mi nemamo opće mogućnosti da više razdvojimo privatno i javno nekim ekstremnim oblicima. Mi smo toliko daleko otišli u tranziciji i vlasništva i poslovnih procesa, da je zapravo nemoguće vratiti to u neke binarne modele ili jedne ili druge. Ono što možemo je urediti odnose između privatnoga i javnoga, rekao je prof. dr. Aleksandar Džakula, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“.

- Država je omogućila tko želi privatno, tko u principu dobije dozvolu za otvaranje neke djelatnosti, poliklinike ili bolnice. Iako postoje neke norme, kadrovi koji moraju biti, otvori se neka poliklinika i onda ta poliklinika ili bolnica zasniva se na radu javnih liječnika iz javnih ustanova. Nema nijednog svog liječnika, a da bi otvorila djelatnost mora 30 % ili 50 %, imati svog čovjeka. Jer ovi koji dolaze, javni doktori, on je jedan dan tu ili je samo popodne. Što će biti sutra ujutro ako je pacijent u komplikaciji, ako se brine? On dolazi u svoje bolnice to gledat? Neće. Morate imati taj sustav. Prema tome država mora regulirati tko može imati privatno i koliko mora imati svojih vlastitih stalno zaposlenih ljudi, ne samo liječnika nego ostalog osoblja, da bi mogao dozvolu dobiti za taj dio. Onda u toj ustanovi može raditi javni liječnik. Ako to nema, ne može, izjavio je Čičak.

Slovenija pokušava dvojni rad liječnika u javnim bolnicama i privatnim poliklinikama regulirati zakonom. Liječnici zaposleni u javnim ustanovama više neće smjeti raditi i u privatnim klinikama, osim iznimno, ali će se zato poticati veći angažman u javnim bolnicama u kojima rade. Dok se vlada nada da će tako iskoristiti zdravstveni hladni pogon, iz Komore i sindikata upozoravaju, izgubit ćemo i to malo stručnjaka u javnom zdravstvu jer privatnici nude i tri puta veće plaće.

- Prijedlog zakona usmjeren je na bolju preglednost i transparentnost našeg zdravstvenog sustava. Cilj je povećanje efikasnosti i pravednosti za pacijente, kazala je dr. Valentina Prevolnik Rupel, slovenska ministrica zdravstva.

Samo Fakin, bivši ministar zdravstva Slovenije objasnio je kako su u Sloveniji liječnici iz javnih bolnica često radili i u privatnim klinikama, što je dovelo do duljih lista čekanja u javnom sustavu, dok su isti pacijenti brže dolazili na red privatno.

Zbog sumnji da se čekanja namjerno produljuju, vlasti su pokušale zabraniti takav rad, no Ustavni sud Slovenije ukinuo je odluku zbog kršenja prava na rad.

Trenutačno liječnici iz javnih ustanova ponovno mogu raditi i u privatnom sektoru, uz odobrenje ravnatelja.

- Konkurentska klauzula izgleda da u zdravstvu ne vrijedi. To znači da liječnici mogu raditi privatno. Ako mene pitate, ja bih to zabranio. Dok situacija ne bude čista da se može raditi samo za jednog poslodavca, za javnog ili privatnog, događat će se anomalije, zapakirane u raznorazne celofane, rekao je Fakin.

- Mislim da mi težimo prema onom sustavu, kunemo se da napuštamo mračno doba komunizma, kad je bilo sve uravnilovka i kad se većinom prema vremenu odvijao rad. Mi sad tako ne želimo, nego želimo prema rezultatima rada. Pa tako privatnici rade. Oni procjenjuju rezultate rada. Njega ne interesira sjedi li netko za računalom osam sati, a zapravo nije riješio problem projektiranja, smatra dr. Darko Chudy.

Čičak ističe da je bitno imati snažno javno i privatno zdravstvo koji se ne natječu, nego nadopunjuju. Podsjeća da je sam odgojen u javnom sustavu, na Šalati, koja je nekad bila vodeća klinika u bivšoj Jugoslaviji. Danas klinika više nije među najboljima u Hrvatskoj, što pripisuje lošem vođenju i propuštenim prilikama.

- Ono što je dodatni problem - zdravstvo nikad nije bio prioritet niti jedne vlade Republike Hrvatske. Jednako tako, privatizacija zdravstva nije bila prioritet nijedne vlade. Odnosno, rješavanje problema pacijenata. Naše su političke elite imale stav da je zdravstvo zanimljiva tema ako su vijesti dobre, a u svakom narednom slučaju ono nije bitno. I mi smo prepuštali organizaciju spontanim događajima, mi smo prepuštali financiranje privatnom kapitalu, mi smo ponašanje prepustili privatnim interesima i tako je zapravo nastala degradacija i kaos u zdravstvenom sustavu, zaključuje Džakula.

Pogledajte emisiju Labirint: