EU i Hrvatska uvode stroža pravila za rad s azbestom

Stupanjem na snagu novih zakonskih propisa, usvojenih danas u Hrvatskom saboru, kojima se u zakonodavstvo prenosi direktiva EU-a, Hrvatska uvodi stroža pravila za zaštitu radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu.

Temelj tih promjena je Direktiva 2023/2668 Europskog parlamenta i Vijeća od 22.11.2023. o izmjeni Direktive 2009/148/EZ o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu, a koja se u hrvatsko zakonodavstvo implementira izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu te drugim zakonskim propisima koji spominju dijagnoze vezane uz izloženost azbestnim vlaknima na radnom mjestu.

Najznačajnija novost koju donosi Direktiva je smanjenje granične vrijednosti izloženosti azbestu deset puta s dosadašnjih 0,1 na 0,01 vlakno po kubičnom centimetru (cm).

Budući da je azbest karcinogen bez utvrđenog praga, znanstveno nije moguće utvrditi razinu ispod koje izlaganje ne bi štetno utjecalo na zdravlje. Stoga se u Direktivi navodi da do 20. prosinca 2029. poslodavci moraju osigurati uvjete da nijedan radnik ne bude izložen koncentraciji azbesta u zraku većoj od 0,01 vlakna po cm3, tumače u Ministarstvu zdravstava.

Pri tome se uzimaju u obzir i vlakna promjera manjeg od 0,2 mikrometra ili 0,002 vlakna po cm3, pri čemu se uzimaju u obzir samo vlakna s dužinom većom od 5 mikrometara , promjerom od 0,2 do 3 mikrometra i s odnosom dužine i promjera većim od 3:1, dodaju.

Azbest je izrazito opasna karcinogena tvar koja i dalje utječe na razne gospodarske sektore, kao što su građevinski radovi, obnova zgrada, rudarstvo, gospodarenje otpadom i gašenje požara, u kojima je rizik od izlaganja radnika visok.

Prema europskoj statistici profesionalnih bolesti, azbest je daleko najčešći uzrok raka povezanog s radom. Potvrđeno je da se čak 78 posto slučajeva raka povezanog s radom u državama članicama može povezati s izlaganjem azbestu.

Kad ih se udahne, azbestna vlakna u zraku mogu dovesti do teških bolesti kao što su mezoteliom i rak pluća, a od trenutka izlaganja može proći prosječno 30 godina prije pojave prvih znakova bolesti, koja u konačnici dovodi do smrtnih slučajeva povezanih s radom.

Stoga je potpuno odstranjivanje azbesta najpoželjnije rješenje u odnosu na svaku drugu aktivnost rukovanja kad god je to izvedivo i korisno za zaštitu radnika, navodi se u Direktivi.

Kako bi zadovoljila odredbe Direktive, Hrvatska je u Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu i u Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu dodala rak jajnika te rak probavnog sustava kao bolesti koje mogu biti posljedica izloženosti azbestnim vlaknima.

Azbest je u Hrvatskoj zabranjen od 2006. godine, međutim godinama se koristio u graditeljstvu, primjerice nalazi se u salonit pločama koje se mogu vidjeti na nekim krovovima garaža i kuća.

Hrvatski eurozastupnici zadovoljni usvajanjem novih propisa

Implementaciju EU uredbe za zaštitu od azbesta pozdravili su hrvatski europarlamentarci Tomislav Sokol (HDZ/EPP) i Romana Jerković (SDP/S&D), članovi Odbora Europskog parlamenta za javno zdravlje (SANT). Tomislav Sokol, koordinator kluba zastupnika Europske pučke stranke u odboru za javno zdravlje, upozorava kako ne postoji sigurna razina izloženosti azbestu.

- Direktiva o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu predstavlja jasan i snažan politički signal Europske unije da dodatno podigne razinu zaštite radnika od jednog od najopasnijih karcinogena u radnom okruženju, ocijenio je hrvatski eurozastupnik.

- Desetostruko smanjenje granične vrijednosti izloženosti odraz je spoznaje da za azbest ne postoji sigurna razina izloženosti. Upravo zato Direktiva ide korak dalje: istodobno smanjuje dopuštenu izloženost i proširuje spektar bolesti koje se službeno priznaju kao posljedica kontakta s azbestom. Takav pristup jasno pokazuje da se politika zaštite na radu sve više temelji na prevenciji, ali i na pravodobnom prepoznavanju zdravstvenih posljedica. Time se ne samo smanjuje rizik za buduće generacije radnika, nego se i ispravlja dugogodišnja nevidljivost bolesti koje se često pojavljuju tek nakon više desetljeća, naglasio je Sokol.

- U Hrvatskoj, implementacija ove Direktive dolazi u trenutku kada je azbest formalno već dva desetljeća zabranjen, ali je njegova prisutnost i dalje realnost, osobito u starijem građevinskom fondu. Upravo zato novi propisi imaju posebnu težinu jer oni nisu usmjereni samo na buduće rizike, već i na upravljanje naslijeđenim problemom.

- Važno je naglasiti da ove promjene ne smiju ostati na razini formalnog usklađivanja s europskim zakonodavstvom. One zahtijevaju stvarnu promjenu pristupa koja obuhvaća poslodavace, institucije i same radnike. Samo dosljednom provedbom, edukacijom i odgovornim upravljanjem rizicima moguće je ostvariti cilj koji Direktiva postavlja, a taj je izloženost azbestu svesti na apsolutni minimum, a zdravlje radnika maksimalno zaštititi, kaže Sokol.

I Romana Jerković, potpredsjednica odbora SANT, kao ključan element novih propisa vidi snižavanje prihvatljive razine izloženosti azbestu.

- Ključna promjena odnosi se na snižavanje granične vrijednosti izloženosti azbestu, uz uvođenje preciznijih zahtjeva za mjerenje, nadzor i zaštitnu opremu. Ovo je posebice važno za radnike u građevinskom sektoru, gdje je rizik izloženosti i dalje izrazito visok, rekla je SDP-ova eurozastupnica za Hinu.

- Hrvatska je formalno napravila korak naprijed donošenjem novog pravilnika međutim, kada se uspoređujemo s nekim razvijenijim članicama Europske unije, vidljivo je da zaostajemo u provedbi. Dok zemlje poput Njemačke, Nizozemske ili skandinavskih država već godinama razvijaju sustavne modele, uključujući registre azbesta, specijalizirane tvrtke i snažan inspekcijski nadzor, u Hrvatskoj se ključni problem i dalje nalazi u provedbi propisa na terenu i ograničenim kapacitetima nadzora, napominje zastupnica.

- U mnogim državama članicama naglasak je stavljen na prevenciju, kontinuiranu edukaciju radnika i dugoročne nacionalne planove uklanjanja azbesta, dok u Hrvatskoj takav sustavni pristup još nije u potpunosti razvijen. Upravo zato postoji rizik da se zaštita radnika zadrži na razini formalnog usklađivanja, bez stvarnog učinka na smanjenje zdravstvenih posljedica. U konačnici, pitanje azbesta nije samo tehničko ili regulatorno pitanje, nego pitanje javnog zdravlja i odgovornosti države prema radnicima. Hrvatska je napravila važan korak u prenošenju europskih pravila, ali će se stvarni napredak mjeriti tek kroz njihovu dosljednu i učinkovitu provedbu u praksi, kaže Jerković.

Obveze poslodavaca

Prije početka bilo kakvih radova na takvim zgradama, poslodavac je obvezan napraviti prethodnu procjenu rizika, izraditi plan uklanjanja, plan mjera zaštite na radu, kao i zbrinjavanja otpada, uz obavještavanje nadležnih tijela.

U Ministarstvu zdravstva posebno skreću pozornost na program posebnog osposobljavanja radnika koji rade na poslovima na kojima bi mogli biti izloženi prašini azbesta ili materijalima koji sadržavaju azbest, između ostalog, o osobnoj zaštitnoj opremi.

Navedeno osposobljavanje, ističu, provodi izabrani specijalist medicine rada/medicine rada i sporta, u suradnji sa stručnjakom zaštite na radu poslodavca za kojeg se provodi osposobljavanje. Direktiva navodi da, ako se izlaganje ne može smanjiti na drugi način, treba nositi osobnu zaštitnu opremu za disanje, s tim da to ne smije biti trajno te se za svakog radnika svodi na najmanju moguću mjeru.

Tijekom razdoblja rada koji zahtijeva uporabu takve opreme potrebno je osigurati redovite stanke u skladu s fizičkim i klimatskim uvjetima.

Pridržavanjem obveza poslodavaca u vezi s obavljanjem radova s azbestom te minimalnih zahtjeva za sigurnost i zaštitu zdravlja radnika koji obavljaju radove s azbestom moguće je smanjiti rizik od pojave bolesti koje nastaju kao posljedica izlaganja vlaknimaazbesta, naglašavaju u Ministarstvu zdravstva.

Radnici često ne shvaćajući kolika je opasnost, ne nose sredstva zaštite na radu, a to je ono najgore, kazala je državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Marija Bubaš tijekom saborske rasprave.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo od 2009. godine vodi Registar radnika oboljelih od bolesti izazvanih azbestom. U razdoblju od 2009. do 2025. godine priznato je 1.830 profesionalnih bolesti vezanih uz izlaganje azbestu.

HGK: Već počelo prilagođavanje novim pravilima

Predsjednik Zajednice zaštite na radu Hrvatske gospodarske komore (HGK) Fabjan Ruščić navodi da su se veći sustavi i specijalizirane tvrtke uglavnom počeli prilagođavati novim pravilima, dok dio manjih poslodavaca i izvođača još uvijek podcjenjuje opseg novih obveza osobito dugoročne zdravstvene evidencije, dokumentaciju i potrebu za posebnim osposobljavanjima.

Novi propisi nisu samo administrativna obveza nego pitanje ozbiljne zaštite zdravlja radnika jer su posljedice izloženosti azbestu često vidljive tek nakon više desetljeća. Upravo zato se od poslodavaca očekuje da ove promjene shvate kao trajnu promjenu pristupa, a ne kao još jednu formalnost u zaštiti na radu, ističe Ruščić.

Poslodavcima čije su aktivnosti vezane uz poslove pri kojima se može izdvajati azbestna prašina, odnosno poslodavcima koji obavljaju radove na rušenju ili odstranjivanju azbesta, odnosno materijala koji sadrže azbest iz zgrada, konstrukcija, instalacija, uređaja, opreme ili brodova, propisan je postupak izdavanja dozvola (suglasnosti) od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, navode u HGK.

Obveza ishođenja suglasnosti za radove s azbestom nastupila je 21. prosinca 2025.