07:12 / 26.02.2021.

Autor: Nataša Kraljević-Kolbas/Puls/I.Z./HRT

Godina opasnog življenja i za liječnike i za pacijente

Liječnici u bolnici

Liječnici u bolnici

Foto: Puls / HRT

Prije točno godinu dana, 25. veljače, u Hrvatskoj je zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom. Nakon toga, reklo bi se, ništa više nije bilo kao prije. Htjeli-ne htjeli, morali smo se naviknuti na to neželjeno "novo normalno", maske, dezinficijense, distancu. Najteže je ipak onima koji se već godinu dana na prvoj crti bore protiv Covida. Ovo je priča o ljudima iz sjene. 

Subota ujutro. Jedan od najhladnijih dana ove zime. Iako je najveći val zaraze korona virusom iza nas, ispred Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo velika je gužva. Subotom je uvijek tako jer oni koji u ponedjeljak imaju zakazan pregled, odlazak u bolnicu ili putovanje, danas moraju na testiranje.

Prošlo je deset sati. Brisevi se nose u laboratorij gdje slijedi obrada koja traje od 5 do 6 sati. Danas će se ovdje raditi do večeri. Doktorica Irena Tabain voditeljica je odjela za virološku dijagnostiku. Otkako je prije godinu dana epidemija došla i kod nas, život joj se okrenuo naglavačke.

- Nitko od nas nije imao iskustva s ovakvom epidemijom, ali smo imali iskustva s gripom svake godine, gdje smo imali po 300 uzoraka dnevno, i nekako nam se činilo da ne može to biti toliko gore. U principu u onim najgorim danima se dnevno obrađivalo 2200 uzoraka i tako danima. Ovih 700 dnevno danas se čini kao - lako je, ali kada smo bili u prvom valu, kada smo imali 700, to se radilo u dvije smjene, do dva u noći. To su stvarno bila izazovna vremena, rekla je doc. dr. sc. Irena Tabain, dr. med., voditeljica Odjela za izravnu virološku dijagnostiku HZJZ. 

Posljednjih tjedana mirnije je i u Kliničkoj bolnici Dubrava, našoj Covid bolnici. Iako je na početku pandemije bio narušenog zdravlja, dr. Duško Kardum sve do nedavno radio je s najtežim pacijentima na respiratornom odjelu. Sada se bavi pacijentima koji su preboljeli Covid, ali im je nužno daljnje liječenje. Nedavno je prema izboru Udruge pacijenata proglašen naj doktorom.

- Ovdje je prije kojih nekoliko tjedana bila velika gužva, sve je bilo puno, kreveti s pacijentima. Sada moram priznati da je lijepo i mirno. To je smo znak da se epidemiološka situacija popravila, da je manje posla i da je manje naših sugrađana u ovim bolesničkim sobama, dodao je prof. dr. sc. Duško Kardum, dr. med.

Kada je prije godinu dana dijagnosticiran prvi pacijent u Hrvatskoj, teško da su mogli zamisliti što ih sve čeka.

- Prvo što vam prođe kroz glavu - počelo je. A što je počelo - nismo znali. Prvi počeci su mi bili upečatljivi u komunikaciji s dr. Nelom Sršen, koja je već imala itekako iskustva na svom bojnom polju. I onda se sve to zahuktavalo, zakuhalo, morali ste ući u sve to, vrlo brzo učiti u hodu, skupljati informacije i sada mi se ipak čini, brzo smo i jako dobro sve organizirali. To je davalo nekakve rezultate, naglasio je Kardum.


Laborantica Patricija radi u Zavodu za javno zdravstvo 22 godine, prošla kroz sve i svašta, no Covid epidemija bila je nešto novo.

- Sjećam se tog dana kada je objavljeno na televiziji da je dokazan prvi slučaj, samo sam pogledala prema gore i rekla - evo ga, počelo je. Prošla me neka jeza, uzbuđenje, ali negativno uzbuđenje u smislu neće se valjda obistiniti sve zlo koje najavljuju. Mislila sam - mi smo mala zemlja, drugačija kultura, možda neće. Međutim, razvilo se u nešto puno veće, kazala je Patricija Todorović.

Ovo je bila godina prepuna iskušenja. Spletom okolnosti dr. Tabain našla se pred izazovom da gotovo preko noći uspostavi laboratorij za molekularnu dijagnostiku. Učili su zajedno - oni iza kojih su godine rada, kao i mladi laboranti koji ovdje stječu prvo radno iskustvo. Radilo se za vrijeme lockdowna kada je mnogima problem bio kako uopće doći na posao. Nije se stalo ni nakon zagrebačkog potresa.

- Imate jedan pogon gdje uzorci dolaze, svaki taj uzorak treba prekontrolirati, spojiti sa svojom uputnicom, unijeti u sustav, istaknula je dr. Irena Tabain.

- Ne može biti brže. Ovdje su stvarno djelatnice vrlo spretne i snalažljive i pokušali smo maksimalno skratiti vrijeme od dolaska uzoraka i izdavanja nalaza, rekla je.

Kao i svi liječnici i dr. Kardum susreo se s brojnim nepoznanicama.

- Moja je mala prednost što sam kao specijalizant dosta dežurao na hitnoj pa mi je situacija s respiratorima bila nešto bliža, ali daleko od toga što su imali anesteziolozi. Ali i to je bio jedan problem, više ne izaziva toliko frustracije i straha da nešto ne pogriješiš, poručio je.

Golem je teret bio i na medicinskim sestrama.

- Nikad neću zaboraviti sliku mlade sestre. Kada sam krenuo prema krevetu umrle pacijentice, kako stoji i plače, to je nešto što vam se ureže. Pretpostavljam da je to njezino prvo iskustvo umiranja, dakle, svašta smo mi tu prolazili. Sazrijevali smo i kao ljudi, a ne samo stručnjaci, naglasio je.

- Godina mi je, jedna vrlo intenzivna godina, velikim dijelom provedena ovdje ili kada smo kod kuće uz mobitel. Jednostavno, bila je takva situacija, i vi se tome prilagodite i znate da se to treba napraviti i radite. Ne postavljate pitanja i nadate se da će tome kad-tad doći kraj, a dok traje nemate izbora, dodala je dr. Irena Tabain.

- Dijete bi znalo reći mama sakrit ću ti mobitel, sjedni tu malo sa mnom. Imam dijete vrtićke dobi. Ali sada smo nekako došli do toga da mogu stvarno sjesti s djetetom i porazgovarati se i poigrati, poručila je.

- Ovo je bila situacija kada je bilo prekrasno što ste dio nečega sa svim negativnim konotacijama, ljutnjama, frustracijama, ali u konačnici bili ste dio nečega. Jednostavno su se stvari dešavale tako kako su se dešavale, a mi smo došli danas ispod 190 pacijenata u bolnici i to je dobro, zaključio je dr. Kardum.

Cijeli prilog pogledajte u nastavku. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!