Karin: Društvo je radikalizirano, a djeca i roditelji okruženi nasiljem

Najnoviji slučaj nasilja u obrazovnoj instituciji ponovno izaziva zgražanje struke i javnosti. Napad roditelja na nastavnika usred nastave povlači mnoga pitanja. Ima li ikakva sustava zaštite za djelatnike? Što može sustav, a što škole kako bi osigurale normalno radno okružje?

Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja iz Ministarstva znanosti, objasnio je da je ovakav incident nedopustiv te upozorio na radikalizaciju društva.

- To je nedopustivo. Izražavam žaljenje da se u jednoj odgojno-obrazovnoj ustanovi dogodio ovakav incident. Posljedice ovog incidenta nisu samo na djecu koja su bila u razredu, nego i na ovo dijete čiji je roditelj došao u školu. Mislim da će ono imati najveće posljedice jer možete zamisliti kako je djetetu sedmog razreda, kad otac dođe u školu i napravi takvo što, rekao je.

Ovo, kako kaže, "samo govori o kompleksnosti i težini rada nastavnika i učitelja, a i cijelog sustava".

- Mislim da smo mi kao sustav samo posljedica općeg stanja. Vidimo da je radikalizirano cijelo okruženje i društvo. Djeca i roditelji stalno slušaju o ratovima i nasilju. Mediji su puni nasilja i mislim da je to nešto, što nam je svima izazov. Takav čin je nedopustiv, kazao je.

Dodao je kako je ovo bizarna situacija te podsjetio kako ovaj slučaj ima veću težinu zbog činjenice da se učitelji po novom zakonu - vode kao službene osobe.

- Mislim da će počinitelj biti primjereno kažnjen. Otkako je novi zakon, ovo je prvi put da je u krugu škole došlo do napada na nastavnika, dodao je.

'Učenici su u opasnosti ako u ustanovu uđe netko tko ne bi trebao'

Antonija Mirosavljević iz Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola naglasila je da u obrazovne institucije mogu ući svi, bez ograničenja te da se to treba promijeniti.

- Škola je zapravo javna ustavnova u koju može ući svatko. Sličnu situaciju imamo svi, međutim - ono što je kod nas drugačije je da su kod nas djeca. Učenici su u opasnosti ako u ustanovu uđe netko tko ne bi trebao. Neke od škola su uvele kartice i zvona. Možda bi to bilo jedno od rješenja da se ne može u bilo koje doba dana ući u školu, rekla je.

Ovo, kako kaže - nisu prvi napadi na učtielje i zaposlenike. Neki su više verbalni, ali ovdje se dogodio fizički sukob.

- Utječe to na našu djecu, učenike, na zaposlenike i sve koji rade u sustavu, upozorila je.

'Djevojčica će nakon povratka u školu osjećati sram, tugu i izolaciju'

Snježana Kovač, školska psihologinja ispred Hrvatske psihološke komore, naglasila je kako bi škola prije svega trebala biti sigurno mjesto za mlade.

- Škola bi prije svega trebala biti sigurno mjesto. Gledati nasilje u bilo kojoj situaciji je nešto čemu nitko ne bi trebao biti izložen, a gledati nasilje u školi je nešto dodatno strašnije, rekla je.

Pretpostavlja kako će "djevojčica po povratku u školu osjećati sram, tugu i izolaciju".

- Je li ovaj slučaj i ova situacija, način na koji je tata pokušao "riješiti" neku situaciju, prva situacija koju je vidjela kod svog tate ili je to nešto što se samo prelijeva iz obiteljske situacije na druge kontekste, kazala je.

Upozorila je da "djeca uče po modelu" i da "način rješavanja svakodnevnih problema uče u obiteljskom okruženju".

- Nasilje bilo koje vrste sigurno nije primjeren način učenja rješavanja problema, nastavila je.

Djeca, kako kaže, mogu biti okrutna i moguće je da ju zadirkuju i počnu omalovažavati.

- Moguće je da suosjećaju i da simpatiziraju s njom, dodala je.

Zabrana mobitela: To je kompleksno pitanje, struka nije jedinstvena

Kovač je dodala kako psiholozi svojim primjerom nastoje pokazati djeci kako rješavati probleme.

- Pokušavamo od škola stvoriti sigurno mjesto za sve i to radimo i različitim aktivnostima koje provodimo s djecom, ali i kao osobe koje djeca mogu vidjeti kako se ponašamo u školi. U tome im nastojimo biti svjetli primjer, rekla je.

Kada se radi o zabrani mobitela, Karin je naglasio da je to pitanje osjetljivo te da struka još nije jedinstvena.

- Postoje inicijative da se to zabrani na razini države. Mislim da je to osjetljivo i kompleksno pitanje. Danas mobiteli služe u nastavi i djeci je teško objasniti da ih mogu koristiti za nastavne aktivnosti, a ne za druge. Struka tu još nije jedinstvena i mi smo kao Ministarstvo dali mogućnost školama da to same mogu odrediti, kazao je.

- Zasad nema generalne zabrane i mislim da će cijela stručna javnost i svi ostali - morati dobro promisliti. Vidimo da neke zemlje idu za time da se to zabrani, dodao je.

Mirosavljević je otkrila kako su u njenoj školi mobitele zabranili još 2010. godine te da je to pomoglo učenicima.

- Moram reći da smo u Osnovnoj školi Novska 2010. godine zabranili mobitele. Tada to još nije bilo popularno i medijski popraćeno. U tom trenutku su se prvi dignuli roditelji i vijeće roditelja. Napravili smo iznimke u kućnom redu. Iznimke su bile kod onih učenika koji su morali imati mobitele iz nekih razloga. Danas, nakon 14 godina zabrane, mogu reći da svi imaju mobitele, ali znaju kako ih koristiti, zaključila je.

Kako kaže, ništa se neće moći postići preko noći, a i odrasli moraju postati primjer djeci.