Rat je prepolovio njezin život, izgubila je muža, ubili su joj sina. Igor Kačić imao je tek šesnaest godina. Bio je najmlađa žrtva Ovčare.
18.11.2026.
10:08
Autor: Ivana Perić/V.G./HRT
Rat je prepolovio njezin život, izgubila je muža, ubili su joj sina. Igor Kačić imao je tek šesnaest godina. Bio je najmlađa žrtva Ovčare.
- Igor je bio divan dječak, poslušan, dobar učenik, vrijedan. I upravo iz toga je i nastao ovaj mali delfin. Sve što je u ruke uzeo, sve je mogao napraviti. Još od vrtića je pjevao, svirao je harmoniku. Bio je svestran, govori Irena Kačić.
Iza malog drvenog dupina ostala je priča o prekinutom djetinjstvu. Od bezbrižnih dana, obiteljskog doma i dječačkih snova u samo nekoliko mjeseci ostale su ruševine i strah. Granata im je uništila stan na Sajmištu i sklonište je postalo njihov dom. Ondje je Igor preko noći odrastao.
- On je došao u sklonište kao dijete, a izašao je kao odrastao mladić za ta tri mjeseca, kaže Irena Kačić.
Dok je Irena s djecom pokušavala preživjeti u skloništu, njezin suprug Petar, jedan od zapovjednika obrane Sajmišta, poznat po ratnom nadimku "Srednji Bojler", branio je grad. Krajem rujna ranjen je u ruku. Mogao je ostati u bolnici, ali nije želio napustiti svoje suborce. Vratio se na položaj, ne sluteći da se svojoj obitelji više nikada neće vratiti. Početkom listopada, tijekom jedne od najtežih bitaka za Sajmište, smrtno je ranjen.
- On je izašao prvi iz tog skloništa i jedan tenk je ostao u dvorištu. Taj ga je pogodio, govori Irena Kačić.
Preminuo je tijekom operacije u vukovarskoj bolnici. Rat Ireni nije dopustio ni da oplakuje supruga. Dvadesetog studenoga 1991., pri izlasku iz vukovarske bolnice, pripadnici JNA odvajali su muškarce od žena i djece. Među njima je bio i njezin šesnaestogodišnji Igor. Majka je očajnički pokušavala objasniti da je on još dijete. Uzalud!
- Ja sam se obratila Šljivančaninu i rekla sam mu da je on dijete, da ima samo 16 godina. I on je rekao da će on to provjeriti, kaže Irena Kačić.
Igor je, prema majčinu svjedočenju, trebao biti oslobođen. No nakon optužbe jednog susjeda vraćen je među zarobljenike i odveden na Ovčaru, gdje je mučki ubijen. Irena je s dvije kćeri napustila Vukovar, ne znajući da sina više nikada neće vidjeti.
Od nekadašnjeg života ostali su tek drveni dupin kojeg je Igor izradio i mali privjesak s njegovim imenom. Dvije sitnice u kojima je za jednu majku sačuvan čitav svijet.
- I taj njegov privjesak sam našla, gdje piše Igor, to je uspomena koju imam na njega, najdraža uspomena. Jer kad je bila identifikacija, nisam htjela ići vidjeti tijelo. Samo sam ga htjela zapamtiti onako kakav je bio, priznaje Irena Kačić.
Danas živi u Rijeci. U Vukovar se vraća, obilazi Ovčaru, groblje i mjesta koja čuvaju uspomene na njezinu obitelj. Ali u gradu u kojem je izgubila supruga i sina više ne bi mogla živjeti.
- Ta sjećanja su jako, jako snažna kad god odem u Vukovar. I ne bih mogla živjeti u Vukovaru. Previše se toga dogodilo tamo. Previše je tih tužnih uspomena, zaključuje Irena Kačić.
Petar i Igor Kačić počivaju zajedno na riječkoj Drenovi. Tako su željele Irena i njezine kćeri. Da im uvijek mogu doći, zapaliti svijeću, biti blizu. Igor bi danas imao pedeset i jednu godinu. Njegova majka nikada neće saznati kakav bi čovjek postao. Za nju je zauvijek ostao šesnaestogodišnji dječak koji je svirao harmoniku, sve znao napraviti svojim rukama i ostavio joj malog dupina. Tihu uspomenu na djetinjstvo koje je rat prekinuo, na život kojeg više nema.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!

Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora