Grad, to ste vi - poruka Siniše Glavaševića Vukovarcima
Gdje li su svi oni sada kad krvari Vukovar? Zašto ne viču? Zašto svojom vikom ne pomažu plašiti neprijatelja odavde odakle niču svi njihovi korijeni? Zašto ih nema sada kada je važno zemlji vratiti davni dug, sada kada tradicija ovog grada, kojom su se toliko dičili, mora ponijeti najteži teret?
"Iz Vukovara za Hrvatski radio Siniša Glavašević."
"Niti jedan grad u Hrvatskoj nije dao više za nezavisnost Hrvatske, niti jedan grad nije s manjom vojnom silom obranio veću koricu hrvatskog kruha, a opet to kao da nije dosta."
Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja, negoli prijatelja? Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima koje svi poštuju i vole.
"Nepovjerenje, nerazumijevanje ili nebriga za ovaj grad, uvjetovali su da Vukovar više nema ulica ni trgova ni kuća. Ima više od dvije tisuće djece i 15 000 stanovnika i ima ranjene i umorne borce koji su ogorčeni izdajom koju argumentiraju sa 78 dana nadljudskih napora da sačuvaju grad dok obećana pomoć ne stigne."
Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo. Još do jučer mnoge geste, pojedine riječi i znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su jasniji.
"Što sanjaš? Stalno sanjam da idem u školu, da se igram, da se molim Bogu da dobijem seku i ništa više.
"Što bi ti najviše želio na svijetu, jesi razmišljao o tome? Da bude mir. A ti djevojčice? I ja bi htjela da bude mir. Kako bi napravila da mira bude? Pa da vojska prestane pucati."
"Čime se zabavljaš, kako provodiš vrijeme, škola ne radi, jesi vidjela kako izgleda škola? Pa nisam, da ti pravo kažem bila sam u Vukovaru grozno je, želim da sve to što prije završi."
Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca. Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo.
"Dragi naši zemljaci, nakon prošlogodišnjih izbora bili ste u prvim redovima kada se slavila pobjeda demokracije, bili ste prvi kada su se pekli janjci i volovi, ali gdje ste sada? Sada ste potrebniji zemlji."
"Zato znajte - posljednji je trenutak da dođete u svoj grad i pomognete nam da ga obranimo i očistimo od uljeza."
Kamo bježati, kome vjerovati, što raditi?
Kako doznati, prije svih, tko će pobijediti?
Kako biti među prvima kada je najpotrebnije?
Rat je nemilosrdan. On je bič koji puca na svim svojim krajevima. Rat je istodobno i vlast i bezvlašće. Za neke pakao, a za neke, a svi znamo koji su to, i dar Božji.
"Političke borbe i krajnje dramatični pozivi koji su prvi ljudi ovoga grada uputili cijeloj Hrvatskoj i Europi još nisu urodili plodom. A trebali su. Jer vukovarski živi heroji trebaju odmor ili smrt, a takvih je pored branitelja još 35 000 u ovoj općini. Obruč oko Vukovara se steže. Da li je apel bio dovoljno glasan?"
"Ako Vukovar padne i ako njegovo stanovništvo izgine u masakru za koji se pouzdano zna da ga neprijatelj sprema, onda za to krivce treba tražiti prvo u Zagrebu pa tek onda dalje jer odavde su odaslane mnoge poruke na koje nikada nisu stigli odgovori."
Život je najljepša bajka u kojoj ima nemani i zvijeri, ali koje pobjeđuju mali ljudi, patuljci; život su bol i radost istodobno; život su koraljni otoci i do njih se dolazi samo jednim putem.
"Vukovar je u posljednje vrijeme bio simbolom hrvatske obrane. Sam ga je vrh proglasio Gradom herojem, ali to je bio grč koji je trajao i u vrijeme u iščekivanju da ga Hrvatska neće napustiti, da će ga, makar i smrtno ranjenog, uzeti u svoje krilo. "
I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da nemate više riječi zahvalnosti što je s vama, to je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za tu bliskost.
"Prijetilo se masakrom civilnog stanovništva pa se branitelji nadaju da će domaća i svjetska javnost brzo reagirati kako bi se najstrašnije izbjeglo. Hrvati, ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu ne smiju zaspati dok 15 000 ljudi i 2 000 djece iz ovog pakla ne izvuku van. To je sveta dužnost koju im ovaj grad stavlja na dušu. "
"Slika Vukovara u 22 satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju . Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris paljevine. Pod nogama se osjete ostaci trepovlja, građevinskog materijala, stakla, ruševine i jeziva tišina.
Nadajmo se da je mukama po Vukovaru kraj.
Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!