Je li Praznik rada postao parodija radničkih prava?

Praznik rada nekoć je bio dan masovnih okupljanja i snažnih poruka sindikata, dok se danas sveo na simbolične poruke u zatvorenim prostorima i redove za grah. O ulozi sindikata, radnika i utjecaju vlasti razgovarali smo u Studiju 4, s prof. dr. sc. Slavkom Kulićem, ekonomskim analitičarom.

Kulić je otkrio kakva je uloga sindikata u Hrvatskoj danas i kako ih doživljavaju poslodavci, ali i radnici:

- Pozicija sindikata kao predstavnika radničke klase je odavno u stanju hipokrizije, stvaraju dojam da nešto rade, međutim oni se ne pomiču jer su do te mjere razjedinjeni. U Hrvatskoj imamo preko 400 sindikalnih organizacija na jednoj strani, a na drugoj imamo preko 35 udruga hrvatskih poduzetnika. U aktualnoj vlasti imamo preko 150 političkih stranaka koje sudjeluju u sustavu vlasti. Imamo skupu vlast i skup kapital i netko bi htio da imamo jeftin rad, rekao je prof. dr. sc. Slavko Kulić, ekonomski analitičar.

- Kada je internacionala kapitala ugušila internacionalu rada, promijenila je principe u međunarodnim razmjenskim odnosima. Principi liberalne doktrine su pretvoreni u nove principe nove liberalne doktrine. Prvi princip koji se promijenio; sloboda kretanja rada i kapitala, taj se princip promijenio u ultimativnu slobodu kretanja i kapitala te ograničenog kretanja rada, dodaje Kulić.

Kako kaže, drugi princip liberalne doktrine bio je sustav investiranja preko granice koji se promijenio u sustav zaduživanja, time je kapital sa sebe skinuo rizik investiranja preko granice.

- Tada je došlo do podređivanja radničko-klasnog i onemogućena je radnička klasa da odlučuje o bilo čemu jer je kapital postao komandant društva i društvenih odnosa, ekonomije i gospodarstva, priča Kulić.

''Praznik rada je jedan oblik zabave ili ismijavanja rada i radnika''

Pojasnio je i koliko se obilježavanje Prvog Maja svelo na podjelu besplatnog graha okupljenima:

- Ono što se događalo u nekoliko hrvatskih gradova liči na jedan oblik zabave ili čak ismijavanja rada i radnika, kao i sindikata. Ako su sindikati prihvatili tu poziciju podložnosti kao oblik postojanja i prihvatili nadziranu slobodu i kontrolu potrošnje svega, onda više nije problem u kapitalu, već u radu i radničko-klasnoj borbi. Nisam siguran da je kapitalizam posljednje utočište života ljudi, nastavlja Kulić.

Pojašnjava da nije siguran hoće li kapital ostati komandant društvenih i socijalnih odnosa. Navodi i da od 150 političkih frakcija, nem niti jedne koja je tražila suradnju sindikata u ostvarivanju radničko-klasne vlasti.

Osvrnuo se i na našu ekonomsku budućnost, kao i na t zašto nemamo efikasniju poljoprivredu i proizvodnju hrane:

- Od početka razlaza Hrvatske iz Jugoslavije, Hrvatskoj je nametnuta trgovačka orijentacija umjesto tehnološko-tehničke. Od tada do danas i poljoprivredna industrijska proizvodnja ne staje, zato što je aktualna vlast više pridavala pažnje efikasnosti vladanja nego efikasnosti razvoja, zaključuje Kulić.