Leonova priča o ljubavi i gubitku

21:07 / 02.12.2021.

Autor: Andrea Ćakić/Puls/HRT

Leonova priča o ljubavi i gubitku

Leonova priča o ljubavi i gubitku

Foto: Puls / HRT

Leon Grgić umirovljeni je branitelj, dva puta ranjavan. No nedavno je doživio patnju težu od svih ratnih zajedno. Utjehu je našao u misiji dijeljenja svojeg iskustva. Zato je i s nama podijelio priču o ljubavi, brizi i gubitku supruge Dolores. I to u vremenima u kojima je smrt postala prečesta, a rastanak otežan.

- Jako je teško biti bespomoćan, kao sportaš, kao bivši vojnik. Dvaput sam ranjavan i uvijek sam mislio da sam kao Rambo - možete me raniti, ali me ne možete ubiti, počinje svoju priču Leon, koji se do posljednjeg trenutka brinuo za svoju teško oboljelu suprugu.

O svojoj supruzi kaže da je bila sasvim drugi svijet od njega. Bila je znatiželjnija i imala mnogo interesa. Sve je trebala vidjeti i čuti. Željela je živjeti punim plućima i novac je tu za nju bio da bi se potrošio. U njemu je, kaže, budila nove svjetove. Glazba i putovanje bile su im dodirne točke. Željela je, dodaje, ići u prijevremenu mirovinu, ništa joj nije značilo 700 kuna penala.

- Kao da je slutila sve to s bolesti, priča Leon. Bolest se pojavila 2018., baš pred Novu godinu. Imala je lagane bolove u lijevoj lopatici i kašljucala je. Dodatne pretrage pokazale su najgoru dijagnozu - karcinom pluća u četvrtom stadiju, s metastazama i da nema izlječenja.

- Sjedili smo u parkiću i plakali smo. Tješili smo jedno drugo, priča Leon. Obećao joj je da će uz nju biti do kraja, koliko god bude teško. Tako je i bilo. U dvije godine svaki su dan bili zajedno 24 sata - "kad je pregled, je li te boli, pričaš o hemoglobinu, o sprovodu, što će svirati na sprovodu".

- Boli me briga, ide Bare - ide "Put ka sreći". To je moj sprovod, ja ga plaćam, rekla mu je Dolores, koja je kad je tumor metastaziro na mozak o Leonu postajala sve ovisnija. Na početku epidemije, u ožujku 2020., otišli su u Novi Marof, zajedno. Bilo je to vrijeme kad se nije moglo biti uz bolesnika u bolnici.

Nakon četiri dana Dolores se malo oporavila i odlučio ju je dovesti kući. Uspjeli su, kaže Leon, još jednom, dvaput suvislo komunicirati. Ona je bila 'u svom filmu'. Umrla je 23. ožujka rano ujutro.

- Čak nisam puno ni plakao. Isplačeš se u dvije godine, ranije. Nekako sam bio na neki način sretan što smo uspjeli skupa izgurati do kraja, kaže Leon. Napominje kako je iznimno važno upoznati obitelji palijativnih bolesnika da imaju opciju da oboljeli umru u svome domu.

- Obratite se palijativnome mobilnom timu. Bit će vam drago što ste odradili taj dio. Ipak ste proveli posljednje trenutke s voljenom osobom i, na neki način, odradit ćete velik dio žalovanja. Znat ćete da ste dali sve od sebe. Nije teško, napravite taj korak, poručuje Leon.  

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!