Na Čukur brdu obilježena 35. godišnjica pogibije Gordana Lederera

Kod spomen-obilježja Slomljeni pejzaž na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice danas se obilježava 35. godišnjica pogibije snimatelja HRT-a Gordana Lederera. Lederer je pogođen snajperskim metkom 10. kolovoza 1991. dok je snimao hrvatske borce u akciji tijekom srpskih napada na Pounje. Nakon ranjavanja JNA nije dozvolia da se Lederera preveze u Zagreb. Zahavaljujući njegovoj žrtvi istina nije zaustavljena i otišla je u svijet, istaknuto je na obilježavanju.

Komemoracija je počela u 10 sati, a održava se pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske. Nakon izvođenja hrvatske himne i minute šutnje položeni su vijenci, a potom je uslijedila prigodna molitva i obraćanja.

Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan u obraćanju okupljenima poručio je kako ''ovdje ne odjekuju samo riječi, ovdje odzvanja istina'' te pritom dodao kako pri spomenu na Gordana Lederera ''ne stojimo samo kao svjedoci prošlosti nego kao čuvari istine i dostojanstva koje nam je ostavljeno u nasljeđe''.

- Gordan nije nosio oružje, njegovo oružje je bila kamera. Njegov životni put ovdje je završio, ali njegova priča o istini nije. Ona je nastavila živjeti u svakom kadru, sjećanju i svakom slobodnom koraku koji danas činimo, kazao je.

Zamjenik sisačko-moslavačkog župana Mihael Jurić istaknuo je da je ''najveći broj poginulih branitelja i civila, poslije Vukovarsko-srijemske županije, upravo ovdje na području Sisačko-moslavačke županije'' te pritom dodao kako je ''na tu istinu ovdje pucano''.

- Istina koja je ovdje snimana iz čiste leće našeg Gordana Lederera je išla u svijet i dala legitimitet hrvatskoj politici i vojsci te da se shvati da je borba hrvatskog naroda pravedna. Zahvaljujući tim slikama, koje govore tisuću riječi, a koje su išle odavde i koje je prenosio naš Gordan uz veliku žrtvu hrvatskog čovjeka i naroda, a posebice hrvatskih branitelja, danas imamo mir i slobodu, rekao je.

Istina nije zaustavljena, otišla je u svijet zahvaljujući Ledereru

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i sudionik Ledererova spašavanja, istaknuo je kako je Gordan Lederer svjedočio događajima na prvim crtama bojišnice u trenutku kada je Hrvatskoj bilo važno da istina o ratu dopre do domaće i međunarodne javnosti.

- Da nije bilo Lederera i njegova napora i žrtve, istina o agresiji na Hrvatsku ostala bi pod ruševinama i lažima, rekao je Medved, dodajući kako sjećanje na Lederera podsjeća na odgovornost u prenošenju istine te potrebu borbe protiv zaborava, manipulacije i namjernog iskrivljavanja povijesnih činjenica.

Podsjetio je da je Lederer tijekom Domovinskog rata snimao na brojnim bojištima, među ostalim u Kninu, Pakracu, Vinkovcima i Vukovaru, dok je njegov posljednji radni zadatak bio upravo na Banovini.

- Istina nije zaustavljena i priča o Domovinskom ratu otišla je u svijet zahvaljujući Gordanu i mnogim drugim snimateljima i novinarima koji su u tim najtežim danima, uslijed velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, svjedočili i pronosili istinu o Domovinskom ratu, rekao je ministar.

Posebno je istaknuo snimke Banijska ratna praskozorja, koje je Lederer slao iz Hrvatske Kostajnice i koje su, prema Medvedovim riječima, hrvatsku i međunarodnu javnost upoznale s razmjerima ratnih zbivanja na Banovini.

- Lederer je snimao i bilježio ljude koji su napuštali svoje domove, strah u očima civila i razaranja. Zabilježio je i nevjerojatnu hrabrost, zajedništvo i odlučnost hrvatskih branitelja u obrani svojih domova. Gordanove snimke su povijesni dokument i svjedočanstvo, istina zabilježena u trenutku dok se povijest događala i trajno svjedočanstvo budućim generacijama, poručio je Medved.

Zahvalio je svim novinarima i braniteljima, izvjestiteljima iz Domovinskog rata, jer su sačuvali istinu o tome kako je Hrvatska obranjena.

- Naša dužnost je pronositi istinu, ali ne dopustiti zaborav i relativiziranje, ne prekrajati činjenice, rekao je ministar i naglasio kako je Hrvatska obranjena u obrambenom Domovinskom ratu i kako su je obranili hrvatski branitelji. 

Ana Lederer: Bio je poseban, neustrašiv, hrabar, obožavao je Hrvatsku

Lederer je poginuo u 33. godini života, a njegova udovica Ana Lederer istaknula je da joj je važno što se obilježavanjem obljetnice čuva sjećanje na njegov doprinos Domovinskom ratu, ali i odaje priznanje svim ratnim reporterima i novinarima koji su nesebično radili i riskirali vlastite živote kako bi javnosti prenijeli informacije o ratnim zbivanjima.

- Bio je poseban, neustrašiv, hrabar, obožavao je Hrvatsku i vjerovao je da ćemo imati svoju državu, rekla je Ana Lederer, dodavši kako se bojala njegovih odlazaka na terene.

- On se nije bojao ničega i govorio mi je da ne razumijem taj trenutak u kojem smo se našli 1991. Gordan se vodio svojom kamerom i pokušajima da svjedoči o istini, a istina se ne može ubiti, istaknula je Ana Lederer.

- Govorio mi je da ja ne razumijem taj trenutak u kojem smo se našli 1991. godine, da je to povijesni trenutak. Ali vi tada mladoj generaciji i mladim ljudima koji su branili Hrvatsku niste mogli reći da ne idu, oni su to jednostavno osjećali i vodili su se time, kazala je.

Izaslanik glavnog ravnatelja HRT-a Siniša Galar poručio je kako je ''Gordan za nas simbol hrabrosti svih ljudi koji su riskirali život da bi izvještavali o istinitim događajima koji su se događali u našoj domovini''.

- Zato ovo mjesto na kojem stojimo ne može samo biti podsjetnik na nekakav tragičan događaj, nego mora isto tako biti podsjetnik na istinito izvještavanje, dodao je.

Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnica Marijana Petir, podsjetila je kako je na početku Domovinskog rata u svijetu vladalo nerazumijevanje da je Hrvatska izložena agresiji te da se bori za samostalnu, slobodnu i demokratsku državu.

- Zato je bio važan Gordan Lederer, jer nije bilo svejedno hoćeš li ostati ili ćeš snimati i pronositi istinu u svijet ili ćeš prepustiti drugima da lažnim vijestima i dezinformacijama tumače što se događa u Hrvatskoj. Gordan Lederer je ostavio svjedočanstvo, odabrao je Hrvatsku i na nama je da isti takav izbor napravimo. On je živio vrijednosti hrabrosti, profesionalnosti i istine, poručila je Petir.

Život i ratni put Gordana Lederera

Gordan Lederer rođen je 21. travnja 1958. godine u Zagrebu. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu studij filmskoga i televizijskoga snimanja diplomirao je 1989. godine. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je 1986. studij arheologije, a u Interuniverzitetskomu centru u Dubrovniku 1989. godine poslijediplomski studij Kulturna povijest istočnojadranske obale. Surađivao je kao fotoreporter i fotograf u dnevnim novinama, a od 1986. i u profesionalnoj filmskoj i televizijskoj produkciji. 

U suradnji s Mojmirom Koničem 1986. suautorski režira i snima kratkometražni animirano-eksperimentalni film 'Maybridge i comp.', koji je iste godine dobio ove nagrade: Prvomajsku nagrada Sveučilišta, nagradu Sedam sekretara SKOJA-a i nagradu ASIFA-e za najbolji debitantski film na 33. Festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu. Surađivao je na multimedijskim projektima Borisa Bakala (Stolpnik i 22 prizora smrti). Od 1986. do 1980. bio je asistent trik-snimatelja i snimatelj na dugometražnim animiranim filmovima Čudesna šuma i Čarobnjakov šešir, kojima je redatelj Mladen Blažeković.

Od 1988. godine član je Društva filmskih radnika. Godinu poslije, 1989., prihvaća stalni posao kamermana na Hrvatskoj televiziji, gdje je razvijao svoju kreativnu osobnost ne samo kao kamerman nego i snimatelj te scenarist i autor u brojnim i različitim projektima, među kojima izdvajamo dvogodišnju suradnju kamerom i perom (piše scenarij) s Draženom Šimićem. Zapaženi su 1989. i 1990. godine i njegovi autorski prilozi s temama iz arheologije i povijesti te putopisi: Bunja, Uskršnji običaji u Velikoj Hrvatskoj (oba u 1989.), Najstarije Topusko, Vodeničarstvo u Zagrebu, a vrlo plodne 1990. godine radi i intrigantan miniserijal: Agramer Historische Videozeitung – Posljednja počivališta starih purgera.

1990. godine surađuje kao snimatelj na dokumentarnome filmu Tunguska katastrofa redatelja Željka Belića, a godinu poslije, 1991., snimatelj je na iransko-iračkome ratištu te autor i snimatelj dokumentarnih filmova Zimski dan u plavsko-gusinjskoj kotlini i Knin bez komentara.

Kao ratni snimatelj kamerom izvješćuje za Hrvatsku televiziju o stradanjima i događajima u Domovinskome ratu sa svih bojišta. Snimao je događanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim gradovima, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak. U kasno poslijepodne 10. kolovoza 1991. smrtno je pogođen snajperskim metkom na brdu Čukur kraj Hrvatske Kostajnice.

Gordan Lederer svojom kamerom pronosio je istinu o ratu u Republici Hrvatskoj i ostavio dragocjena svjedočanstva, među kojima se dokumentarnom autentičnošću i estetskom vrijednošću izdvajaju legendarna Banijska ratna praskozorja koja su mnogima ostala u trajnome sjećanju do danas kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.