Prije 34 godine ubijen je HRT-ov snimatelj Gordan Lederer

Kod spomen-obilježja "Slomljeni pejzaž", na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice, obilježena je godišnjica pogibije snimatelja Hrvatske radiotelevizije Gordana Lederera. Ubijen je 10. kolovoza 1991. neprijateljskim snajperskim hicem dok je snimao akcije branitelja tijekom srpskih napada na Pounje.

Hrabro je s kamerom na ramenu stajao ispred tenkova, bio uz branitelje na prvoj crti - u borbi za istinu.

Njegovi kadrovi svjedočili su iz Knina, Pakraca, Vinkovaca, Vukovara. Posljednji zadatak bio mu je na Banovini. 

Borba za istinu stajala ga je života

Položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a nakon molitve za poginule, umrle i nestale, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u svom je obraćanju podsjetio na pucanj u istinu na Čukur brdu iznad Hrvatske Kostajnice prije 34 godine i na trenutke kada je cijeli svijet okretao glavu i gledao na drugu stranu, a Lederer svojom kamerom bilježio istinu koja je išla u svijet.

Medved: Cijeli svijet je okretao glavu, a Lederer kamerom bilježio istinu koja je išla u svijet

- Istina nije zaustavljena i priča o Domovinskom ratu otišla je u svijet zahvaljujući Gordanu i mnogim drugim snimateljima i novinarima Hrvatske radiotelevizije koji su u tim najtežim danima uslijed velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku svjedočili i prinosili istinu, rekao je.

- Ta istina bila je sažeta u hrabrosti hrvatskih branitelja, u žrtvi hrvatskog naroda i u brutalnosti agresora na Banovini, ali i u mnogim drugim krajevima lijepe naše. Ta istina tada nije bila samo informacija o tome što se događa u Hrvatskoj, već i pitanje opstanka hrvatskog naroda, dodao je.

- Snimke 'Banijska ratna praskozorja' koje je Gordan odašiljao ovdje iz Hrvatske Kostajnice u svijet, senzibilizirale su i upoznale hrvatski narod, ali i cijeli svijet s brutalnosti te velikosrpske agresije i ona je bila zapravo jedini način. Jer tada, prisjetimo se, Hrvatska nije bila međunarodno priznata, rekao je Medved.

- Da nije bilo Lederera i njegovog napora i žrtve, istaknuo je, istina o agresiji na Hrvatsku ostala bi pod ruševinama i lažima, a sjećanje na njega podsjeća nas na odgovornost u prijenosu te istine i da se svakoga dana moramo boriti protiv zaborava, manipulacije i namjernog iskrivljavanja istine koja nije samo povijesni zapis, već i temelj na kojoj gradimo budućnost.

Uz članove obitelji Gordana Lederera i ministra Medveda, počast njegovoj žrtvi za Domovinu odali su i saborska zastupnica Magdalena Komes, državni tajnik i general-pukovnik u miru Drago Matanović, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak, zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije Mihael Jurić, gradonačelnik Grada Hrvatska Kostajnica Dalibor Bišćan, pomoćnik glavnog ravnatelja HRT-a Renato Kunić, gradonačelnici i načelnici susjednih gradova i općina te predstavnici udruga iz Domovinskog rata i hrvatski branitelji.

Gordanova udovica: Priznanje svim ratnim reporterima i novinarima

Udovica Gordana Lederera, Ana Lederer, istaknula je kako je sretna što se obilježava sjećanje na njegov doprinos Domovinskom ratu jer to smatra i priznanjem svim ratnim reporterima i novinarima koji su, kako je rekla, nesebično dali život ne razmišljajući koliko riskiraju.

Pomoćnik glavnog ravnatelja HRT-a Renato Kunić poručio je da su takve pogibije bile pokušaj ušutkavanja istine te da je, unatoč tadašnjem nedostatku interneta i brzine vijesti, istina ipak pronalazila put do svijeta.

Kao ratni snimatelj Gordan Lederer je izvještavao sa svih bojišta. Snimao je događanja u Kruševu, Kijevu, Kninu, Lovincu, Pakracu, Vinkovcima i brojnim drugim gradovima, a novinarski zadatak na Baniji i u hrvatskome Pounju bio je, nažalost, njegov posljednji zadatak.

U kasno poslijepodne 10. kolovoza 1991. izašao je iz zaklona kako bi snimio branitelje u obrani Pounja. 

Na brdu Čukur pogođen je snajperskim metkom i teško ranjen. Napad bi možda i preživio da je general JNA Andrija Rašeta dopustio transport helikopterom do zagrebačke bolnice.

S brda Čukur javila se Iva Magušić Dumančić.

Gordan Lederer svojom kamerom pronosio je istinu o ratu u Republici Hrvatskoj i ostavio dragocjena svjedočanstva, među kojima se dokumentarnom autentičnošću i estetskom vrijednošću izdvajaju legendarna Banijska ratna praskozorja koja su mnogima ostala u trajnome sjećanju do danas kao jedna od najdojmljivijih uspomena na Domovinski rat.