Nedjeljom u 2: Luiza Bouharaoua

Gošća emisije Nedjeljom u 2 urednika i voditelja Aleksandra Stankovića bila je spisateljica Luiza Bouharaoua. Govorila je o tome zašto je važno čitati, je li knjiga izgubila bitku s mobitelom te kako mlada spisateljica pomaže osuđenicima u zatvorima da upoznaju knjigu i film.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje:

- Bila sam jako mala kad je rat počeo i dok je trajao, ali sjećanja koja imam su vrlo traumatična. Moramo voditi računa da sve ono što se desilo, da nadiđemo i da vodimo računa kako se to više nikad ne bi dogodilo, rekla je. 

Zašto je naučila šutjeti?

Odrasla sam u Splitu u devedesetima, majka mi je samohrana. Moj otac je Alžirac, musliman, iako ne prakticirajući, ali to je kaže, postao dosta velik problem. 

- Vrijeđali su moju mamu iz neke zlurade zabave, iako je mama to od mene krila. Ono što sam zapamtila da je još ljudi koji su ondje i tome se smiju. Moja majka nas je naučila da sse pritajimo, načila sam govoriti što manje informacija koje bi mogle potencijalno opasne. 

Djetinjstvo je jedno čudno razdoblje, kaže. Ali bila sam, dodaje, istodobno jako sretna s čoporom djece s kojima sam se igrala.

- Mala je ulica, zgrade su blizu, ako nije tvoja mama, tuđa je mama izlazila na prozor i pratila što se događa. Odrasla sam u šizofrenoj situaciji u kojoj sam bila i sretna i ugrožena. 

Boravak u šutnji je navodi, važan, jer ste svjesni svoje okoline, uočavate poveznice i pokušavate prepoznati kod ljudi unutarnje emotivne sklopove. 

O pisanju prve zbirke kratkih priča

U mom slučaju to je bio dugotrajan proces, ne nužno težak. 

- Moja knjiga je nastajala vrlo organski, napisala sam dvije tri priče, pa sam skužila da se ta tri centralna lika pojavljuju u svim pričama. Dalje sam ih ispisivala i spremna sam bila poslati tu knjigu na natječaj Prozak kad sam se vratila na početak i pročitala prvu priču i skužila da tekst funkcionira nakon sedam godina, pa onda može još sedam. Te nagrade su mi jako važne, kaže.

O filmu i knjizi kaže kako je čitalačko iskustvo usamljeno, na gledanje filma dođeš s nekim, ne dođeš sam. 

- Volim i jedno i drugo, možda sam mrvicu vezanija za knjige. 

O feminizmu

- Ne znam hoće li ikada feminizam postati nepotreban, jer je čitav niz stvari i problema za riješiti, od diskriminacije do nasilja, popis je jako dug, kaže.

"Prvi glas generacije koja se do tada nije čula"

Luiza Bouharaoua odrasla je u Splitu. Godinu 1991. dočekala je u vrtiću i bila je prvi glas generacije koja se do tada nije čula, kaže urednica njezine knjige Olja Savičević Ivančević. Ovako je opisuje.

- Entuzijazam, altruizam, velika energija, pozitivnost, odvažnost, srdačnost, općenito jedna ljudska toplina, kaže.

Na splitskom Filozofskom fakultetu diplomirala je hrvatski i engleski jezik. Njezinu posebnost i talent uočio je i redatelj Goran Golovko koji je tada vodio Dramsko kazalište mladih.

Godine 2011. osnovala je Udrugu za promicanje književnosti i kulture "Skribonauti". Pa je tako vodila i čitateljski klub i radionice kreativnog pisanja u kaznionicama u Požegi i Popovači. Producirala je  kratke filmove koji tematiziraju život ljudi lišenih slobode.

Onda je 2012. objavila svoju prvu zbirku kratkih priča "Jesmo li to bili mi", za koju je dobila nagradu "Prozak" i prije objave. A nakon objave još dvije. Riječ je o nagradama za mlade autore "Slavić" i "Edo Budiša".

Sada povremeno živi u Zagrebu

U tom je gradu, kako sama kaže, odrasla onako kako ljudi odrastaju kada se osamostale.

A u Zagrebu se i lakše fokusira jer je Dalmacija sveprožimajuća i nikako ne voli da si sam. Potomak je, izjavila je negdje, duge loze tvrdoglavih Dalmatinki koje prkose okolnostima, pa se možda i zbog toga pronašla u ideji feminizma.

Emisiju pogledajte ovdje: