Digitalni rizici za djecu: Djeca nisu svjesna opasnosti, a roditelji gube korak

Dok Australija kao prva zemlja na svijetu uvodi potpunu zabranu korištenja društvenih mreža djeci mlađoj od 16 godina, u Hrvatskoj sve više škola poseže za ograničenjima upotrebe mobitela tijekom nastave. I dok se na globalnoj razini raspravlja o sigurnosti digitalnog okruženja, nameće se pitanje koliko su djeca – ali i roditelji svjesni opasnosti koje vrebaju na platformama koje svakodnevno koriste.

O implikacijama prekomjerne upotrebe tehnologije kod djece i potencijalnim rješenjima dotične problematike u Otvorenom govorili su: pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić, Tea Čičić, Centar za sigurniji internet, Ella Selak Bagarić, klinička psihologinja, Hrvatska psihološka komora i Antonio Jurčev, glavni tajnik Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola i ravnatelj OŠ Antuna Gustava Matoša u Zagrebu.

Katkić Stanić: Djeca i roditelji nedovoljno svjesni opasnosti na internetu

Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić istaknula je kako u pogledu sigurnosti djece u digitalnom okruženju, ima prostora za napredak.

- Sigurno ima puno prostora za pozitivne promjene i pomake. Ono što je dobro da se počelo o tome govoriti javno, da govore osobe koje donose politike u ovom području i da zaista očekujem jedan široki dijalog stručnjaka i donositelja politika i zaista donošenje akcijskog plana i svih ostalih dokumenata koji su potrebni, kazala je.

Napominje kako i roditelji nisu svjesni štetnosti dugotrajnog korištenja mobitela.

- Nama su istraživanja pokazala da u stvari svaki peti roditelj nema kontrolu nad tim što dijete radi dok je na društvenim mrežama. Svako sedmo dijete uspostavlja kontakt i inicira kontakt nakon što je upoznao drugu osobu preko društvenih mreža da pritom ništa ne zna o toj osobi što predstavlja visoki sigurnosni rizik. To su sve pokazatelji koje ukazuju da u stvari niti djeca nemaju dovoljnu svijest o tome, a niti roditelji koji su opasnosti na društvenim mrežama. Roditelji često i sami potiču objavljujući neke privatne slike za neke događaje koje žele podijeliti, navela je. 

Apostrofira prijedloge mreže mladih savjetnika pravobranitelja, koji programima prevencije i senzibilizacije podižu svijest o opasnostima na internetu.

- Sama mreža mladih savjetnika pravobranitelja je u stvari u svojim raspravama i prijedlozima predložila da se na neki način ogranič korištenje društvenih mreža djeci mlađe životne dobi, da se u stvari jakim programima prevencije koji bi bili usmjereni i na djecu u školama, ali i na roditelje, na nastavnike, senzibilizira na sve opasnosti koje postoje na internetu, istaknula je.

Čičić: Vrijeme za prvi mobitel ne određuju godine, već zrelost djeteta

Upitana, kada je vrijeme za prvi mobitel kod djece, Čičić je kazala, kako je to nešto što se ne bi trebalo računati u godinama.

- To nije nešto, ja bih rekla, što se računa u godinama. Dakle, stvar je u kapacitetima djeteta. Ono što nam istraživanja pokazuju danas je da u Hrvatskoj djeca obično dobivaju prvi mobitel oko osme godine, navela je. 

Naglašava i druge forme i formate u digitalnom okruženju, koji su također potencijalno rizične za djecu.

- Često pričamo o društvenim mrežama i uvijek nam je fokus na društvenim mrežama, međutim postoje brojne druge aplikacije koje jednako tako imaju prisutne rizike na njima. I aplikacije za dopisivanje, i prostor online video igara, virtualna stvarnost i slično. Dakle, sve su te aplikacije, odnosno sve su te platforme jednako zapravo rizične kao društvene mreže, istaknula je.

Kazala je kako djeca i mladi danas najviše koriste Tiktok i Snapchat.

- Po pitanju aplikacija, odnosno društvenih mreža, najviše koriste TikTok i Snapchat, međutim, veliki je broj djece koji igra online video igre. Ponavljam, online video igre jednako tako imaju mogućnosti chata. gdje je također moguća interakcija s nepoznatim osobama, ustvrdila je.

Selak Bagarić: Nerealni online sadržaji stvaraju anksioznost i ovisničke obrasce kod djece

Selak Bagarić naglašava kako nerealni online prikazi potiču anksioznost i nezadovoljstvo kod djece.

- Mi naravno imamo jednu tendenciju socijalnog uspoređivanja. I onda ako to vidi djevojčica koja već je u jednoj ranjivoj fazi života, kada se javlja i nekakva svijest, dakle, to je sve jedna razvojna determinanta, onda se javlja i  anksioznost. I sad to niz godina jednakog istraživanja pokazuju i da su dječaci, dakle, dečki ulaze u socijalno uspoređivanje, pa onda znate da dolazi i do preekscesivnog vježbanja, pojašnjava.

Ističe ovisnički aspekt i činjenicu da algoritme za kompanije stvaraju stručnjaci iz različitih područja s ciljem da budu što primamljiviji djeci i mladima.

- U velikim korporacijama, rade visoko educirani stručnjaci, inženjeri, najbolji na svijetu. Oni su zapravo s druge strane, neprijatelj djetetu i rade sve da svjesnu pažnju djeteta zaobiđu. Da bi to dijete provelo sate i sate na društvenim mrežama. One nude jedan sadržaj u kojem vi možete biti pasivni, dakle vi ste pasivni promatrač toga, nema potrebe za nekakvom aktivacijom, navela je. 

Smatra kako politika i društvo moraju svojim odlukama stati iza roditelja.

- Ako politika i društvo ne kažu, "mi stojimo iza roditelja u tome da odgajaju svoju djecu" i napravit ćemo zakonske okvire u tome da roditelj ima podršku kad kaže - ovo sad nije pitanje da ti jedini u razredu nemaš mobitel, nego je to pitanje politike i zakona, onda smo dali podršku roditeljstvu u tome i moć autoritetu roditelja da kaže sad ćemo ti naći neke druge aktivnosti kojima ćeš se baviti, kazala je.

Juričev: Pravila funkcioniraju, a roditelji shvaćaju njihovu svrhu

Juričev ističe kako su u OŠ Antuna Gustava Matoša,ograničili korištenje mobitela, prije 12 godina.

- Mi smo to još davno napravili, prije nekih 12 godina. Više-manje uspješno funkcionira. Ponekad netko prekrši pravilo, onda mu se privremeno oduzme mobitel. Roditelji to isti dan najčešće preuzmu, na neki način su i upozoreni od strane razrednika za takvo ponašanje, napominje.

-  Naravno da ima nekad roditelja koji nisu s time u potpunosti zadovoljni, ali mislim da ipak na kraju shvate da smo mi tu zbog toga da im pomognemo i da zapravo djeci pošaljemo poruku. Tako da ja mogu reći da dosta uspješno to primjenjujemo.

Istaknuo kako škola posljednjih nekoliko godina provodi vlastite aktivnosti kojima potiče druženje i smanjuje oslanjanje na mobitele.

- Ono što smo mi uveli, prije dvije - tri godine, je školski radio. Dakle napravili smo jedan radijski studio, puštamo glazbu, nekakav njihov program. Na neki način pokušavamo im to učiniti malo i svrsishodnije, i zabavnije. Tako da ih na neki način i potičemo da se više druže. Kad govorimo o samim društvenim mrežama, tu je dosta bitno da će roditelji i u budućnosti morati sve više odgovornosti preuzimati za korištenje tih društvenih mreža, a škole će tu biti prvenstveno za preventivu, za edukaciju i za pomoć, poručio je.