Potresne priče korisnika socijalne samoposluge

Prije godinu dana u Slavonskom je Brodu pri Franjevačkom samostanu otvorena prva socijalna samoposluga. Trenutačno ima oko 300 korisnika, ali potrebe s krizom i poskupljenjima rastu pa donacija nikad dosta. Tim više što su priče ljudi kojima treba pomoć potresne i otvaraju mnoga pitanja o društvu u kojem živimo.

U socijalnu samoposlugu Blanka Devčić dolazi jednom mjesečno.

- Imam mirovinu od 2143 kune, imam neka dugovanja, režije, i za kuću znate da svašta treba... Skromna jesam, jedem sve. Recimo ćoravi paprikaš, što fali, govori gospođa Devčić.

No kad mirovina jedva prelazi 1000 kuna, a bolest pritišće, nedostaje mnogo toga.

Ranka Haler, korisnica socijalne samoposluge, došla je po kruh. Kaže da se hrani onime što ima, a kad nema, ide na grob svoga sina koji je bio branitelj.

Dominka Šestak boluje od multiple skleroze, a prihodi joj jedva pokrivaju troškove. 

Uz pomoć donatora i volontera brodski su franjevci police socijalne samoposluge napunili prije godinu dana. Brzo se prazne.

Fra Ante Perković, zamjenik gvardijana Franjevačkog samostana Slavonski Brod, ističe da je kriza sve veća, a Lana Bičanić, volonterka u socijalnoj samoposluzi, da sada imaju već više od 280 korisnika.  

Uglavnom je riječ o umirovljenicima, nezaposlenima, bolesnima.

- Dolazim za unuku koja je samohrana majka i dosta joj ovo pomogne, hvala ljudima, kaže Kata Lovrić, još jedna od korisnica socijalne samoposluge.

Iako se mnogi srame siromaštva, posljednji su koji bi se zbog toga trebali crvenjeti.