Prevencijski laboratorij Zagrebačkog sveučilišta

Koliko je mladih konzumiralo marihuanu, kako reagiraju na vršnjačko nasilje i znaju li se nositi sa svakodnevnim stresom - neka su od pitanja na koja odgovore traži 7 znanstvenica u Prevencijskom laboratoriju Zagrebačkog sveučilišta. Osim što istražuju - i savjetuju donositelje odluka o tome u kakvu prevenciju treba ulagati.

Istražuju različita područja života djece i mladih, ali dijele isto stajalište: Nije etično uvoditi prevencijske programe u čiju učinkovitost nismo sigurni.

- Danas mi znamo da prevencija može napravit štetu. to se prije 10 godina nije znalo, nitko o tome nije pričao. Znamo da neke preventivne intervencije mogu biti štetne za mlade ljude, govori Martina Ferić, voditeljica Laboratorija za prevencijska istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

- Primjerice svjedočenje bivših ovisnika kao program prevencije. Samo jačanje samopouzdanja, bez jačanja kritičkog mišljenja na primjer uz to, dodaje.

Ili, primjerice, štetno je samo govoriti "NE nasilju", bez emocionalne podrške ili razumijevanja uzroka nasilnog ponašanja.

- Dvadeset posto djece i mladih izražava kako ne osjeća potrebu ni spremnost reagirati ako vidi da je netko žrtva vršnjačkog nasilja. Pokazalo se da bi se veliki dio vršnjačkog nasilja mogao prevenirati time kad bi jačali spremnost mladih, djece i vršnjaka da reagiraju, naglasila je Josipa Mihić, Laboratorij za prevencijska istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Ključ je u programima koji razvijaju suosjećanje, kao i onima koji pomažu djeci u suočavanju s vršnjačkim pritiskom.

- Znači mi imamo oko 30 posto mladih koji do 18. godine imaju iskustvo konzumacije marihuane.

Kod alkohola je skoro 95 posto do 18 godine

Da što kasnije probaju, dakle, da ne počnu piti s 13 i s 11 kao što neki podaci pokazuju, kad bi to pomakli na 16 godina već bi napravili super posao, istaknula je Martina Ferić, voditeljica Laboratorija za prevencijska istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

U prevencijske programe treba uključiti sve važne odrasle osobe koje utječu na život mladih. Bez stručne pomoći neki su problemi teško rješivi.

- Vidimo da je u populaciji u prvom, drugom, trećem razredu više od 20 posto adolescenata imalo iskustvo samoozljeđivanja. Sedam posto njih je izjavilo da je imalo plan za suicid što nas je dosta zabrinulo, rekla je Miranda Novak, Laboratorij za prevencijska istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Dva velika pitanja još se istražuju što se dogodilo s roditeljstvom i zbog čega su djeca i adolescenti manje spremni na izazove svakodnevice od prethodnih generacija. Jasno je da treba djelovati što ranije.

- Od možda prvih razreda osnovne škole raditi na emocionalnom opismenjavanju, a onda kasnije kako stres raste, prema višim razredima srednje škole, trebaju nam razno razni treninzi koji su usmjereni na suočavanje sa stresom, rekla je Novak.

Vrata PrevLaba otvorena su i donositeljima odluka. U prevenciju se ulažu i javna i europska sredstva, a znanost daje odgovor na pitanje koji su programi dokazano učinkoviti.