Prevoditeljica u suzama: Hoću li se ikada vratiti i hoću li se imati gdje vratiti

Motel Plitvice prvo je prihvatilište koje je svoja vrata otvorilo izbjeglicama iz Ukrajine, a uz potporu Crvenog križa i Civilne zaštite - pomažu i prevoditelji, Ukrajinci - koji žive u Hrvatskoj. Svoje iskustvo s nama je podijelila i Natalija, koja je rodom iz Donecka.

Objasnila je kako se u motelu nalazi jer su ih pozvali Ukrajinci koji žive u Hrvatskoj - kada su vidjeli da u Hrvatsku pristižu prve izbjeglice iz Ukrajine, htjeli su nešto učiniti i pomoći im. Natalija u Hrvatskoj živi 27 godina, do sada je pomagala prevođenjem. Ovo joj je prvo iskustvo s Crvenim križem, u ime svojih sunarodnjaka im je zahvalila na svemu.

- Ovo je najviše što ste mogli napraviti u ovom trenutku. Ja sam stigla oko 2 sata, ovdje se trenutno nalazi oko 12 obitelji, puno ih je s malom djecom, u stresu su. Čini mi se da bi bilo jako dobro kada bi ih sada mogli okupiti i odgovoriti im na sva njihova pitanja, tek sada su počeli dolaziti, prvih sati su samo spavali. Stigli su s dugog i nevjerojatno teškog puta i trebali su im odmor i san, rekla je.

Sada polako dolaze sebi, rekla je dodavši kako počinju postavljati pitanja. Nada se da će im barem donekle, pomoći u danima koji slijede. I Natalijina obitelj je u Ukrajini, kaže da prati događanja, svaki dan se čuje sa svojima. Prvih dana su, kaže, išli u skloništa, sada više ne idu, skrivaju se ispod nosivih zidova. Njezina obitelj ne želi ni razmišljati da napusti Ukrajinu. Smatra da je svima koji su pobjegli puno teže nego onima koji su ostali boriti se za svoju zemlju.

- Sva sreća da su ove žene spasile djecu, sva sreća da su djeca sada na sigurnom, čeka ih dug put. Postavljaju jako mnogo pitanja, rekla je.

Za vrijeme rata je bila u Hrvatskoj, kaže da ju rat nije pogodio poput ljudi u nekim drugim područjima Hrvatske, ali zna kako je bježati od rata i postavljati pitanja poput "Gdje ćemo stanovati, koliko dugo možemo ostati, za što ću živjeti, kada i gdje će djeca krenuti u školu ili u vrtić, hoćemo li se ikada vratiti...?"

- Ja sam iz Donecka, moji su 8 godina u izbjeglištvu, mijenjaju gradove, stanove i jako dobro razumijem pitanja "hoću li se ikada vratiti i hoću li se imati gdje vratiti". Mislim da nitko bolje od Hrvata u ovom trenutku to ne može razumjeti, rekla je.