Voda u bunarima na gospićkom i perušićkom području mikrobiološki neispravna

Nedavno je Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije analizirao vodu iz više od sto bunara u gospićkom i perušićkom kraju te je proglasio mikrobiološki neispravnom. Ljudi je ne bi smjeli piti, niti se njome koristiti za osobnu higijenu pa čak ni prati njome voće i povrće. Drže li se Ličani uputa? 

Selo Mušaluk nije ni deset kilometara udaljeno od Gospića. Kamo god se okrenete, vidite bunar ili, pak, šternu, kako je oni zovu, u koju se skuplja kišnica.

Mile Lisac nije tražio analizu Zavoda. Kaže, vodu iz bunara ne pije otkad je stigao vodovod, no stoka je pije.

- Prije smo imali svoje filtre, onda je kasnije došao vodovod. Blago se poji, nekad se vrt zaljeva, ako imate paradajz i paprike, za to se koristi, za drugo ne, ističe Mile.

Seoski bunar čiste ribe na dnu, kaže vlasnik Dragan Lisac. Nekad kad su pili vodu iz njega, čistili su ga redovito octom i vapnom.

- To je riba slična pastrvi. Ima ih jedno 3, 4. Uberu mulj dole, sve što bude unutra, one pojedu, objašnjava Dragan.

Dodaje da ni on nikada nije tražio analizu vode.

- Žena polijeva cvijeće i to je to, napominje Dragan.

I kokoši piju vodu iz bunara. Upućeni kažu da mikrobiološki neispravna tzv. sirova voda u bunarima na krškom tlu i nije vijest, nego uobičajena pojava. Ova analiza nema veze s opasnim PFAS spojevima i teškim metalima.

U Lipama kod Gospića, kilometar udaljenima od silosa s opasnim, ilegalnim otpadom, živi baka Marijana Vukelić. Spojena je na vodovod i pije vodu iz slavine, no ne i svi u njezinoj obitelji.

- Imam dva unuka. Jedan vidim da kupuje non-stop vodu. A ovaj drugi unuk mislim da isto, kaže baka Marijana te priznaje da ima veću mirovinu, i ona bi kupovala vodu.

Nekoliko je javnih bunara i u njezinim Lipama. Neki su davno zatvoreni, a u nekima su nedavno otkrivene bakterije. Crijevne viroze više-manje ne zabrinjavaju Ličane. Kažu, gotovo nitko više ne upotrebljava vodu iz bunara za piće. Čekaju rezultate analize uzorkovane vode iz bunara na PFAS i teške metale, koje ne može "ubiti" nikakvo prokuhavanje.

Kravice, travica, nebo čisto nakon kiše... Svi imaju svoje teorije zašto opasne tvari možda neće baš do njihova sela, no bojazan što će otkriti nove analize svima lebdi nad glavom.

- Sigurno smo na 20, 30 metara većoj nadmorskoj visini. Tako da sva slivna voda odlazi od nas, upozorava Mile Lisac.

Jesu li u pravu ili se samo tješe, trebali bi otkriti novi rezultati provjere opasnih sintetskih spojeva.