Zaboravljene Majske Poljane: "Nemam se čemu nadati, ovdje se ništa ne događa"

Šesnaest mjeseci je prošlo od potresa koji je promijenio život stanovnika Majskih Poljana. Šesnaest dugih mjeseci nadanja, čekanja, tugovanja, razočaranja, jer za njih se ništa promijenilo nije. Dosta im je i političkih obećanja i razgovora s novinarima. Sve što žele jest da obnova napokon počne.

Za selo tako lijepa imena mnogi su čuli tek nakon razornog potresa. Upravo tu poginulo je petero ljudi, a nijedna od stotinjak kuća nije prošla neoštećeno. Zapravo, većina ih je određena za rušenje.

Prvih mjeseci nakon potresa cijela je Hrvatska bila spremna pomoći. Organizirali su se tako i u udruzi "Solidarna" i počeli prikupljati donacije u suradnji s nekoliko Rotary klubova.

- Mi smo kao "Solidarna" prikupili nešto više od 17 milijuna kuna donacija, od oko 26.000 građana iz 36 zemalja svijeta i 650 kompanija iz 16 zemalja svijeta, rekao je Ivan Blažević upravitelj Zaklade "Solidarna".

Od prikupljenog novca izračunali su da mogu izgraditi 10 montažnih kuća. Dvije su bile planirane za Majske Poljane. 

- Računali smo da će svih 10 obitelji biti u svojim kućama prije prošlog Božića. Mi smo krajem svibnja 2021. imali spreman novac, nacrte i izvođače, ali smo onda ušli u birokratski vrtlog, da bi na kraju došli do rješenja, po njima jedinog rješenja, da država gradi temelje, a mi sve ostalo. Rekli smo ako je to jedino rješenje onda idemo s tim, kaže Blažević. 

Prije tri tjedna ministar je potpisao sporazum i sad ulaze u posao.

Tri generacije obitelji Bjelajac još čekaju. Civilna zaštita srušila je staru kuću, a nova još čeka da joj država udari temelje. Hoće li i za to trebati godinu dana?

Stvarnost s kojom se baka Stana sa snahom i dvjema unukama suočava ne daje mnogo nade. Nova im je kuća obećana i 70 posto pripremljena u Srbiji, ali još nema gdje biti postavljena. Trinaest dopisa sa zahtjevom da se ukloni stara, birokracija je odbila.

- Nemam se čemu nadati. Pogledajte Zagreb, ništa se ne događa, pa što bi se dogodilo ovdje, i ja ću dobiti srčani, umrijet ću. Svi smo van sebe, kaže Stana Bjelajac.

- Nisam očekivao ništa i svojoj mami i tati pokušavam objasniti da ne možemo očekivati pomoć od nekoga tko je doveo državu u ovo stanje da nešto popravi. Imali su 30 godina da vode državu kako treba, da su izgradili kako treba posljedice potresa bi bile otklonjene. Sve bi bilo očišćeno u prvih 15 dana, u svakom dvorištu bi bila gradilišta. Ako nisu sposobni mogli su reći nema, snalazite se sami. Lako nama koji imamo 20-30 godina, sposobni smo raditi, ali ovdje je uglavnom starije stanovništvo, kaže Stevan Smiljanić. 

Gojko, Ramisa i Stevan trebali bi dobiti montažnu kuću od Solidarne. No ugovor nisu željeli potpisati zbog nezgrapne formulacije u članku koji spominje prepuštanje posjeda državi.

- Čuli smo se sa Središnjim uredom za obnovu i rekli su nam kako se neće oni upisivati u posjed, već da to samo znači da puste majstore da rade, rekao je Ivan Blažević.

Jedna je jedina nova, zidana kuća u Poljanama. Milan je u potresu izgubio 13 krava i 15 teladi, sve štale i mljekaru. Ali ostali su uredni zapisi u zemljišnim knjigama. Upravo je to bilo presudno kad je jedna srpska tvrtka odlučila nekome izgraditi dom.

- Samo su bili problem papiri. Četiri mjeseca smo čekali dok smo srušili staru kuću, al kad su riješili papire išlo je brzo, kaže Milan Bakić.

Iako informatički tehničar, Stevan se odlučio za poljoprivredu. Ima svinje, ovce i krave, i uporno krči obrasle dijelove poljana.

- Postat će divljina, neće Majske Poljane biti poljane, bit će šuma, Majska šuma. Ja iz Poljana neću nikuda nego jednog dana u gornje poljane, kaže Stevan.