Zemlja odlikaša: Petice bez težine, znanje bez oslonca

Hrvatsko školstvo sve se češće opisuje kao zemlja odlikaša, no iza izvrsnih prosjeka krije se sustav u kojem su ocjene izgubile svoju stvarnu vrijednost. Na to upozoravaju nastavnici, psiholozi i profesori s dugogodišnjim iskustvom, koji se slažu da je autoritet škole oslabljen, kriteriji su sniženi, a pritisak na učenike i nastavnike nikad veći.

Profesor hrvatskog jezika Žarko Gazzari (Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju) ističe da se odnos države prema nastavnicima temeljito promijenio.

- Nekada je, loša ocjena bila signal djetetu da mora više raditi, dok se danas roditelji često sukobljavaju s nastavnicima i posežu za inspekcijama, naveo je.

Naglašava trend opadanja nastavničkog autoriteta.

- Kad sam ja počeo prije 35 godina raditi, kada si imao onaj plavi papirnati imenik, imao si svoj autoritet kada si ušao u razred, poručuje.

Smatra da je sustav stvoren tako da se nezadovoljstvo roditelja pod svaku cijenu mora izbjeći, pri čemu nastavnik ostaje nezaštićen i kriv već samim dolaskom inspekcije.

Sličan trend primjećuje i Danijel Tomašić, profesor hrvatskog jezika i filozofije u Gornjogradskoj gimnaziji.

Upozorava da učenici danas dolaze s izvrsnim ocjenama, ali slabijim znanjem i nerazvijenim radnim navikama.

- Paralelno s rastom prosjeka dolazi do stalnog snižavanja kriterija, jer se svaki ozbiljniji zahtjev brzo doživljava kao nepravda, ističe.

Roditeljski pritisak dodatno pojačava strah od inspekcije, koja, prema njegovu iskustvu, uvijek može pronaći proceduralnu pogrešku.

- Činjenica je da ako inspekcija dođe, oni će vam sigurno nešto naći. Zato što su naši pravilnici, odnosno svi dokumenti po kojima mi trebamo raditi, to je gomila papira, pravilnika i dodataka. To je administrativna šuma koju ti jako teško možeš navigirati, rekao je.

Kraj autoriteta učitelja i rast pritiska roditelja

Učiteljica razredne nastave Vlatka Baković podsjeća da ni odlični učenici nekada nisu imali isključivo petice te da je ocjena bila realna mjera znanja.

- Danas se učiteljske odluke redovito preispituju, a djecu se navikava da dobivaju ono što nisu zaslužila, navela je.

Navodi kako je sveprisutna glorifikacija izvrsnosti u društvu.

- Nekako mi se čini da je cijelo društvo počelo cijeniti samo one najbolje. Ako pogledate društvene mreže, ako pogledate televiziju, svi su najljepši, svi su najbolji, svi su posebni, a to jednostavno nije tako, kazala je.

 Upozorava da takav pristup dugoročno stvara društvo bez kvalitetnih majstora i stručnjaka, jer se izvrsnost zamjenjuje iluzijom uspjeha.

Profesorica engleskog jezika Ana Majnarić naglašava da petice sve češće ne odražavaju znanje, nego roditeljski pritisak.

Ističe kako je svaka ocjena ispod petice povod za dolazak roditelja u školu, često s ciljem promjene ocjene, a ne pomoći djetetu.

- Nastavnici su  postali "životinje za odstrel" te se sustav administrativnim opterećenjima i inspekcijama sustavno okreće protiv njih, poručuje. Mi smo zamjenjivi, a ja sam, jedina dodirna točka prosječnog Hrvata s državnim aparatom, kazala je.

Apostrofira kako je situacija svakim danom sve gora.

- Situacija je iz dana u dan sve gora i gora i vama vaša diploma zapravo ničem ne služi "jer roditelji su ti koji su diplomirali te predmete" i roditelji su ti koji praktički upisuju petice svojoj djeci u dnevnike, navodi.

Perfekcionizam kao nova školska norma

Psihologinja Nataša Jokić Begić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorava na ozbiljne posljedice takvog sustava na mentalno zdravlje djece.

- Petica, više nije ocjena nego propusnica za daljnje školovanje. U savjetovališta sve češće dolaze izvrsni učenici s izraženim perfekcionizmom, tjeskobom i osjećajem da nisu dovoljno dobri, pa čak i s oblicima samoozljeđivanja zbog "neuspjeha" poput četvorke, navodi.

Posebno ističe da pritisak proizlazi iz šireg društvenog konteksta koji glorificira savršenstvo i stalno traži "najbolju verziju sebe".

Objašnjavajući promjene u roditeljskom pristupu i društvenim pritiscima, psihologinja Nataša Jokić Begić ističe porast individualne kulture.

- Nove generacije roditelja zaštićuju svoju djecu, ali radi se o širem društvenom konceptu. Ušli smo, baš kao i cijeli svijet, u vrlo individualističku kulturu u kojem roditelj sto puta čuje rečenica "ti si odgovoran za svoju djecu". Međutim, s druge strane, ne dajemo mu vremena da se bavi svojom djecom, pojašnjava. 

Osvrnula se i na dodatne suvremene pritiske današnjeg roditeljstva.

- Stalno nam se poručuje da budemo kvalitetni roditelji, da vodimo brigu o svom djetetu. Dolazi do toga da roditelj previše strepi nad djetetom, navela je.

Povratak povjerenja u struku i realnije vrednovanje znanja

Sugovornici se slažu da se odgovornost ne može svesti samo na roditelje ili školu, nego da je riječ o začaranom krugu u kojem država, obrazovni sustav, mediji i društvene vrijednosti zajednički stvaraju nerealna očekivanja.

Djeca u tom procesu postaju najveće žrtve. Umjesto da školu doživljavaju kao prostor rasta, pogrešaka i učenja, ona im postaje poligon za dokazivanje savršenstva.

Roditelji pritom uglavnom ne djeluju iz loše namjere, nego iz straha. Straha da će njihovo dijete "zaostati", da neće upisati željenu školu ili da će biti obilježeno jednom lošijom ocjenom.

No pretjerana zaštita i stalno interveniranje, kako ističu sugovornici, dugoročno djecu lišavaju najvažnijih životnih lekcija – odgovornosti, suočavanja s neuspjehom i samostalnosti.

Ipak, poručuju da nade ima – uz povratak povjerenja u struku, realnije vrednovanje znanja i jasnu poruku da školski uspjeh nije isto što i sreća u životu.