"Romska elegija": Priča o slobodi i vječnom lutanju

Kako upoznati druge, kroz razgovor i susrete, ali i čitanje knjiga iz kojih možemo naučiti i doznati mnogo više nego iz kratkih tik tok videa. Jedna od knjiga koja je nedavno predstavljena u Zagrebu mogla bi u tome pomoći. Riječ je o knjizi Romska elegija - roman o vječnom lutanju i životu Roma autora Zvonimira Pongraca. Prema autorovim riječima roman je pisan kako bi se s kulturom i životom Roma bolje upoznalo većinsko stanovništvo.

"Čerga uvijek ide dalje"

„Romsku elegiju“ sam napisao iz tri životne moje situacije, tri momenta koji su mi se dogodili u životu. Kad sam bio još skoro i dijete, onda sam imao jedan susret s jednim Romom koji je nosio, prodavao je slike. I na toj jednoj slici je bila jedna prekrasna mlada Romkinja. A on je rekao veli, slična je veli kao moja kći. Pitam, a gdje je sad ona. A on kaže, ona nije živa. Pa što je bilo? Ubili su je. Zašto? Iz Ljubomore, prepričava Zvonimir Pongrac, pisac i novinar, autor "Romske elegije".

- Čerga uvijek ide dalje. Tako bismo ukratko mogli sažeti roman Zvonimira Pongraca. „Romska elegija“ nije samo još jedan roman o čergi. To je pitanje kako čitamo romsku književnost tko je piše i zašto je važno da se te priče čuju?, izvijestio je Janko Debeljak. 

- Tri grane romske književnosti, to je recimo nova definicija. Književnost pisana na romskom jeziku, književnost koju su pisali Romi kao autori ili Romkinje. I treća je možda najšira definicija, ona koja se bavi pitanjima važnima za romsku zajednicu. U tu treću definiciju se svakako „Romska elegija“ Zvonimira Pongraca ubraja po tematici kojom piše. Ono što je važno naglasiti, u tom slučaju kad ne Romi pišu dijela o Romima ili romsku književnost, sve do 20. stoljeća, otprilike, mnogo autora pisalo o Romima. Primjerice Miguel de Cervantes i drugi neki poznati autori. Međutim, ta djela su uglavnom bila prožeta nekim stereotipnim i negativnim tonovima o Romima. Međutim, u 20. stoljeću se situacija mijenja, kad najprije sami Romi počinju pisati o sebi, a onda se mijenja i percepcija ne Roma o Romima u književnosti, gdje oni sve više otkrivaju Rome kakvi oni zaista jesu, a ne neke outsidere, marginalce, u najblaže rečeno, rekao je Matej Čolig, novinar i urednik "Romske elegije".

Život na margini

- Druga situacija je bila u Budimpešti u jednom restoranu. Tamo su svirali Romi. Violinist je bio najstariji i on je plakao. Oni su išli od stola do stola. I sad jednostavno nisam znao što mu je, zbog čega on svira i plače. Nismo znali, ali to je bila jedna upečatljiva scena koja je na mene ostavila trag. I treća situacija je bila, bila je slaba zima. Jezero se nije dovoljno smrznulo. Nisam odmah zakoračio s klizaljkama i tako ja sam nekad klizao. Kako sam ja isprobavao, nogom pipao po tom ledu sa obale, ja sam izgubio ravnotežu i upao sam pod led pod to jezero. I tu je mene muškarac taj koji su s tom ženom uočio. I on je jednostavno imao hrabrosti, snage i te ljudskosti u sebi da je on se vratio natrag i riskirao svoj život da bi spasio mene. To je bio trenutak prijeloman i shvatio sam što znači kad vam neko pruži ruku. Ja sam se odlučio živjeti sa Romima jer sam shvatio što znači nekome spasiti život, pomoći mu i biti uz njega, dodaje Pongrac.

- Pongrac je važan primjer svima koji rade s Romima i za Rome. U vremenu kad je sao ovaj pokret, romski aktivizam u Hrvatskoj, tek bio nastao. Dakle, on je ostavio nekakvu standardnu građansku profesiju i život i posvetio se životu jedne zajednice koja je na margini. On je 15 godina proveo u radu za romsku zajednicu od kulturnog, preko novina, knjige, glazba. Romi tada još nisu bili priznati kao nacionalna manjina, ali on je posvetio cijeli jedan roman Romima, istaknuo je Čolig.

- Taj roman govori o tome što sam vam ja ispričao, kao ove tri pričice koje su bile. On govori o jednom životu u čergi, jako bliskom, ja to govorim iz sebe, jako bliskom kako čerga funkcionira iznutra. Tu je zastupljen život u toj čergi i govori o situacijama između samih Roma u čergi, a govori o situaciji kad uđe i ne Rom ili gadžo kad je ušao u čergu i kako se on gledao kroz tu čergu. Govori se o jednom doktoru koji dolazi u čergu, koju spašava, koji joj pruža ruku i spašava jednu njihovu Romkinju, mladu Romkinju, koja ima defekt na nozi i onda ona je prognana. Kad on želi nju spasiti od tog hendikepa koje ona ima, čerga to ne dozvoljava, odnosno taj Bahrem koji je njezin kao otac koji nju nikad nije priznao kao kćer, on jednostavno to ne želi i tu nastaje cijeli zaplet. Čerga ima svoja pravila, pravila po kojima se živi, nije to baš samo tako sloboda u onom smislu koju ljudi doživljavaju. Postoje ljudi koje se sluša i koje se slušalo, kako je bilo car čerge ili kralj čerge, kako su ga zvali već, pa i sam sud, romski kris koji je bio u sklopu čerge, to su bili uglavnom stariji ljudi koji su znali život Roma, koji su znali procijeniti što je dobro, što je zlo, što uništava čergu, a što ne, navodi Pongrac.

Sloboda kao valuta budućnosti

- Sam autor, gospodin Pongrac, on smatra da je taj roman više namijenjen ne romske populacije, kako bi se ona upoznala s Romima. Ja bih se dobrim dijelom složio s njime. On je prikazao Rome prije stotinjak godina, kako su oni živjeli, njihove motive, društvene uvjete, odnose unutar skupine itd. Ali kaže i dodaje da bi on mogao biti zanimljiv i samim Romima, jer danas Romi više ne žive tako kako su živjeli prije stog godina, nomadski u čergama. To je nekakva slika koja može privući ne Rome, dakle nomadizam, strast, romantičnost itd. Možda to može biti kanal kroz koji će ne romska publika ući u Roman, ali će ono vidjeti da su Romi puno više toga, da oni nisu naprosto oni koji su strastveni, blizu prirodi, vole muziku i ples, nego su ljudi kao i svi drugi, rekao je Čolig.

- Elegičnost je da je cijela ta priča, uz neke možda šaljive momente, pjesmu itd., nosi notu tame, nosi notu tuge, nosi notu nekakve poetične sažaljenja jednog naroda. A što bih ja želio? Da ljudi shvate da sloboda u našoj, možda i skorijoj budućnosti, sloboda će imati najveću cijenu. To će se plaćati suhim zlatom. Ne više novac ne kao zlato, nego sloboda, zaključuje Pongrac.