Analitičari složni: Dogovor Irana i SAD-a potpuno neizvjestan

Hoće li SAD i Iran postići dogovor do završetka dogovorenog primirja? Može li doći do njegova produljenja, trajnog mirovnog sporazuma ili će se nastaviti borbe? Situaciju na Bliskom istoku komentirali su u emisiji 'U mreži Prvog' analitičari Robert Barić, Petar Kurečić i Igor Grozdanić.

Čim je bilo proglašeno primirje ''ozbiljni analitičari'' su odmah rekli da do sporazuma neće doći, tvrdi Robert Barić, vojni analitičar s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, te je istaknuo kako nije moguće ''tako kompleksna pitanja riješiti samo na ho-ruk'', a da iranskoj strani uvjeti budu prihvatljivi.

- Trump s jedne strane govori da je sve gotovo i da su Iranci prihvatili, a u SAD-u se polako u medijima javlja pitanje da to nije pogodovanje privatnim investitorima na burzi i špekulantima, rekao je.

Barić: Ako dođe do pregovora ne treba očekivati apsolutno ništa

Barić je podsjetio kako je prijašnji sporazum s Iranom koji je finaliziran u Beču 2015. godine, a kojega je Donald Trump napustio za vrijeme svog prvog mandata, ''bio dogovaran dvije godine''.

- Rješenje je postojalo i prije sukoba jer je 26. veljače na zadnjem krugu pregovora u Ženevi, Iran je prema omanskim i britanskim diplomatskim izvorima pristao na veliki ustupak, da neće odustati od obogaćivanja urana, ali će procesirati uran koji je obogaćen i čak ga možda poslati u treću zemlju na čuvanje te nastaviti procesiranje, ali pod striktnim nadzorom IAEA-e ustvrdio je.

- To je bio strahovito veliki ustupak. Umjesto toga, sudeći po diplomatskim izvorima, Steve Witkoff koji je glavni američki pregovarač, uopće nije shvatio koliki je to ustupak. To je čovjek koji je očito potpuno nekompetentan, dodao je.

Rat s Iranom bio je pokrenut na brzinu i kroz ''kaos u odlučivanju'', ocijenio je Barić, te dodao kako se ''definitivno potvrđuje teza da ga je Netanyahu nagovorio''.

- U 40 godina to je jedini američki predsjednik, svi su drugi odbijali takvu mogućnost jer su svi znali što to znači, kazao je.

Što se tiče trenutačne američke blokade iranskih brodova u Hormuzu te zaplijene jednog od tih brodova, Barić tvrdi kako je to problematično utoliko što ''te brodove morate dovesti i pregledati''.

- Sumnjam da je Oman dao SAD-u bilo kakvo dopuštenje Americi da koristi njegove luke i vode. Istovremeno je Iran naznačio da se možda danas neće pojaviti na pregovorima zbog toga. Prema tome, čak i da dođe do pregovora ne očekujem apsolutno ništa od toga, zaključio je.

Kurečić: Nije jasno koji su dugoročni geostrateški ciljevi SAD-a

O raspletu trenutačne situacije geopolitički analitičar Petar Kurečić sa Sveučilišta Sjever smatra da je ''sve moguće'', pritom istaknuvši nepredvidljivost američkog predsjednika Donalda Trumpa.

- Jedan dan je prijetnja da će se uništiti civilizacija, što naravno nije realno, a s druge strane se poziva na pregovore, rekao je.

Izlaz iz ove situacije se ''trenutačno smatra sve težim i težim'', ocijenio je Kurečić, te naglasio kako nije u potpunosti jasno koji su srednjoročni i dugoročni geostrateški ciljevi SAD-a.

- Amerika je najmanje ovisna o Hormuškom tjesnacu u smislu dobave postotka nafte i ovisnosti svog tržišta. Ne treba zanemariti da su oni država koja tradicionalno ovisi o jeftinom gorivu, a posebno Trumpova biračka baza koja je smještena na golemom prostoru Amerike u ruralnim prostorima, rekao je.

Kurečić smatra da se postavlja pitanja je li situacija na Bliskom istoku ''jedna dugoročna igra'' u kojoj je cilj oslabiti Kinu i druge azijske države koje su više ovisne o energentima koji prolaze kroz Hormuz, a to uključuje i Europsku uniju.

- Njih se tu pokušava na određeni način deprivirati i smanjiti njihovu relativnu moć, a povećati ovisnost o američkoj nafti. Europa je već ovisna o američkom prirodnom plinu pošto ga više ne kupuje iz Rusije, kazao je.

Grozdanić: Hrvatska i EU treba samodostatnost u opskrbi energijom

Da sukob na Bliskom istoku neće pronaći skoro rješenje također smatra stručnjak za energetiku Igor Grozdanić, a kao razlog je naveo što ''nažalost ni Trump, a ni Iranci se ne žele samo tako povući'' te dodao kako su azijska tržišta najizloženija posljedicama nastavka sukoba, za razliku od Europe.

- Europa još uvijek ima rezervi. Hrvatska nije direktno na udaru, mi smo na drugoj i trećoj liniji. Mi svoju naftu uvozimo iz Kazahstana i Azerbajdžana i pojedinačnih afričkih država, tako da umirimo građane, mi zaista nismo na prvoj liniji kao neke druge afričke države i države trećeg svijeta koje su zaista u problemima, pojasnio je.

Grozdanić je posebno naglasio kako se Hrvatska, ali i Europa trebaju što više ''okrenuti samodostatnosti'' u pitanju energetike te objasnio kako ''nijedna država na svijetu nije 100 posto samodostatna i energetski neovisna'', ali da je to svojevrsni ideal ''kojemu treba težiti''.

- Trebamo težiti da se što manje ukupne i primarne energije uvozi. Ako znamo da danas Europa još uvijek uvozi oko 60 posto ukupne energije, onda moramo ići prema tom cilju, kazao je.

Ocijenio je kako je s uvozom energije u Europu naprosto došlo do ''zamjene izvora s istoka s izvorima sa zapada'' pritom istaknuvši ukapljeni prirodni plin, koji je prethodno dolazio iz Rusije, a sada uglavnom iz SAD-a, afričkih zemalja i onih s Bliskog istoka te kako je općenito potrebno okrenuti se alternativnim izvorima energije.

- Hrvatska mora ovo iskoristiti kao jedan okidač da krene ka boljoj zelenoj tranziciji, pa čak i uporabi nuklearne energije kao što je to bilo Francuskoj 1970-ih godina.

U Francuskoj se dogodio zaokret nakon ''prvog i drugog naftnog šoka'', rekao je Grozdanić, te dodao kako se onda država okrenula prema nuklearnoj energiji.

- Oni su krenuli u nuklearni programa i danas imaju čak 57 reaktora, a 70 posto svoje električne energije koriste iz nuklearne energije. Najveći su izvoznici električne energije i oni danas izvoze Njemačkoj električnu energiju zato što su na vrijeme krenuli u svoj energetski program, naglasio je.

- Oni danas razvijaju paralelno nuklearnu i zelenu energetiku, maknuvši se od fosilnih goriva i uvoza ruske nafte i plina, dodao je.