BiH 30 godina od Daytona: Bez pompe, ali uz spoznaju o vrijednosti mira

Tridesetu obljetnicu parafiranja Daytonskog sporazuma kojim je 21. studenoga 1995. godine okončan troipolgodišnji rat u Bosni i Hercegovini, u toj su zemlji u petak dočekali uglavnom ravnodušno pri čemu je taj dan u Federaciji BiH bio uobičajeni dok su ga u Republici Srpskoj obilježili time što je bio neradni.

Obljetnici je prethodilo tek nekoliko konferencija na kojima su osobe uglavnom iz akademskog kruga elaborirale prednosti i nedostatke dokumenta što su ga u vojnoj bazi "Wright-Patterson" u Ohiu potpisali tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, predsjedatelj Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i čelnik bivše SR Jugoslavije Slobodan Milošević, no na svim tim skupovima čule su se odavno poznate teze o nesavršenosti sporazuma ali i potrebi da se on sačuva kao temelj mira i eventualno modelira sukladno potrebama demokratskog razvitka.

Koliko je podsjećanje na 21. studenog 1995. danas bitno u BiH govore i naslovnice dnevnih listova od petka. Sarajevski "Dnevni avaz" Dayton uopće ne spominje dok banjolučke "Nezavisne novine" donose naslov "U miru ima nade da se stvari poprave".

Tridesetu obljetnicu dogovora u Daytonu BiH je dočekala u najgoroj krizi od 1995. godine koja je nastala nakon što je bivši čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik pojačao secesionističke prijetnje i zaoštrio sukob s međunarodnom zajednicom pa je zbog toga osuđen na godinu dana zatvora ostavši bez mandata predsjednika Republike Srpske.

Istodobno traju napetosti u hrvatsko-bošnjačkim odnosima zbog neriješenih problema s izbornim zakonom a cijela država trpi zbog izostanka vidljivog napretka na putu ka članstvu u Europskoj uniji.

No sve to za ljude koji su rat u BiH proveli s puškom u ruci i preuzeli najveći teret danas je manje važno od činjenice da više ne moraju biti u rovovima.

- Tog dana smo slavili kao da smo svi pobijedili, kazao je Mirko Zečević Tadić, bivši pripadnik 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s područja Brčkog koji je 1995. godine tamo teško ranjen i ostao bez noge.

S bivšim pripadnicima drugih vojski koje su ratovale u BiH on već godinama promovira potrebu za pomirenjem i oprostom a to su učinili i u Sarajevu u četvrtak predstavljajući projekt rada s ratnim veteranima na izgradnji mira.

Zečević Tadić kaže da njima koji su nekako preživjeli rat nije drago vidjeti sve što se proteklih godina zbiva u BiH ali mir smatraju nezamjenjivom vrijednošću.

- Moramo se pomiriti s činjenicom da smo u proteklom ratu svi izgubili i da moramo polako krenuti naprijed malim koracima ka pravom miru, kazao je dodajući kako se na tom putu ne smije stati.

Tadić Zečević se u ratu preko nišana mogao suočiti s Đokom Pupčevićem iz okolice Bosanskog Šamca koji je tamo ratovao kao pripadnik vojske bosanskih Srba. Teško je ranjen već 1992. godine. Uoči obljetnice Daytona u Sarajevu su sjedili za istim stolom.

Sjeća se kako je 21. studenoga 1995. godine kada je čuo vijesti iz Amerike sa skupinom prijatelja nazdravio dolasku mira.

- Proslavili smo što nam je taj mir konačno stigao nakon tri i pol godine rata no nismo očekivali da ćemo mi borci doći na margine društva. Zapostavljeni su u obadva entiteta i na razini BiH, kaže Pupčević ali uz smijeh dodaje kako je bivšim pripadnicima HVO-a ipak puno lakše jer o njima skrbi Hrvatska dok su svi ostali "spali na socijalu".

Adnan Hasanbegović iz Sarajeva u Armiju BiH prijavio se s 18 godina. Ratovao je na obroncima Trebevića braneći rodni grad.

Danas se ne može sjetiti gdje je točno bio kada je potpisan Dayton ali kaže kako se nadao kraju rata a bio je presretan kada je to i objavljeno iako je bio skeptičan znajući da su se i prije toga potpisivali razni sporazumi koji su potom propali.

- Bila je to velika stvar. Što god tko danas mislio o rezultatima i kako je ispalo da je to neki kompromis, mislim da je bilo jako dobro što je zaustavljen rat i ubijanje, kazao je Hasanbegović.

On kao najveći problem danas vidi to što je rat naglo prekinut ali je ostao u glavama nekih ljudi.

- Ostali smo zavađeni, kaže Hasanbegović koji upozorava kao je to smrtna opasnost za države u kojima ljudi žive izmiješani i kakva je i BiH.

Stoga pokušava učiniti ono što može kao pojedinac i kaže kako nastoji čuti i razumjeti svoje nekadašnje neprijatelje.

Taj je proces pokrenut kada su se ratni veterani i dojučerašnji protivnici iz rovova nakon 2001. godine počeli sastajati, razgovarati i zajednički posjećivati spomen obilježja svim stradalima u ratovima 90-ih godina i odavati počast poginulima. Prvi takav sastavak morali su organizirati u Mađarskoj jer ih drugdje na području bivše Jugoslavije nisu željeli vidjeti zajedno.