Iako nitko nije vidio sadržaj presude ESLJP, političari u BiH žestoko se svađaju

Presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) po kojoj bi BiH trebala biti jedna izborna jedinica kad se biraju članovi Predsjedništva BiH i zastupnici u Domu naroda BiH izazvala je proturječne reakcije u zemlji. Hrvati i Srbi je odbacuju, a bošnjačke strane pozdravljaju.

Detalje presude ESLJP-a po prizivu Slavena Kovačevića, savjetnika hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kojega su u četiri navrata Hrvatima birali Bošnjaci, najprije je objavio portal Istraga.ba, ali se nije pozvao ni na jedan službeni izvor.

ESLJP je najavio objavu presude u utorak.

Portal je objavio da je ESLJP utvrdio da u BiH vlada izborna diskriminacija i da se članovi Predsjedništva BiH i Doma naroda države moraju birati iz jedne izborne jedinice.

Po Ustavu BiH i Izbornom zakonu, srpski član Predsjedništva BiH se bira se Republici Srpskoj, čija Narodna skupština bira i srpske delegate u Dom naroda BiH.

Bošnjački i hrvatski članovi Predsjedništva BiH biraju se na teritoriju Federacije BiH, čiji parlament bira bošnjačke i hrvatske delegate u Dom naroda BiH.

ESLJP je zaključio da je pravo Kovačevića ugroženo jer on kao Srbin iz Sarajeva ne može odlučivati o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, niti kao Srbin iz Federacije BiH može biti zastupnik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

To praktično znači da bi, kad su u pitanju te dvije izborne razine, BiH trebala biti jedna izborna jedinica.

 To je isprovociralo oštra reagiranja srpskih političara, bošnjački su u najvećem dijelu pozdravili njezin navodni sadržaj, a hrvatski pak da će još snažnije zagovarati ulogu konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. 

Iz Demokratske fronte Željka Komšića ocijenili su kako je ovom presudom stavljena izvan snage presuda Ustavnoga suda BiH u predmetu Bože Ljubića kojim se inzistira na prestanku prakse preglasavanja Hrvata.

- Demokratska fronta na čelu s predsjednikom Komšićem po donošenju presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, skoro usamljena na političkoj sceni BiH upozoravala je na opasnost od političkih interpretacija ove presude i na pogubnost izmišljenog termina legitimnog predstavljanja naroda, koji je presudom u slučaju Kovačević sada konačno delegitimiziran, priopćili su.

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović odbio je komentirati navodnu odluku Europskoga suda tvrdeći kako sama činjenica da je sadržaj presude procurio u javnost najbolje govori o njezinoj ozbiljnosti.

Upitan međutim hoće li odustati od zagovaranja legitimnog hrvatskog političkog predstavljanja, Čović je poručio kako će se za to zauzimati još snažnije.

- Legitimnost predstavljanja hrvatskoga naroda kao i svakog drugog naroda bit će još jače izražena u svim našim zahtjevima oko izmjene ustava, zakona i naravno Izbornog zakona tamo gdje se štite kolektivna prava. To su domovi naroda i Predsjedništvo BiH. Hrvatski narod će birati svoje legitimne predstavnike, rekao je Čović.

Predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS) i ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić izjavio je da Srbi neće dozvoliti da im bilo tko drugi bira predstavnike, dodavši da Bosna i Hercegovina ne može postojati na unitarističkim i centralističkim temeljima.

Predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Milan Miličević ocijenio je da se "prevario onaj tko je imao plan" da se, poslije majorizacije nad hrvatskim narodom u BiH, majorizacija sprovede i nad srpskim.

- Nadam se da u Republici Srpskoj ne postoji ruka koja će prihvatiti bilo koje rješenje po kojem će našeg člana Predsjedništva BiH i zastupnike iz Republike Srpske birati netko drugi, rekao je Miličević.

Predsjednik SDP-a BiH i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić bio je nešto umjereniji u komentaru presude. Iako je pozdravio njezin sadržaj, rekao je kako "nas iskustvo uči da sama presuda kod nas u Bosni i Hercegovini ne znači da će automatski biti i provedena".

Protiv BiH pred Europskim sudom za ljudska prava do sada je doneseno šest presuda kojim se inzistira na otklanjanju diskriminacije u izbornome procesu prema manjinama od čega je najpoznatija presuda Sejdić-Finci, te se traži mogućnost da se na najvažnije pozicije u zemlji mogu birati građani neovisno o njihovoj nacionalnosti i entitetu u kojemu žive.