Papa Lav XIV. sutra stiže na Lampedusu, jedno od glavnih odredišta migranata koji preko tog talijanskog otoka na Sredozemlju pokušavaju doći do teritorija Europske unije. Mnogi na tom putu izgube život.
Papa među migrantima; prvi put obilježava američki Dan neovisnosti daleko od SAD-a
Umjesto u rodnim Sjedinjenim Državama, prvi američki papa, Lav XIV., 250. obljetnicu američke neovisnosti provodi na Lampeduzi, otoku koji je postao simbol migrantske krize i stradanja u Sredozemlju. Položit će cvijeće na grobove poginulih migranata, susresti se s izbjeglicama te predvoditi misu na otvorenom, nastavljajući put koji je prije više od deset godina započeo papa Franjo. Kako je za središnji dnevnik HTV-a izvijestila HRT-ova reporterka
Kristina Pešić, riječ je o snažno simboličnom posjetu koji prati cijeli svijet.
Papa će sutra u 10.30 sati predvoditi svetu misu na gradskom stadionu, koji je za tu prigodu pretvoren u veliki oltar na otvorenom. Prije mise položit će cvijeće na grobove migranata stradalih tijekom opasnog prelaska Sredozemlja, a potom će se susresti s migrantima koji će iz prihvatnog centra biti dovedeni u pristanište Favarolo u pratnji volontera Crvenog križa.
Pešić je istaknula da će upravo to pristanište od subote, uz papin blagoslov, nositi ime pape Franje. Kako je podsjetila HRT-ova reporterka, upravo je papa Franjo svoj prvi apostolski posjet posvetio Lampeduzi, odakle je svijetu uputio snažan apel protiv ravnodušnosti prema ljudskoj patnji.
- Posve je jasno da i papa Lav XIV. nastavlja Franjinim stopama, rekla je Pešić.
Podsjetila je i na njegov prošlomjesečni posjet Kanarskim otocima, gdje je, među ostalim, pozvao krijumčare ljudi da se pokaju.
Posjet Lampeduzi privlači veliku međunarodnu pozornost i zbog činjenice da prvi papa rođen u SAD-u jedan od najvažnijih američkih državnih blagdana provodi upravo među migrantima.
Migracijska politika jedna je od tema oko koje postoje razlike između Vatikana i administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, pa mnogi ovaj posjet tumače i kao snažnu simboličnu poruku.
Lampedusa je već godinama jedno od glavnih odredišta migranata koji pokušavaju prijeći Sredozemlje u potrazi za sigurnijim životom.
Kako je izvijestila Pešić, u posljednje tri godine kroz prihvatni centar na otoku prošlo je oko 184.000 migranata, dok je u prvih šest mjeseci ove godine broj dolazaka pao za čak 70 posto. No, upozorava, to ne znači da pokušaji prelaska Mediterana prestaju.
- Sam otok predstavlja veliki paradoks. Godišnje ovamo dolazi oko 250.000 turista iz cijelog svijeta koji migrante praktički i ne vide, a s druge strane Lampedusa je postala simbol najmračnije strane migracija, političkih podjela i ljudske patnje, zaključila je HRT-ova reporterka Pešić.
Strašnu noć ribar Vito neće nikada zaboraviti
Ovo su vrata Europe na Lampedusi. Za put od tristotinjak kilometara od libijske obale do ovog otoka potrebno je između 24 i 36 sati. To što je tijekom proteklih godina ova ruta proglašavana najsmrtonosnijom na svijetu i dalje ne odvraća one koji traže spas od rata i gladi.
Posebno strašnu noć u listopadu 2013., nekoliko mjeseci nakon posjeta pape Franje, lokalni ribar Vito Fiorino neće nikada zaboraviti.
- Te noći uopće nismo trebali isploviti. Kada smo se oko četiri ujutro namjeravali vratiti, netko je predložio da ostanemo i prespavamo, iako to nikada prije nismo učinili. A onda su nas oko 6:30 sati probudili povici. Najprije sam pomislio da su galebovi, ali to su bili ljudi. Ubrzo smo ugledali 200-tinjak migranata u moru kako zovu u pomoć, istaknuo je ribar s Lampeduse
Vito Fiorino.
Te noći su Vito i njegovi prijatelji spasili 47 migranata. Smrtno ih je stradalo blizu 366. Na njegovu inicijativu podignut je ovaj spomenik u obliku kostura broda s imenima svih stradalih. Stanovnici i njihovi gosti teško danas mogu sresti migrante u samom mjestu, ali nije uvijek bilo tako.
- Vidimo ih jedino u luci, ujutro, kada obično isplovljavaju brodom, inače ih gotovo nikad ne vidimo. Može ih se i vidjeti kada prolaze autobusom, u Brucerosu. Mnogo se toga promijenilo s godinama. Talijanska vlada pokušavala je smanjiti broj dolazaka i uspjela u tome. Primjerice, u zimu 2011. s nama na otoku tri mjeseca živjelo je pet tisuća migranata, rekao je turistički djelatnik
Paolo Marra.
"Pretukli bi nas i zatvorili"
To što nisu vidljivi ne znači da ih nema, i dalje dolaze svakodnevno. Mi smo u prihvatnom centru Crvenog križa, tzv. hotspotu, zatekli stotinjak migranata koje je u prethodnih nekoliko noći spasila obalna straža. U luci su ih dočekali djelatnici Crvenog križa i u centru im pružili liječničku pomoć, hranu, vodu i informacije o tome kako tražiti azil.
- Objašnjavamo im i gdje se nalaze jer često nisu svjesni da su stigli na ovaj otok. Upoznajemo ih sa svim uslugama koje su im dostupne, među njima je i služba za obnovu obiteljskih veza. koja im pomaže da ostanu u kontaktu s članovima svojih obitelji ili da ih pronađu ako su ih izgubili, naglasila je voditeljica Odjela za migracije talijanskog Crvenog križa
Francesca Basile.
Dalje nastavljaju trajektom do luke Empedokolo na Siciliji. Osamnaestogodišnji Sudanac Murtada Sadik stigao je nakon dvije i pol godine pakla na putu do Libije, gdje su ga zatočili i mučili. Kada je konačno uspio pobjeći na Sredozemlje i ugledati talijansku obalnu stražu, prvi put je pomislio da je konačno na sigurnom.
- Tjerali su nas u vojsku i u rat. Kad bismo to odbili, pretukli bi nas i zatvorili. Zato su mi roditelji rekli da moram pobjeći iz tog zatvora. Tako sam najprije pobjegao u Egipat pa u Libiju, prešao sam i pustinju i more da bih stigao u Europu, kazao je migrant iz Sudana
Murtada Sadik.
Murtada je već kupio autobusnu kartu za Francusku. Kao i većina pridošlica, Italiju doživljava kao tranzitnu zemlju prema zapadu i sjeveru Europe. No, u Italiji danas živi i oko pet i pol milijuna migranata sa zakonitim statusom. Ovaj Somalijac porijeklom, koji bi trebao uskoro dobiti i državljanstvo, stigao je početkom 2000-tih, bježeći od rata. Migranti su tada, kaže, dočekivani s neusporedivo više razumijevanja.
- Prije bi ljudi prilazili i pitali zašto spavaš na ulici, otiđi u prihvatni centar. Pomogli bi, bili su na strani migranata. Ali sada više nije tako. Ljudi su uznemireni i udaljili su se od nas, istaknuo je kulturni posrednik u humanitarnoj organizaciji Baobab
Mulugheta Nayu.
- Što mislite, što se u međuvremenu promijenilo?
- Prije svega, promijenila se ekonomska, ali i politička situacija u svijetu. Terorizam je postao dio javne rasprave, ljudi strahuju za svoju budućnost, a migracije se doživljavaju kao veliki društveni problem, dodao je.
Svojim dolaskom na Lampedusu papa Lav XIV. želi raspravi o migracijama dati ljudsko lice, staviti u njezino središte ljudsko dostojanstvo, podsjetiti da se ona ne može svesti samo na statistiku. Kao i da na tragedije drugih ljudi ne smijemo postati ravnodušni.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!