Zašto mnogi Rusi ne vjeruju da se u Ukrajini događa pokolj?

"To što se dogodilo u Buči je 'fake'. Jasno je da su Ukrajinci to sami učinili". Tim je riječima jedna ispitanica u anketi provedenoj prošli tjedan među građanima diljem Rusije opisala prizore iz oslobođenog ukrajinskog grada, poput snimki tijela civila razbacanih po ulici, koji su šokirali svjetsku javnost.

Iako postoje snažni dokazi koji upućuju na to da su ruske snage ubile civile i počinile ratne zločine u tom gradu u Kijevskoj oblasti, službena Moskva pak tvrdi da je riječ o namještanju, a u tu su verziju priče, čini se, skloni povjerovati mnogi Rusi.

- To je laž. To je sve što ću reći. Namjestili su tako da izgleda kao da su naši ubili te civile, kaže tako druga sudionica ankete.

Neki sugovornici suprotnog su mišljenja, priznaju i osuđuju pokolj civila, dok neki kažu da jednostavno ne mogu znati što se točno događa. Oni koji su uvjereni da je sve namješteno uglavnom kažu da se informiraju putem televizije.

- To je doista strašno. Nije jasno kako možemo živjeti s tim, kaže jedna djevojka iz Ekaterinburga.

- Je li lažno ili nije, kako možemo znati? Ruski mediji kažu da je lažno. Iz nekog su razloga maknuli sve ukrajinske radiopostaje iz etera u Rusiji pa ne možemo analizirati njihovu stranu, komentira jedan muškarac iz istog grada.

Vidov: Rusija godinama provodi uspješne dezinformacijske kampanje

Zašto mnogi Rusi ne vjeruju da se u Ukrajini događa pokolj? Među ostalim, zbog toga što im je tako rečeno, kaže za portal HRT-a Petar Vidov, glavni urednik Faktografa, medija koji se bavi provjerom činjenične točnosti tvrdnji iznesenih u javnom prostoru.

- Stvar je u informacijama koje imaju na raspolaganju. Rusija je trenutno informacijski prilično odsječena od svijeta, ne mogu pristupiti istim lokacijama kao što mogu ljudi u drugim dijelovima svijeta, pristup brojnim društvenim mrežama je ograničen, kaže Vidov.

S druge strane, nisu ograničeni ruski informacijski kanali koji služe promoviranju narativa Kremlja, koji, kako kaže Vidov, svoju populaciju uvjerava da oni u Ukrajini rade neku plemenitu stvar, da Rusi ne čine nikakve zločine, već da je riječ o podvali ukrajinskih nacista.

Jedan je od problema, ističe, što u Rusiji nema nezavisnih medija - ono što ruski građani čuju su informacije koje im serviraju državni mediji, a dominantno se informiraju putem državnih televizijskih kanala.

Da stvar bude još opasnija, dezinformacije Kremlja ne dopiru samo do ruskih građana, nego u svijetu interneta i društvenih mreža vrlo lako prelaze granice. Vidov kaže da je to rezultat vrlo uspješnih dezinformacijskih kampanja koje Rusija provodi već godinama.

- Putem društvenih mreža serviraju se informacije u koje su ljudi skloni povjerovati ako imaju određenu razinu nepovjerenja prema službenim institucijama, kaže Vidov.

- Dezinformacije najbolje usvajaju ljudi koji su gubitnici društvenih uređenja, koji ne vjeruju institucijama države u kojoj žive, pa im je lakše prihvatiti narative koji su suprotni od svega što vide u mainstream medijima, objašnjava.

Krizmanić: Skloni smo negirati činjenice ako nam ne pašu

Psihologinja Mirjana Krizmanić daje drugi pogled na ovo pitanje.

- To su strašne vijesti kad čujete da je negdje učinjen pokolj i prva reakcija normalne, prosječne osobe bit će: "Ja to ne vjerujem, ja ne mislim da je to moguće, to je propaganda", jer je strašno suočiti se s činjenicom da je ljudski rod kojemu i vi pripadate sklon činiti takve stvari, kaže Krizmanić.

- Mi smo skloni negirati činjenice za koje negdje u kutu svoje svijesti znamo da su točne ako nam ne pašu jer nam je tako lakše. I to je opća ljudska karakteristika - idem ja reći "To nije tako" pa će mi biti lakše, dodaje.

Krizmanić kaže da su neki ljudi skloniji povjerovati dezinformacijama te da postoje različite osobine ličnosti koje tome pogoduju.

- Ljudi ne vole probleme, razmišljati o njima ni rješavati ih jer im je to naporno. Takvi ljudi sve će povjerovati samo da ne moraju misliti, kaže. 

- Kad bi čovjek povjerovao, imao bi osjećaj dužnosti da nešto učini. Najlakše je reći "Ja u to ne vjerujem". Ljudi su komplicirani i štite se na različite načine, dodaje Krizmanić.

"Dezinformacije ne moraju nastajati u Hrvatskoj da bi došle u Hrvatsku"

Osvrćući se na situaciju u Hrvatskoj, Vidov je rekao da smo već tijekom pandemije COVID-a mogli vidjeti da su dezinformacije počele dolaziti u velikim količinama, pogotovo u digitalni medijski prostor. Neke su generirali ruski izvori, ali dezinformacije dolaze odasvud. Na internetu se sve jako brzo širi, a kako kaže Vidov, mi dijelimo jezik s nekim susjednim zemljama.

- Dezinformacije ne moraju nastajati u Hrvatskoj da bi došle u Hrvatsku, kaže Vidov, navodeći primjer sadržaja koji su očigledno nastali u Srbiji, a često se dijele među hrvatskim korisnicima.

Kako se boriti protiv dezinformacija? Vidov kaže da je do ruskih građana u ovom trenutku prilično teško doprijeti, ako ne i nemoguće.

- Nisam siguran da se to može izvana, dodaje.

Vidov u toj borbi ističe dvije ključne stvari. Prva su jaki nezavisni mediji - dezinformacije imaju manje štetan utjecaj u državama koje ih imaju i gdje je medijski prostor ispunjen kvalitetnim informacijama. 

Druga ključna stvar su kampanje medijske pismenosti, u kojima se građane podučava kako kritički pristupati informacijama.

- To se kod nas ne radi, a sada je valjda svima jasno da bi trebalo, zaključuje Vidov.

Na sličnom tragu, Krizmanić poručuje da se protiv dezinformacija treba boriti obrazovanjem.

- Neobrazovan čovjek može postati žrtva svake gluposti i svake zloće jer nema znanja da se protiv toga bori. Tako da mislim da je dobro obrazovanje i želja da ono što me netko uči dobro razumijem štiti i mene i druge od toga da me lopovi i drugi prevaranti mogu iskoristiti, zaključuje.