Autohtone sorte sjevernodalmatinskoga vinogorja, babić i maraština dobile su i svoje pjenušave verzije. Jedna od njih, nositelj je brončane medalje jednog od najprestižnijih vinskih magazina - britanskoga Decantera. Naša šibenska ekipa zavirila je u tamošnje vinske podrume i provjerila koliki je potencijal proizvodnje pjenušaca od domaćih sorti.
Eksplozija u čaši postiže se klasičnom šampanjskom metodom. Njezin posljednji korak, bistrenje ili "degoržiranje", počinje na minus 25 stupnjeva.
Kad su prirodni kvasci, odnosno talog, jednom izbačeni, butelja je spremna za čep, metalnu košaricu i kapicu.
Prvi su ovo na tržištu "lanci mjehurića" od babića, čuvene šibenske crne sorte.
- Sorta babić je jako poznata i pokušali smo napravit jedan pjenušac, to je bila ideja, i hvala Bogu, uspjelo nam je. Jako smo zadovoljni zbog toga, evo sad smo dobili medalju, kazao je enolog Andriy Kuryk.
Kažu - korijen njihova uspjeha tisućljetna je vinska povijest ovoga kraja. Dug tom nasljeđu - ime je vina, "Opolo".
Opolo je tradicionalni naziv za rose vino u Dalmaciji i onda su htjeli, evo, iskoristiti dalmatinski izraz.
Posegnuo je u jezik predaka još jedan ovdašnji vinar. Deboto znači "zamalo".
- Zamalo ura i nekih 10 minuta prije ure da se otvori i da se popije, rekao je Marko Sladić, skradinski vinar.
A u čaši "perla" maraština, sorta koja je još prije stotinu godina osvajala zlata na francuskim vinskim priredbama.
- Ovo je naša autohtona sorta maraština i od nje radimo pjenušac. Nije jednostavni, lagani pjenušac, nego idemo u malo ozbiljnije varijante, kazao je Sladić.
I malo kojeg ljubitelja pjenušave kapljice iz šibenskoga vinogorja ostavljaju ravnodušnim.
- Dosta godina radim sa stranim gostima i moram priznat da se ugodno iznenade kada probaju hrvatske pjenušce jer, zapravo, ih nemaju prilike kušat jer mi proizvodimo dosta malo, kazao je Siniša Lasan.
Veće količine zalog su svijetle budućnosti. Jer domaći su vinari tek načeli potencijal pjenušaca od autohtonih sorti.