Cetingradski sajam privlači posjetitelje iz regije

Tradicionalno na Josipovo, u Cetingradu se održava nadaleko poznati stočni sajam. Poznat prije svega po brojnim uzgajivačima konja koji dolaze na sajam. I ove je godine privukao posjetitelje ne samo iz Hrvatske, nego i iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. 

Gotovo da nema kontinentalnog dijela Hrvatske iz kojeg nisu stigli uzgajivači konja jer na sajmu u Cetingradu se mora biti. No, prodaja je iz galopa usporila i moglo bi se reći da itekako šepa.

- Prodajemo mušku ždrebad. Prodali smo jednog od pet. Jako su pale cijene konja u ovoj godini, objašnjava Branko Biošić iz Broćanaca.

Branko uzgaja autohtone hrvatske posavce no kaže isplativost je u padu.

- Nešto se dobije poticaja na autohtonu vrstu, ali to čak ne pokrije ni troškove hranjenja, pojašnjava Branko.

Potegnuli su do Cetingrada i uzgajivači iz okolice Poreča.

- Dovezao sam tri, a prodao sam jednog. Doma ih imam sve skupa s pastusima 60. Cijene padaju jako, sad je nažalost jedno malo tele skuplje od konja koji jako puno vrijedi, naveo je Đan Mario Terlević.

Sajam konja privukao slovenske goste

Sajam je prava atrakcija za goste iz Slovenije.

- Imate dobre i lijepe konje, ima izbora. Došli smo s busom, samo gledamo, drugu godinu nešto ćemo kupiti, naveo je Aleš Petrovčić iz Idrije.

Žale se i slovenski uzgajivači na pad isplativosti, pa neki konjogojstvo mijenjaju za sustav krava-tele.

- Vrlo je loše, ždrebad se ne prodaje. Trenutačno je čisto meso 5,30 eura, rekao je Franc Škrlj iz Ilirske Bistrice.

- Konj je nekad bio 5 tisuća eura a sada je 3 tisuće, kazao je Toni Brajdić iz Krškog.

Sajam u Cetingradu čuva tradiciju

I Dragutin razmišlja o novom balansu na svojem gospodarstvu gdje ima 20-ak goveda i 5 konja.

-  Nemate kome prodati. Tovite, a nemate komu prodati. Kolo sreće se vrti, ali sreće nema, poručuje Dragutin Banovac iz Brezovice.

No sretnih se dana u konjogojstvu prisjećaju oni koji su nekada ovdje živjeli i davno odselili ali ne propuštaju gotovo nijedan sajam u nekadašnjem zavičaju.

- Moj pokojni otac, je još prije 1964. išao u Popovaču u Posavske Brege kupovati konje biciklom i tamo je u jednoj ruci gurao bicikl, a u drugoj vodio konje, rekao je Zvone Cvitković iz Bjelovara.

Kordun je nekada bio nezamisliv bez konja.

- Nekad je svaka kuća imala konja. Mi smo imali dva para, 4 komada dok smo bili u Cetingradu, pojašnjava Cvitković.

Nudili su se uz konje na sajmu u Cetingradu i krave te bik Garo.

- Znalo je biti i bolje. Nije stočarstvo više popularno. Bavimo se sistemom krava-tele, naveo je Franjo Mrgan iz Kapljuva.

Iako je cetingradski sajam prije svega stočarski primamljiva je bila i ponuda voća i povrća ali i žitarica, a o onoj ugostiteljskoj da i ne govorimo.

Tradicija i običaji ne smiju se iznevjeriti, a sa sajma se vjerojatno još nitko doma nije vratio gladan pa i ne čudi da se za vrijeme ručka za pečenu janjetinu ili prasetinu čekalo u redovima.