Stabla nestaju, ali maraška se bere s ljubavlju

S prvim toplijim danima kreće i berba višnje maraške.

Znaju to vrlo dobro vrijedni berači u Ravnim kotarima koji s prvim zrakama sunca odlaze u polja, jer berba se treba obaviti dok višnje sazru. 

Za njih ovo nije samo posao - to je tradicija, način života te dio kulturnog identiteta kojeg je u Škabrnji prije Domovinskog rata njegovala gotovo svaka obitelj. 

Nažalost, danas maraške uzgajaju tek rijetki.

Vlado je od 1135 stabala sada ostao na tek 118.

- Mi smo ostali kratkih rukava i bili smo prisiljeni smanjiti na 100, 200, 300, kako tko da obiteljski može uspjeti pobrati na kašete, i ljudi koji traže, mali proizvođači sokova, govori Vlado Brkić, uzgajivač iz Škabrnje.

- Nijedna kuća u Škabrnji nije bila ispod 100 stabala maraški, a bilo ih je i po 500 stabala, i ljudi su neki popilali, rekao je Nediljko Pavičić, uzgajivač iz Škabrnje.

Bogata okusom, ova autohtona višnja poznata je u cijelom svijetu, stoga ne čudi što je potražnja svake godine sve veća.

- Velik je to posao. Prvo rezidba zimska, drugo gnojivo, treće - kad krenu pupovi, zaštita, a cvijet prvi pogotovo, barem dva puta moramo tretirati da bi ostala plodna i zdrava. A poslije berbe opet moramo štititi sa sredstvima da joj list ostane što duže zelen, jer je to garancija za zdrav plod dogodine, kazao je Vlado Brkić.

Klimatske promjene ubrzale berbu 

Klimatske promjene ubrzale su i berbu maraški.

- Prva nedjelja u 7. mjesecu, onda je bilo najveće vrijeme za berbu maraške, vidite koliko je to otišlo naprijed, a ona je sada nama već bila da je 15. 6. možemo brati, ističe Vlado.

S berbom se ne može čekati.

- Mi kad beremo, ne treba stiskati, samo na dlanove i u kašetu. Sve ručno, bez trešnje ikakve, jer za industriju se treslo na najlon, puhalicom lišće otjerati, skupiti u kante i trpali smo u bačve. Ovo što se sada prodaje, sve se ručno bere, jer svatko hoće zdravu marašku, kaže Vlado.

Ove se posebne višnje najranije spominju u ediktu o cijenama cara Dioklecijana 301. godine.

Procvat njihova uzgoja u 16. stoljeću može se zahvaliti dominikancima, u čijim je kotlićima u Zadru nastajao ros solis (sunčana rosa), liker od destiliranog ploda maraške.

Plodovi maraške i prije nekoliko stotina godina bili su na cijeni - kao i danas.

Rekordna cijena i sve veća potražnja

- Otkupna cijena je osam eura po kili. Ove godine rekordno, naglašava Vlado.

A rekordan je bio i urod.

- Ove godine je urod bio divota, zdrave su, nema uboda, nisu otrovane. Imao sam nešto manje od 2000 kila, kaže Vlado.

Nediljko Pavičić od svog je oca naslijedio voćnjak, a trenutno obrađuje 180 stabala maraški.

Ove godine urod mu je podbacio - imao je tonu višnje, a prošle godine tri tone. Ipak, sve je uspio prodati.

- Ove godine je velika potražnja, ne mogu ih nanijeti koliko ih ima, kaže Nediljko.

Visoka cijena nije problem kupcima.

- Prema poslu oko maraške, koliko se oko nje mora raditi - i je i nije, kaže kupac Šime Crnjak.

Simbol zadarskog kraja

Svoju slavu višnja maraška prije svega može zahvaliti čuvenom maraskinu, likeru od plodova, lišća i koštica maraške koji je više od dva stoljeća bio nezaobilazno piće, a posluživao se čak i na slavnom Titaniku.

Najpoznatija voćka Ravnih kotara nastradala je tijekom Domovinskog rata, ali godinama kasnije doživljava svoj novi procvat. 

Plodovi maraške pričaju priču o ljudima, zemlji, okusima koji se pamte. 

Plodovi koji se beru s ljubavlju još će dugo ostati simbol zadarskog kraja.