Teški uvjeti domaćih cvjećara: Troškovi rastu, uvoz dominira, a potpore nema

Iako za proizvodnju cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja imamo dobre agroklimatske uvjete, tim proizvodnjama bavi se u nas samo dvjestotinjak gospodarstava. No, zabrinjava da ih je čak za trećinu manje nego prije samo sedam godina. 

Cvjećare uništava uvoz, skupi repromaterijal - ove godine i 30-ak posto skuplji nego lani. Nemaju pravo ni na potpore jer nisu u sektoru proizvodnje hrane. Cvjećari koji opstaju žestoko se bore i ne odustaju.

Bujne multiflore itekako su tražen živi cvjetni ures za nadolazeći blagdan Svih Svetih. Iako će uvozna roba, i to uglavnom ona iz Nizozemske, preplaviti trgovačke centre - domaći se OPG-ovci ne daju. Na poljima s ovim jedrim zelenim kuglama koje na jesenskom suncu počinju otvarati živopisne latice - Ivana Jakeljić Hruškar je svakodnevno, od jutra do mraka.

- Teško je, ali moraš uvijek biti inovativan i brz na tržištu da bi mogao prodati svoje proizvode, uvijek moraš biti prvi s nekim proizvodom da bi mogao prodati, istaknula je 

Sezona ovih atraktivnih cvjetnica počinje u svibnju. Do konca listopada i vrhunca sezone valja ih njegovati, paziti, hraniti, pojiti. Jer ljeto je bilo ekstremno vruće, proizvodnja nikad teža. Kombinaciju vrućine i vlage bez koje biljke ne mogu izdržati ljeto - štetnici naprosto obožavaju. Valjalo ih je sustavno suzbijati, a to je i skupo i mukotrpno.

- Najviše je kalifornijski trips, više vrsta ušiju i ove sovice, kad primijetimo da lete leptiri i lijepe se na ploče koje se stave, onda primijetimo i kada više lete, pojačan je trips, onda se tako, prema tim parametrima i redovno tretira, objasnila je Ljerka Jakeljić iz Vetova.

Za uzgajivače cvijeća nema subvencija

Da nije tako, brzo bi uništili nježne latice i cijelu biljku. Mučila se i ova mlada požeška poljoprivrednica da sačuva svoj ovosezonski trud.

- Meni je bilo dosta teško s multifolorom jer smo imali puno štetnika kao što je moljac i uši, ali i zalijevanje je bilo problem. Morala sam paziti da biljka ne ostane suha jer odmah se vidi na njoj da je zasušila, tako da smo po cijele dane obilazili staklenike, provjeravali je li sve u redu, i zalijevali, opisala je situaciju Katarina Artuković iz Požega.

Nema u ovoj proizvodnji nikakvih subvencija. Nisu u sektoru proizvodnje hrane iako su dio poljoprivredne proizvodnje. Na tržištu, na kojemu naravno caruje uvoz - bore se sami.

- Mi nikada nismo nikakvu potporu dobili, što smo gledali i tražili neke mjere kao proizvođači, možda neki cvjećari i ostvare nešto, ali potpore su nikakve ili slabe, ustvrdila je Ljerka.

U Hrvatskoj dominira uvoz

Hrvatska je veliki potrošač cvijeća. Ono što kupujemo i sadimo u vrtove -dolazi uglavnom iz svjetske cvjećarske velesile - Nizozemske. Čak 98 posto ponude čisti je uvoz. Za domaće OPG-ovce u proizvodnji cvijeća - nimalo ohrabrujuće.

- Mi protiv uvoza ne možemo, to je jednostavno dozvoljeno, tu ne možemo ništa. Znamo koliko mi radimo, nemamo nijedan slobodan dan, nemamo ništa slobodno cijelo ljeto, sebe dajemo u to, sve ovisi o kupcima da nas podrže. Mi izlazimo u susret s cijenom, bude i jeftinijih proizvoda da svatko nađe svoje, izlazimo i s radnim vremenom u susret ako treba, otvorimo i navečer dvorišta da si ljudi izaberu, tako da je najviše na kupcima, ispričala je Artuković.

A oni ipak poštuju i vole domaće. Nema tu industrije, svaki je cvijetak odnjegovala ručno, s puno pažnje, iskustva.

- Čvršće je, uzgojeno na otvorenom, na prozračnom, tako da se kupcima više zadrže te biljke, ne odu brzo, zadovoljniji su domaćim, našim biljkama koje nisu uvozne, istaknula je Ljerka.

Posao rade s ljubavlju, a cijene dižu koliko moraju

Svaka latica ovih krupnih, baršunastih maćuhica, vrijeska, krizantema - odnjegovana je s ljubavlju koja se u obiteljima poput ove - prenosi naraštajima.

- Ja sam ljubav prema cvijeću naslijedila od roditelja i stvarno volim svoj posao, to zahtijeva jako puno truda, ljubavi i odricanje i cjelodnevni rad, ali bez ljubavi ne bi mogli raditi ovaj posao, naglasila je Jakeljić Hruškar.

Da se pokriju - sve rade sami. Za koji dan, pred blagdane, kad posao krene udarnički, uzmu sezonsku ispomoć. Ubio ih je vrtoglavi rast repromaterijala - supstrata, zaštitnih sredstava, gnojiva, energenata, kažu nam na požeškom sajmu cvijeća.

- Ajoj, nemojte me to ni pitati. Sve je otišlo gore abnormalno, najmanje od 20 do 40 posto zavisi. Gorivo, gnojiva, zemlja, ma sve, požalio se Mato Jurić iz Kutine.

Od zime - kada plastenike s presadnicama valja grijati danonoćno - već ih sada hvata muka. Nema više isplativog energenta.

- I jedno i drugo grijanje je skupo, ovu zimu nam najavljuju da će biti ekstremne temperature i moramo se pripremiti i odraditi sve da bi naše cvijeće ostalo konkurentno na tržištu, objasnio je Zlatko Artuković iz Požege.

A cijene zbog vjernih, domaćih kupaca - neće značajnije mijenjati.

 - Minimalno, recimo za maćuhice nekih 10 centi, jer i onda kupci pitaju - zašto ste poskupjeli, a sve je otišlo gore, objasnio je problem s cijenama Jurić.

- Oko 10 posto ćemo morati dići cijenu, nadamo se da ćemo uspjeti, samo da se čovjek pokrije da ima bar nekakvu računicu, poručio je Zdravko.

A da je proteklih godina za poljoprivredna obiteljska gospodarstva u proizvodnji cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja matematika bila tanka - govore i statistike. U samo sedam godina s nešto više od 300 OPG-a u ovoj grani poljoprivrede došli smo na jedva dvjestotinjak. Pa čak i onim najžilavijima, koji su uspjeli opstati - bar malo vjetra u leđa od mjerodavnih itekako bi dobro došlo.