Domaća guska ponovno osvaja slavonska dvorišta i jelovnike

Iako je nekada gotovo svako seosko gospodarstvo u porječju Drave, Save i Dunava uzgajalo domaću gusku - danas ona zauzima tek tri posto ukupne proizvodnje peradi. Sve donedavna bila je zadnja i u potrošnji mesa, no zanimanje uzgajivača ponovno raste.

Pogodna je za ekstenzivan uzgoj, otporna je i nezahtjevna. Meso koje je prava delikatesa po kilogramu doseže i 10 eura, zbog ljekovitog svojstva iznimno je tražena guščja mast, a ponovno se u modu vraća nekada cijenjeno guščje perje. U uzgoju, pa i onom u Požeškoj kotlini, prednjači posavska i dravska guska - autohtone pasmine čije se priznavanje i zaštita uskoro očekuje. Veliko i živahno jato gusaka - danas je rijedak prizor na slavonskim imanjima. U obitelji Mahaček duga je tradicija uzgoja ove graktave i skromne peradi - nekada prave kraljice domaćih dvorišta. Na svojim pašnjacima uz vodu imao je ovaj uzgajivač i do petsto gusaka. Nije uvijek bilo lako, ali od proizvodnje nije odustao.

- Guska je jedna od najotpornijih vrsta peradi, bliska svojim divljim srodnicima. Kod mene žive na poludivlji način, imaju ispašu, dosta vode, slobodu kretanja, naravno da nemaju priliku da naprave štetu na povrtnjacima ili usjevima. Voda im je glavna stvar za preživljavanje, razmnožavanje, čistoću perja i normalno prirast da imaju dobro meso i dobru mast, rekao je Zlatko Mahaček iz Bjeliševca.

A baš ovakav potpuno prirodan način uzgoja uz hranidbu domaćim žitaricama i travom - ključan je za zdravlje guske i vrhunsku kvalitetu njezina mesa, masti, jetre - koje su s razlogom prave delikatese. I baš sad u kasnu jesen ima idealnu tovnu težinu, oko četiri, pet kilograma. Jer ove naše posavske i dravske guske za razliku od daleko robusnije tuluške i bijele, njemačke guske u kategoriji su poluteškaša.

- Prodajem meso obrađeno, guske, za deset eura, znači nisam dizao cijenu već tri godine. A i ne mislim jer je situacija takva kakva jest i ovo je dosta novca jer ako je guska četiri do pet kilograma to je velik iznos. Prodajem meso, žive guske za rasplod i guščju mast i to po dvadeset eura za dva decilitra, kaže Mahaček.

Jer meso ove peradi koje je sve donedavna u ukupnoj potrošnji peradi bilo na zadnjem mjestu, ponovno se kao prava gastrodelicija vraća na jelovnike. Pa raste iako još uvijek skromno i zanimanje novih uzgajivača.

- Krenuo sam ove godine s prodajom guščjih jaja i guščića. Tu bi bilo puno više guščića, ali sam prodao dosta u proljeće tako da je to jednostavniji način nego hraniti guske i držati ih do jeseni i onda je upitno hoće li sve biti prodane ili ne, ali nadam se da hoće, izjavio je Mahaček.

Gospođa Rozika koja je radni vijek provela u Njemačkoj, na svom imanju stvorila je pravo peradarsko carstvo. Guske, patke, perlinke, domaće koke - uživaju na otvorenom.

- Započela sam negdje prije 14 godina. To je teško, nije to jednostavno, ima tu puno posla, moraš tu dati ljubavi i sve lijepo. Oni sve traže kao i ljudi, moje životinje jesu takve, to je sve mirno, pitomo, ništa divlje, navela je Roza Pfohman iz Tominovca.

Uzgaja ih kaže - po starinski - samo prirodno. Pa je na svaku od njih s pravom ponosna.

Nema ovdje inkubatora, legu se purići, pilići, guščići u gnijezdima, ispod majke. Zaboravljeni, nostalgični prizori nekadašnjeg sela koji gospođa Rozika uspješno čuva. Sve joj ide od ruke. S razlogom kaže.

- Sve je uzgojeno vani, bez koncentrata, umiješam kukuruz, žito, ječam, zob. Koncentrata nema, ako ne dajete koncentrat, one onda neće puno nesti, moje nesu tako puno, ali imam za sebe, imam za prijatelje i to je to, rekla je Pfohman.

Guske su joj kaže - posebno veselje. I naravno - nezaobilazne na jelovniku. Prava riznica zdravlja.

- Jer guščje meso je prvo zdravo, mast je zdrava. Namažem sebi navečer na kruh mast od guske uz malo bijelog luka, čaj i super, kazala je Pfohman.

Ima ona u slavonskoj gastronomiji itekako vrijednu i slikovitu tradiciju.

- Prvo su se guske šopale oko žetve, jer tu je bio izvor masti, mesa, pravio se paprikaš. Sad u zadnje vrijeme tu je tradicija za Svi Svete pa za Martinje, a ja najviše gusaka prodam za Božić i Novu Godinu, izjavio je Mahaček.

- Nije bilo pečenke za kirvaje i janjetine kao sad. To se guska pekla, pa mlinci. Žene same pravile pa krumpir s tim. To je bilo super, guska je bila pojam kad se vršilo, guska pečena, paprikaš. Iskoristilo bi se naravno i fino guščje paperje koje se zimi čijalo, navela je Branka Hruška iz Bjeliševca.