Društvene mreže i djeca: Gdje povući granicu?

Društvene mreže postale su sastavni dio odrastanja, no sve se više postavlja pitanje gdje povući granicu između korištenja digitalnih sadržaja i njihove pretjerane uporabe. Europska komisija stoga predlaže nova pravila kojima bi se ograničio pristup društvenim mrežama djeci, a platforme bi dobile veće obveze u zaštiti maloljetnika.

Podaci pokazuju da više od 80 posto djece u dobi od devet do 16 godina na društvenim mrežama provodi oko tri sata dnevno, što otvara pitanje mogućih posljedica dugotrajnog boravka u digitalnom okruženju.

Predložena pravila Europske komisije predviđaju zabranu korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 13 godina, dok bi za starije maloljetnike vrijedila određena ograničenja. Istodobno se od digitalnih platformi traži veća odgovornost za sadržaj kojem su djeca izložena i način na koji se njihove usluge koriste.

O tome koliko su takva ograničenja provediva, kako bi se nadziralo poštivanje dobnih granica te što učiniti kako bi se smanjila pretjerana upotreba interneta, u emisiji Otvoreno analizirali su: pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić, Ivan Ćaleta iz Centra za sigurniji internet i stručnjak za informacijsku sigurnost Alen Delić.

Katkić Stanić: Zabrane nisu rješenje

Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić smatra da same zabrane društvenih mreža nisu dovoljne te da treba ponuditi alternative i djecu učiti odgovornom korištenju digitalnih sadržaja.

- Zemlje koje su uvele zabrane, kao što je Australija, prema prvim rezultatima pokazuju da zabrane nisu dale očekivane učinke. Govorimo o generaciji djece koja je rođena u digitalno doba i teško da se samim zabranama mogu postići očekivani rezultati ako se ne omoguće neke alternative i djecu ne uči nečemu drugom, navela je.

Dodaje da pritom treba raditi i na medijskoj pismenosti djece i roditelja, koji bi vlastitim ponašanjem trebali biti primjer djeci.

- Djeca uče od odraslih i teško je djeci postavljati zabrane ako se pritom i sami ne ponašamo drugačije. Često su roditelji loš primjer djeci jer sami provode previše vremena na društvenim mrežama, kazala je.

Govoreći o prijedlogu prema kojem bi djeci mlađoj od 13 godina bio zabranjen pristup društvenim mrežama, od 13 do 15 godina bio moguć uz nadzor roditelja i ograničene funkcije, a za maloljetnike od 15 do 18 godina vrijedio princip sigurnijeg dizajna platformi, pravobraniteljica smatra da dobne granice treba uskladiti sa zrelošću i razvojnim fazama djece. Upozorava, međutim, da će velik izazov biti provedba i kontrola.

- Djeca, pogotovo adolescenti, vrlo brzo pronađu načine kako zaobići ograničenja. Zato ih je važno upozoravati na rizike kojima su izložena, ali i roditelji moraju znati što rade i koliko vremena provode na internetu. Ako se ograničenja uvedu, važno je da ih roditelji dosljedno provode, ali i da vlastitim primjerom pokažu kako ni sami ne provode previše vremena na društvenim mrežama, poručila je.

Delić: Mreže su dizajnirane za što dulje korištenje

Stručnjak za informacijsku sigurnost Alen Delić smatra da je potpunu zabranu pristupa društvenim mrežama djeci vrlo teško, gotovo nemoguće tehnički provesti. Upozorava da se pritom zaboravlja kako internet nema granice koje bi se jednostavno mogle zatvoriti.

- Mislim da zaboravljamo kontekst u kojem se nalazimo kada govorimo o društvenim mrežama. To je kao da razgovaramo o kući i pitamo se koju ćemo bravu imati ili hoćemo li staviti zaštitara na vrata, a pritom zaboravljamo ima li ta kuća druge ulaze i prozore, pojašnjava.

Dodaje da se postojeće zaštite mogu relativno jednostavno zaobići, osobito kada je riječ o djeci i adolescentima.

- Tehničke mogućnosti zaobilaženja zaštita koje smo dosad imali vrlo su jednostavne. Djeca danas vrlo brzo pronađu način kako ih zaobići, rekao je.

Govoreći o „sigurnom dizajnu“, Delić objašnjava da su društvene mreže danas oblikovane tako da korisnike što dulje zadrže na platformama. Kao primjer navodi neprekidno listanje sadržaja i algoritme koji korisnicima prilagođavaju ono što gledaju.

- Kada imamo mogućnost neprekidnog „skrolanja“, to je dizajn koji nas navodi da ostanemo što duže. Algoritmi nam pritom prilagođavaju sadržaj kako bismo ga što više konzumirali, objašnjava.

Takav dizajn, dodaje, izravno je povezan i s načinom na koji društvene mreže ostvaruju prihode.

- Što smo dulje na društvenoj mreži, ona više može zarađivati na nama, kroz oglašavanje i naše podatke. To je dizajn za koji društvene mreže znaju i za koji su napravljene, rekao je Delić.

Ćaleta: Uz regulaciju, važna je i edukacija

Ivan Ćaleta iz Centra za sigurniji internet smatra da digitalno okruženje samo po sebi nije ni dobro ni loše, već da puno ovisi o tome kako ga djeca koriste i kakvu im podršku pritom pružaju odrasli.

- Na internetu naravno postoji puno stvari koje mogu ugroziti djecu i dovesti ih u različite rizike, ali isto tako postoji puno toga pozitivnog. Teško ćemo u današnje vrijeme djecu izolirati od interneta, društvenih mreža, videoigara i drugih online platformi. Digitalno okruženje može biti produktivno, zanimljivo i djeci od velike pomoći, ali uz regulaciju, kontrolu roditelja i odgovornost samih platformi, poručio je.

Govoreći o tome kako smanjiti vrijeme koje djeca provode na internetu, Ćaleta smatra da najprije treba razumjeti zašto ih digitalni svijet toliko privlači. Ključnim smatra uključivanje djece u razgovor o mjerama koje se donose za njih, ali i edukaciju roditelja.

- Bilo bi dobro saznati zašto djeca toliko bježe na internet i društvene mreže i što im tamo privlačno nedostaje u stvarnom životu. Ako govorimo o djeci i mjerama koje se tiču njih, moramo ih uključiti u taj proces jer ćemo inače samo nagađati što je za njih najbolje. Naravno, ne trebamo ih slijepo slušati, ali važno je čuti što misle i na koji bi se način pravila mogla oblikovati, apostrofirao je.

Dodaje da pritom ne treba zanemariti ni roditelje, koji također moraju biti upoznati s rizicima digitalnog okruženja.

- Moramo raditi i s roditeljima jer možda nisu sami svjesni svih rizika. Internet danas nije isti kao prije – puno je više sadržaja i mogućnosti koje djecu mogu odvesti u pogrešnom smjeru, zaključio je.

"Djeci treba ponuditi alternative"

Katkić Stanić upozorava da nove generacije djece imaju slabije komunikacijske i socijalizacijske vještine te da se manje druže uživo nego ranije. Smatra da bi djeci trebalo ponuditi više dostupnih sadržaja koji bi im bili alternativa vremenu provedenom na mobitelima i društvenim mrežama.

- Često ćete u školi vidjeti da djeca za vrijeme odmora međusobno ne komuniciraju, nego svatko sjedi u svom kutu i komunicira preko društvenih mreža i mobitela. Zato je važno otvoriti škole, kulturne centre i druge prostore gdje ćemo djeci omogućiti kvalitetno druženje, besplatne sportske i kulturne programe te različite sadržaje u kojima će se svako dijete moći pronaći, navela je.

Najavljuje da će takvu inicijativu službeno predložiti, a među preporukama je i stvaranje internetskog prostora prilagođenog djeci mlađe dobi, uz prisutnost i nadzor roditelja.

- Omogućimo djeci kroz besplatne sadržaje da se uključe, da nauče nove načine zabave i pronađu nešto što im je zanimljivo. Tako ćemo smanjiti njihovo korištenje mobitela i društvenih mreža. Važno je i da djeca sudjeluju u kreiranju sadržaja i pravila koja se odnose na njih jer ćemo ih tako puno lakše pridobiti da ih se i pridržavaju.

"Zaštita djece traži sustavan pristup"

Problem je, smatra Delić, u tome što platforme istodobno znaju koji sadržaji i način dizajna mogu štetiti djeci, ali im je poslovni interes zadržati korisnike na svojim platformama.

- Platforme žive radi novca. To što znaju što može štetiti djeci ne znači da će to i spriječiti. Sve više imamo zviždača iz samih platformi koji govore o internim istraživanjima i tome da platforme znaju koji dizajn i sadržaj negativno utječu na djecu, ali to ne znači da će ih zbog toga spriječiti, rekao je.

Upozorava da platforme dobro poznaju ono što djecu privlači i zadržava na njihovim uslugama te smatra da se njihova samoregulacija ne može smatrati dovoljnim rješenjem.

- Ne vidim kako bi moglo funkcionirati da sve to prepustimo platformama da same reguliraju. One od toga žive. Zato se moramo orijentirati na psihologiju djece, na sadržaje izvan online svijeta, roditeljsku kontrolu, tehnička rješenja i edukaciju, istaknuo je.

Govoreći o zakonskoj regulaciji, Delić podržava veće obveze za platforme, ali smatra da same novčane kazne neće biti dovoljne.

- U potpunosti podržavam da reguliramo platforme, kao što reguliramo i druge stvari. To je jedna od prednosti Europske unije, da brinemo o društvu i ranjivim skupinama, u ovom slučaju djeci. Ali to nam nije dovoljno. Moramo govoriti o tome što znači sustavan pristup i odgovornost svih u lancu, a ne samo o tome hoćemo li neku mrežu kazniti, poručio je.

Delić upozorava i na širi geopolitički kontekst, ističući da Europska unija nije jedini akter u odnosu prema velikim digitalnim platformama.

- Platforme nisu unutar Europske unije, već djeluju u drugim državama, gdje i određene političke moći žele da funkcioniraju i zarađuju na način na koji to danas rade. Zato ih ni europske kazne od deset, 20, 50 ili 100 milijuna eura neće spriječiti da nastave raditi ono što rade već 20 godina, zaključio je.

"Obitelj prva linija zaštite"

Ivan Ćaleta smatra da roditelji moraju pratiti što djeca rade na internetu i pokazati interes za njihov digitalni svijet, a ne samo postavljati zabrane.

- Jednako kao što pratimo dijete na ulici i pitamo ga što radi u offline svijetu, trebali bismo se interesirati i za online svijet. Ako pokažemo interes za ono što djeca gledaju i rade na internetu, ona će vrlo često biti spremna to podijeliti s nama, rekao je.

Upozorava da će djeca, bez odgovarajuće edukacije, vrlo lako pronaći načine zaobići zabrane.

- Ako uvedemo zabrane bez edukacije o tome što društvene mreže znače i kako ih koristiti, djeca će vrlo lako pronaći rješenja, a u tome će si međusobno pomagati, istaknuo je Ćaleta.

Alen Delić pritom upozorava da digitalna vještina ne znači nužno i sposobnost prepoznavanja rizika.

- Volimo reći da su djeca i roditelji digitalno pismeni, ali nisu dovoljno sigurnosno pismeni. To što djeca lakše koriste mobitel i znaju brže skrolati ne znači da znaju prepoznati rizike koji se nalaze s druge strane, rekao je Delić.

Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić smatra da zaštita treba početi u obitelji, kroz povjerenje, edukaciju i dosljednost roditelja.

- Priča bi uvijek trebala krenuti od obitelji i roditelja, od onih koji su djeci najbliži i kojima vjeruju. Djecu treba učiti, a ne samo nametati zabrane, a edukacija i djece i roditelja o digitalnim rizicima mora početi od najranije dobi, zaključila je.