Godišnjica masakra u Škabrnji - za zločin još nitko nije odgovarao

Prije 33 godine svaka obitelj u Škabrnji zavijena je u crno. U jednom danu, 18. studenog 1991., ubijena su 43 mještanina, od toga 15 branitelja. Ukupno je u Škabrnji do kraja rata poginulo 86 civila i branitelja. Napad je predvodio Ratko Mladić, a za pokolj nevinih do danas nitko nije odgovarao.

Kao i svake godine, večer uoči godišnjice stradanja duž ulice koja u nazivu nosi datum 18. studenog 1991. zapaljene su svijeće.

- Nikad više ljudi u Škabrnji večer uoči godišnjice stradanja. Duž ulice kojom je agresor ušao u Škabrnju i krenuo u zvjerski pohod i danas su upaljene svijeće. Mještani tako čuvaju sjećanje na sve poginule, izvijestila je za Dnevnik HRT-a Kristina Tartaro.

Dodala je da se u Osnovnoj školi "Vladimir Nazor" premijerno prikazuje dokumentarno-igrani film Škabrnja koji uz svjedoke događaja govori o zločinu bez kazne.

- Program obilježavanja traje već nekoliko dana, a središnji komemorativni program počinje u 9 sati i 45 minuta na ulazu u mjesto, poslije će se Kolona sjećanja uputiti prema spomen-obilježju masovne grobnice, zatim slijedi misa u župnoj crkvi, a nakon toga će kolona krenuti prema groblju svetog Luke, gdje će na spomen-obilježju biti položeni vijenci i upaljene svijeće, rekla je.

Naglasila je da će se žrtvama Škabrnje sutra pokloniti iz svih krajeva Hrvatske, a u Koloni sjećanja bit će i predsjednik RH Zoran Milanović.

Škabrnja danas živi drugi život. Iako oprašta, ne zaboravlja.

Josip Bakarić, čija je majka iz Škabrnje, toga je dana iz svog doma u Zemuniku Gornjem vidio neprijateljsku kolonu kako ide prema Škabrnji.

- Čulo se užasno. Od topništva, pucnjave. Znali smo da neće biti dobro, prisjetio se Josip, pripadnik škabrnjske bojne.

Imao je samo 18 godina, a njegova sestra 10. Iz polja su gledali granatiranje i palež i ne znajući da se u tom trenutku gase životi njihovih bližnjih.

- Tu su mi stradali djed i ujak. Od moje pokojne majke Marije poginula je praktički sva rodbina, stradali su stric, strina, brat i otac, dodao je Josip.

Surovi zločini u Škabrnji nastavili su se. Neprijatelju ništa nije bilo sveto.

- Ovaj su kip izvadili ispred župne kuće gdje je bio križ i onda su ga bacili tamo, ovako su ga stavili i ova je 'sikira' bila zabijena u glavi, rekao je zvonar Zoran Ražov.

- Nju su četnici odsjekli i odnijeli. Nema je, nigdje je nismo našli. A ovo je imitacija glave kada se snimao film o Gotovini, onda imamo ovu imitaciju glave, ovakva je bila, dodao je.

Unatoč tragičnoj povijesti, Škabrnja danas buja i živi

Ne zaboravljajući žrtvu nedužnih ljudi, Škabrnja danas ipak buja, živi. Zanimljivo, prošle godine nije zabilježen nijedan razvod.

- Škabrnja ipak nije ostala zarobljena u tom vremenu, u tom trenutku. Naravno, lijepo je da se toga dana sjećamo, a inače Škabrnja je, kako vidite, okrenuta životu. Mjesto je prilično brojno za naše standarde, pulsira životom, ustvrdio je don Ivan Rončević, župnik Škabrnje i Nadina.

Broj od oko 1800 stanovnika "pojačali" su i povratnici. Jeremy, iako rođen u Australiji, sudjelovao je u ratu kao dragovoljac, a prije nekoliko godina doselio se u Škabrnju sa suprugom Janjom i troje djece.

- Svi misle da je to bajno vani, ondje se puno zarađuje. O.K. je, puno se zarađuje, ali nemaš vremena za obitelj i odgoj djece i sve to. A druga stvar, za djecu nema slobode ondje, objasnio je povratnik Jeremy Kresoja.

- Zaista mi je prelijepo, mirno, super su ljudi ovdje. Svi su dobri prema nama, dodala je Janja Perić.

Jelenini roditelji su iz Škabrnje, ona je odrasla u Njemačkoj.

- Ljubav me dovela u Škabrnju, gdje su moji korijeni. Lijep je konačno taj osjećaj, nakon mnogo godina, biti svoj na svome, kazala je povratnica Jelena Ražov.

A da bi bila svoja na svome, da bi je gradila neka nova djeca, Škabrnja je prošla krvav i trnovit put.

Mještani se okupljaju u Škabrnji

Dan uoči tužne godišnjice u Škabrnji uvijek zavlada tišina. U večernjim satima mještani su se okupili na početku ulice koja u svojem nazivu nosi datum - 18. studenog 1991. Ulica je to u kojoj je počeo strašan pokolj. 

- Dosta moje rodbine i obitelji bilo je ranjeno, bilo je i dosta poginulih. Oprostit ćemo, ali nikada zaboraviti, rekao je Roko Serdarević.

- Meni ovo predstavlja puno, bio sam u ratu, ranjen sam, dodao je Drago Vacman iz Virovitice.