"Hrvatska ne može reći da je uredila gospodarenje otpadom"

Nedavni požar u skladištu plastike osječke tvrtke Drava International treći je požar na odlagalištima otpada u Hrvatskoj u samo dva mjeseca. Iako Europska unija posljednjih godina pooštrava direktive usmjerene na gospodarenje otpadom - čini se da u većem dijelu zemlje još nije stvoreno dovoljno preduvjeta za vraćanje korisnih sirovina u gospodarstvo.

Plastika, platno i nerazvrstani otpad gorjeli su u lipnju na odlagalištu otpada kod Zaprešića. Tjedan dana poslije u plamenu je bio biootpad na Jakuševcu u Zagrebu. A drugi put u kratkom roku i plastika u Drava Internationalu kod Osijeka. Vatra je ugašena, ali nisu uzroci, a ni posljedice. Posebno ondje gdje je gorjela plastika. 

- Dioksini i furani su jako kancerogeni i oni u malim koncentracijama mogu izazvati karcinome, kaže Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i prirode.

- Oni padaju na tlo, ulaze u ekosustav, oni su topivi u mastima pa znači da ih mi kasnije konzumiramo kroz hranu, dodaje.

Hrvatska je do 2020. prema direktivi EU-a trebala reciklirati 50 % otpada - no to u većem dijelu zemlje nije ispunjeno. Iako se razvija sustav odvojenog prikupljanja, nedostaje infrastrukture...

- Jer ako vi odvojeno prikupljate papir i plastiku, a nemate jednu malu sortirnicu koja to konvertira u bale koje se mogu transportirati i imaju definiranu čistoću i kvalitetu, onda od toga nema kružnog gospodarenja otpadom, kaže Slaven Dobrović, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

A upravo je kružno gospodarenje ključno. No, primjerice, broj kompostana u Hrvatskoj mogao bi se izbrojiti na prste jedne ruke. Imaju je Krk, Prelog, Bjelovar i Koprivnica.

- To su sredine u kojima postoji infrastruktura na koje se taj odvojeno prikupljeni biorazgradivi otpad dovodi i on se u roku dva mjeseca konvertira u kompost. To ima smisla, ima rezona i efekte po pitanju misije stakleničkih plinova, kaže Dobrović.

- Dobre općine u odnosu na loše općine ili gradove su 1 naprema 1000 po kvaliteti, dodaje.

Uzori preko granice

Ako pogledamo preko granice, uzor bismo u infrastrukturi za otpad mogli tražiti u Beču. Spalionica Spittelau - osim što izgleda kao umjetničko djelo - na godinu spali 250 tisuća tona otpada, zahvaljujući čemu se zimi grije više od 120 tisuća kućanstava. Možemo se ugledati i na susjede Slovence. Na jednu energanu grije se polovina stanovništva Celja. 

- Iako mi većim djelom kada je riječ o usklađenosti zakonodavstva s direktivama EU-a jesmo usklađeni, međutim, ne provodimo obvezatne rokove iz direktiva, zbog čega ćemo vrlo izvjesno plaćati dosta velike penale, kaže Holy.

- Kad podvučemo crtu, Hrvatska ne može reći da je uredila gospodarenje otpadom unatoč tome što smo 10 godina u EU-u i što su potrošene stotine milijuna eura, kaže Dobrović. 

Zbog toga europski cilj - da do 2030. 60 % komunalnog otpada bude ponovno upotrijebljeno ili reciklirano - trenutačno djeluje kao nemoguća misija. Jedino na što možemo sami utjecati je - navika razvrstavanja.