Kad sam bio mali imao sam i traume, snove...Tražio sam tatu, budio sam se po noći, imao noćne more (...) uvijek ću ga tražiti dokle god sam živ, govori Željko Ilić Šeki, hrvatski branitelj.
18.11.2026.
11:34
Autor: Ines Milanković Krešić/V.G./HRT
Kad sam bio mali imao sam i traume, snove...Tražio sam tatu, budio sam se po noći, imao noćne more (...) uvijek ću ga tražiti dokle god sam živ, govori Željko Ilić Šeki, hrvatski branitelj.
Godine prolaze, a noćnoj mori ne nazire se kraj. U temeljima domovine krvlju je upisano i ime njegova oca - Tihomira Savanovića, čije kosti traži skoro cijeli život.
- Zovem se Nemanja Savanović, rođen sam 5. travnja 1989. godine u našem herojskom gradu Vukovaru, kaže Nemanja Savanović, sin nestalog hrvatskog banitelja Tihomira Savanovića.
Ratne '91. domaći Srbi zaboravljaju dojučerašnje prijatelje i počinju krvavi sud po nacionalnosti. Udruženi s pobunjenicima, četnicima i JNA žele promjene, ratom izborene.
Među njima je bilo i onih koji su izabrali braniti ustavni poredak i svoj grad.
Srbin, Tihomir Savanović, 1991. imao je 27 godina. Slobodna Hrvatska bila je njegov izbor.
- On je bio odlučan u tome, rekao je "moja domovina je hrvatska i zbog toga je ubijen (...)".
Ranjen je 8. studenog u Hercegovačkoj ulici, od pješadije koja je pratila neprijateljski tenk. S teškim ranama zaprimljen je u vukovarsku bolnicu
- Rana je bila prostrijelna, u trbuh. Po priči, kako ga je Fred pronašao - bio je cijeli krvav i držao je utrobu u rukama. On je živ dočekao ulazak paravojne postrojbe JNA u bolnicu, međutim, zbog težine ozljede ne vjerujem da je preživio put. Velika je vjerojatnost da su ga i tukli i mučili u kamionu pošto je bio branitelj srpske nacionalnosti, a svi znamo što su radili tim braniteljima. Vodi se na popisu, da je na Ovčari, u šestom autobusu, ali isto tako postoji velika mogućnost da je odveden u pravcu Negoslavaca kao mnogobrojni naši ranjenici. Do današnjeg dana nemam nikakvu informaciju o tati.
Za slobodnu Hrvatsku život je dao i HOS-ovac, pravoslavac Vid Ivanić, te sinovi Lazara Radivojevića - Milan i Goran.
- Oni su bili od početka s nama. Goran je išao sa mnom u razred, Milan je išao s bratom u školu tako da smo ih znali cijelog života i nisam se ni malo iznenadio što su se nama priključili. Međutim, u jednom trenutku nam je došao na punkt Željko Ilić Šeki za kojeg sam znao da je Srbin i da nema u nikakvoj ni daljoj ni široj familiji ni jednog Hrvata, malo sam se iznenadio, međutim ja mu kažem: „Jesi ti siguran?”, a kaže on meni: „A gdje da idem? vi ste svi tu, a gdje je moje mjesto?”, prisjeća se Tomislav Josić, hrvatski branitelj, ratni zapovjednik.
Do sloma obrane ostaje na prvoj crti obrane, uz blagoslov roditelja. Baza "Slon" udaljena je 300-tinjak metara od Borova Sela.
- Ja sam Željko Ilić, rođen sam u Vukovaru, u Vinogradskoj ulici, tu sam i sada. Po vjeri sam pravoslavac, a po nacionalnosti sam Hrvat. Vukovar sam branio zato što je bio napadnut od pravoslavaca, to je bio moj izbor i tako je i ostalo, nisam se pokajao.
U paklu Vukovara, u rodnoj kući, poginuli su mu roditelji. Nakon sloma obrane zarobljen je u Borovo Commercu. Njegov križ tada postaje još teži.
- Bio sam devet mjesec u logoru, četiri i pol u samici s pokojnim Rehakom. Slomili su mi osam rebara, imao sam napuklu vilicu i slomljenu kičmu, 4. i 5. pršljen (....) bio sam u Stajićevu i u Sremskoj Mitrovici u logoru. Nosiš teret kroz život, ne možeš se oporaviti od samice, čuo si svašta, vidio si svašta.
To što je Srbin - u logoru je skupo platio.
- Nisam ja imao nikakve povlastice i nisam imao prijatelja tamo, osim ovih naših zatvorenika, nikoga, to je to.
Proživljenu patnju, svakodnevna fizička i psihička zlostavljanja - nemoguće je zaboraviti.
- Rat možeš zaboraviti, ali rat nije tebe zaboravio (...) ja ne mogu zaspati, nikako, bez tih nekih malih crvenih, priznaje Željko Ilić.
- Takav je život bio, jednostavno čovjek mora krenuti dalje, ne smijemo živjeti u prošlosti. Moramo se okrenuti ka budućnosti, ali kažem, uvijek ću tražiti svog oca, dokle god sam živ, poručuje Nemanja Savanović.
Ovo su priče iz sjene. Priče koje svjedoče o ljudima za koje je cijena rata bila dvostruka: osim što su proživljavali iste strahote i ranjavanja te bili u logoru kao i njihovi suborci, dio njihova naroda proglasio ih je izdajnicima.
Oni su branili domovinu i za našu slobodu dali najljepše godine i sve nedosanjane snove. Oni su branili Hrvatsku!
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!

Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora