Što se dogodilo Goranu? Oprost im je donio mir, ali odgovore i dalje čekaju

18.11.2026.

11:23

Autor: Melita Homa/V.G./HRT

Nestao na Ovčari - 35 godina potrage za Goranom

Što se dogodilo Goranu? Gdje je? Pitanja su koja njegovu majku, oca i brata muče punih 35 godina.

Od samih početaka obrane Vukovara trojica Živkovića uključila su se u obranu svoga grada. Rijetko su bili na okupu. Posljednji put za obiteljskim stolom u rujnu 91.

- Taman su ručali, bilo je 13.30 i kad je počela pucnjava morali su brzo na položaj. Sjeli su u auto i još Goran kaže: „hajde s nama i ja kažem ja ću poslije, naći ćemo se”. Međutim ovaj dio su zauzeli, tako da više nisam vidjela nijednog, govori Marija Živković, majka nestalog Gorana Živkovića.

Goran je branio Sajmište, uvijek na prvoj crti, na najtežim položajima. Dvadesetdvogodišnji mladić pred kojim je bio život, nije se štedio kako bi pomogao drugima, pa i kad je bio ranjen, dva dana prije sloma obrane Vukovara.

- On je pomagao teže ranjenima da ih se otpremi u bolnicu i kad je sve prošlo, onda je tek legao dolje i onda su vidjeli da je i on ranjen. Međutim nije bio ranjen u noge, nego u leđa tako da je sam uspio otići u bolnicu, kaže Damir Živković, brat nestalog Gorana Živkovića

Dva dana poslije Gradu Heroju zadan je konačni udarac - u bolnici! Mjestu koje će postati poprište ratnog zločina.

- Bila sam tu zarobljena i kad sam preko Mađarske uspjela doći do Zagreba, onda sam tek tamo polako saznavala gdje je tko. Pavo je bio u logoru 5 mjeseci, Damir je bio u logoru 9 mjeseci, a za Gorana sam tek kasnije čula da je završio na Ovčari, kaže Goranova majka.

- Kad smo se vratili u Vukovar 1999. onda sam odlazio na Ovčaru, raspitivao se tamo, među ljudima koji su zajedno sa mnom radili na Ovčari jer ja sam prije rata radio tamo, i Damir i Goran, sva trojica smo radili na Ovčari. Onda sam počeo saznavati pravu istinu da je on iz bolnice odvezen na Ovčaru i postoje ljudi koji su ga vidjeli tamo, živog, koji su meni svjedočili, govori Pavao Živković, otac nestalog Gorana Živkovića.

Na podu hangara ležao je i Goran. Svjesni su njegovi da mu je život na Ovčari oduzet. Gdje su njegovi posmrtni ostaci, pitanje je koje neprestano ponavljaju. 

- Tim je teže što nije nađen tu, a kud su ga odveli, gdje je ubijen, gdje je sahranjen, nemamo ništa, ni slova o tome. Tim je teža spoznaja da ga nema toliko godina, kaže Pavao Živković, otac nestalog Gorana Živkovića.

- Nadamo se dokle god smo živi, da ćemo ga naći, ali ako je tu bila druga grobnica kako mi je objasnio vozač traktora koji je kopao njivu nedaleko od ove, znači nju su iskapali i prevezli, a kud su ih prevezli, to ne znam. Po nekim saznanjima sam čuo iz razgovora da su ih vozili na smetlište, Petrovačku dolu, dodaje Goranov otac.

Međunarodni istražitelji na ovom su mjestu otkrili masovnu grobnicu 1992. i čuvali je do iskapanja četiri godine poslije. ( kadrovi iz 96). Zločincima je to bio znak za uzbunu i prikrivanje tragova nezapamćenog ratnog zločina, i to premještanjem tijela. Zbog toga su iskapanja na Petrovačkoj doli nova nada za obitelji nestalih, nada da su posmrtni ostaci 60 zarobljenika Ovčare premješteni upravo ovamo. I Živkovići se nadaju da je negdje u blizini i njihov Goran.

- Sve te godine smo prolazili pokraj spomen doma, nismo znali da je tu Jean Michel Nicolier pokopan, na puno je mjesta kopano i tko zna gdje postoje druge grobnice, kaže Goranov brat Damir. 

- Ali džabe kad je šutnja s druge strane. Nema saznanja, i oni koji znaju, oni šute. Ne znam što bih rekla, nadaš se, a u stvari si svjestan da si već u godinama i da nemaš više puno vremena za, priznaje Marija Živković, majka nestalog Gorana Živkovića.

- Da kosti barem pronađemo, bar bi znali tu je zakopan, da možemo otići na groblje i tamo popričati s njim kao sa živim, mislim da bi bilo lakše, ali njega svejedno nema, kaže Pavao Živković.

Prekinuta mladost, prekinuti život...

- Meni je bilo jako teško dok nisam naučio što znači oprostiti. To je me jako opterećivalo. Ja sam sve prepustio Bogu jer znam da svaki taj koji je radio zločine, ja mu ne bih bio u koži, poručuje Damir Živković, brat nestalog Gorana Živkovića.

Oprost im je donio mir, ali odgovore i dalje čekaju. Trideset pet godina poslije Goranovo je ime samo jedno od brojnih ispisanih na zidu sjećanja na Ovčari.

A njegova obitelj i dalje sanja samo jedno, da mu napokon zapale svijeću na grobu.





Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!

Od istog autora