Beton, kanalizacija i nasipavanje: Kako nestaje prirodni Jadran

Pjevamo o plavom Jadranu, no naše je more sve manje plavo. Kanalizacija koju ispuštamo u more, betonizacija, nasipavanje plaža, sve to uništava podmorje i zagađuje more. Ponavljamo grešku koju su napravili Španjolci i Talijani kada su se okrenuli masovnom turizmu, živeći su zabludi da će se priroda sama oporaviti.

Da bi se more i život u njemu vratio na staro, trebalo bi proći stotinjak i više godina. U međuvremenu, podmorje je pusto, a smeće koje je završilo u moru, kroz ribu i morske plodove vraćamo natrag u sebe. Profit je važniji od prirode.

- Podmorje je uništeno. Ne možemo nabacati stijene pa reći: "Sad će se tu priroda vratiti i ponovo će biti biocenoza fotofilnih algi". Neće. Jer je potpuno drugačije podneblje. Uništili smo ono što je bilo prirodno i teško možemo vratiti to u 10, 20 godina. To je nešto što se događa u stotinama, tisućama godina, nažalost.

- Kad nešto dođe štetno u more, to ne nestaje. Ono nama nije vidljivo, ali to ne nestaje. Ulazi u organizme, znači kroz hranidbene lance, kroz manje organizme, rakove, račiće, školjke, ribe. Onda mi sve te štetne tvari unesemo u naše tijelo. Znači, sve ono smeće što smo bacili, zapravo si vratimo nazad.

- Ovo sve što vidite sve je beton, profit. Ne razmišlja se o pokoljenjima koje dolaze.

- Apsurdno je, to je i David Attenborough rekao, da zemlje što su siromašnije, to više paze na svoju prirodu. Što imaju više novaca, a mi sad malo po malo imamo sve više i više novaca, to ćemo manje paziti, jer će nas pohlepa voditi, a ne nekakva svijest o očuvanju prirode.

Neka od onečišćenja u moru, izvijestili Dnevnik HTV-a i Regionalni dnevnik HTV-a

- U more u Ičićima pored Opatije izlile su se fekalne otpadne vode. Državni inspektorat do daljnjeg je zabranio kupanje zbog povećane koncentracije bakterije Escherichie coli. No unatoč tomu, Ičići su i danas bili prepuni kupača. Znak zabrane mnogi nisu ni primijetili.

- Na plaži Ston more je ponovno onečišćeno fekalijama zbog čega se do daljnjega ne preporučuje kupanje. Problem je to koji se ponavlja iz godine u godinu. Iako je jedan od razloga preplitko more u uskom zaljevu, posla ima i za nadležne inspekcijske službe.

- U samom srcu Trogira u Fošu nedavno je zabilježen šokantan incident – izlijevanje fekalija u more. Snimke koje je objavio vijećnik Franko Marević, izazvale su val zgražanja i veliku zabrinutost. No iz grada Trogira poručuju da je problem riješen.

- Velika crna mrlja prekrila je nekoliko plaža uz obalni pojas Ližnjana u Istri. U uvali Salbunić naftna mrlja duga je oko 150, a u uvali Uljeva čak 300 metara. Na terenu su policija i lučka kapetanija, no do ovog trenutka izvor onečišćenja nije poznat.

- Makarska gradska luka već je nekoliko dana preplavljena fekalijama. Uz neugodne prizore, širi se i smrad. Građani uznemireni, turisti zaprepašteni. A grad tvrdi, riječ je o planiranim i kontroliranim radovima.

Petar Kružić: Monitoring mora pokazuje kakvo je stvarno stanje Jadrana

- Pregledat ću malu uvalu gdje je i lučica, vezano za utjecaj i kanalizacije i same lučice na morsko dno, a u sklopu raznih monitoringa koje radimo da bi se vidjela i kvaliteta mora, ali i stanje samih staništa, vezano za moguće onečišćenje mora, kazao je biolog Petar Kružić s Prirodoslovno matemtatičkog fakulteta u Zagrebu.

Roni od 1995. godine, a Jadran prati od 1997., 1998., kad je počeo projekt Jadran, koji je bio prvi veći projekt da se vidi stanje Jadrana.

- Pitanje je bi li bilo projekta da se tadašnji predsjednik nije pitao zašto je more toliko onečišćeno oko Brijuna i zašto cvjeta more. Postavio je pitanje ministarstvu znanosti i onda je krenuo projekt Jadran, koji je trebao pokazati koja su onečišćenja Jadrana, kakvo je stanje Jadrana. Jako puno podataka dobiveno je od tog projekta, kazao je.

Ako se radi neka veća analiza, baš pravi monitoring, onda u treba uzeti uzorke vode koje se šalju na analizu, najčešće u Zavod za javno zdravstvo, rekao je Kružić. Istaknuo je da je za svaki monitoring potrebno imati kameru za foto dokumentaciju.

"Primarno je kanalizaciju maknuti iz mora"

- Ima jako puno onečišćenja, betonskih blokova koji su bačeni. Jedna manja livada, Cimodoce, koja nije baš u dobrom stanju. Ima dosta cvjetanja algi po njoj. Čim se vidi cvjetanje algi, to znači da livada malo po malo propada, rekao je i dodao - more je tipično, ima dosta krupnog otpada, plastike, stakla, nešto metala, svašta što ljudi bacaju u more.

Kružić se nakon pregleda lučice iznadio koliko je ondje ribljega života.

- Kad se gleda prema površini, vidi se koliko je onečišćeno. Vidi se i s kopna, fini sloj organskog otpada, nije baš nešto za kupanje bajno, kazao je.

Razlika između onog što je bilo prije 50-ak godina i možda više, i onog što vidimo danas, je definitivno preizgrađenost same obale, naglasio je Kružić.

- Ne možemo kriviti državu, jer to je nešto što je normalno. Gradovi i mjesta se šire. Međutim, ono što možemo kriviti državu je da infrastruktura ne prati proširenje svakog mjesta. Primarno je kanalizaciju maknuti iz mora, rekao je Petar Kružić.

"Nautička luka bez prateće infrastrukture je praktički suludo"

Boris Lovrić, vijećnik u Mjesnom odboru Jadranovo, gotovo svakodnevno u ljetnim mjesecima dobiva vijesti o ekološkim incidentima na moru.

- Moram reći da je to zadnjih pet-šest godina puno učestalije nego što je bilo prije. S obzirom na povećani broj plovila i opterećenost akvatorija, nije čudno da se to događa, rekao je.

- Po izgledu se vidi da to nije curenje iz septičkih jama jer se vide ostaci toaletnog papira i ostaci koji nisu prošli neku fazu odležanosti, znači da je to netom ispušteno, dodao je Lovrić.

Pravi problem za uvalu Perčin nastaje kada je u lokalnu komunalnu luku s postojećom infrastrukturom, dodana luka nautičkog turizma bez prateće infrastrukture, naglasio je.

- To su nespojive stvari: komunalna luka je luka za lokalno stanovništvo koja se koristi na dnevnoj bazi, a nautička luka je nešto što podrazumijeva profit, veliki broj ljudi i ostavlja veći eko otisak, pritisak na cijeli akvatorij.

- Pritiskom investitora i institucija stvari se rješavaju ad hoc, po pravilima koja očito ne odgovaraju mjestu, ne pita se kako će to utjecati na mjesto i utjecati na kvalitetu života. Neke nove takve aktivnosti provoditi bez da se planski popravi i osposobi infrastruktura je praktički suludo, rekao je Lovrić.

Miklaušić: Gat u Omišlju napravljen je bez mogućnosti prihvata crnih i sivih voda

- Na plovećem gatu luke Omišalj, nautički dio, nalazi se na samom ulazu upozorenje gdje se zabranjuje ispuštanje kaljužnih voda, ulja, otpadnog ulja, nafte i krutog otpada u more. To je sve po pravilniku o lukama u Hrvatskoj, odnosno Županijske lučke uprave. Taj gat je napravljen 2024. godine bez mogućnosti prihvata crnih i sivih voda, izjavio je Milo Miklaušić, kapetan u mirovini.

Pod crnim vodamo smatramo fekalne i urinarne vode, a pod sivim vode koje su pune kemikalije, sredstva za pranje i drugih kemijskih sastojaka, objasnio je Miklaušić.

- Kada govorimo o sivim i crnim vodama, uvijek mislimo da su veliki brodovi zagađivači. Međutim, veliki brodovi ako se drže međunarodnih propisa, nisu zagađivači. Prvenstveno bi počeo od kruzera, jer današnji kruzeri imaju pet ili šest tisuća putnika s 2000 članova posade, što je red veličine gradova.

"Plovila moraju zadržavati otpadne vode" 

- Po Marpol konvenciji vodi se točna evidencija, postoje knjige i inspektori prilikom dolaska mogu po stanju i broju posade vidjeti gdje je završio otpad - u moru ili se iskrcao u "port facilitiju", rekao je Mklaušić. 

Pogledao je brodove koji mogu ugostiti osam do 10 članova posade, odnosno, nautičara i naglasio da - svaka osoba stvara dnevno 140 litara sanitarnih voda i kilogram i pol težinskog otpada.

- Svako plovilo poslije 2020. mora imati svu opremu za sprečavanje zagađenja, odnosno, da zadržavaju crne i sive vode na plovilu. Red veličina crnih tankova na ovakvim brodovima je 300 do 400 litara. Ako mogu primiti do osam putnika koji stvore 1200, 1300 l crnih i sivih sanitarnih voda, a tank im je 350 do 500 l, postavljamo pitanje gdje oni zadržavaju te vode. Normalno, oni ih pumpaju u more, rekao je.

Niti jedna luka, kaže, po mom saznanju 447 županijskih luka - nema riješen prihvat crnih i sivih voda. Ekspanzija po hrvatskim lukama pomalo ide van kontrole, a to se najbolje vidi po sedimentu dna, jer razlika koju uočavamo između akvatorija marine i vanjskog dijela je očita, postaje sve više zagađenije.

Cvjetanje mora i na otvorenom Jadranu

- Zadnjih godina sve češće vidimo cvjetanje mora na područjima gdje nema niti naselja, kanalizacije. To je otvoreno more, vanjski otoci, to su čak i nacionalni parkovi. Znači nema nikakvih naselja da bi mogli reći tu je negdje kanalizacija. Tipična smeđa alga, koja raste u području gdje je suvišak hranjivih soli, zato se i zove nitrofilna alga - voli rasti tamo gdje je onečišćeno more. Prisutna je na područjima gdje nema nikakvih kanalizacija i naselja. Čak su kolege radile DNA analize gdje su dokazale da su to fekalije ljudske. Ima otisaka i kućnih ljubimaca, znači da je to nešto što je bacano s brodova, rekao je.

- Veliki kruzeri po zakonu to ne smiju raditi, ali nažalost rade. Manji brodovi koji voze turiste u nacionlne parkove znaju da ne smiju to raditi u pristaništu, pa bace prije nego dođu u pristanište. Masu puta su nam to i sami rekli, ali su se pojadali da nemaju gdje to ostaviti. To je najveći problem, a to je država kriva, rekao je Kružić.

- Ako mogu Japanci, Izraelci reciklirati, zašto ne bi i mi koji imamo turizam. To nisu veliki novci. Imate EU fondove koje možete dobiti, na koncu ćete imati manje onečišćeno more. Ali to se ne radi, i sve završava u moru. Gliseri i jedrilice kojih je na tisuće, isto to rade na otvorenom moru. Jako je to velik problem, kazao je biolog Kružić.

Nasipana plaža zatrpava morsko dno: Biologinja upozorava na posljedice

Biologinja Milvana Arko Pijrvac, objasnila je da je plaža Grabrova u Jadranovu, izgrađena 2019. godine, velikim dijelom nastala tako što se dio mora nasipao s ciljem da se napravi pješčana plaža. No pješčana plaža tu prirodno nikad nije bila.

- Takvim nasipavanjima, ako se ne odrade dobro i stručno, dolazi do uništavanja samog podmorja, samih zajednica koje se nalaze u moru. Pa tako, evo, ovdje su se uništile i jedno naselje periski, kazala je.

- Ono što je i dalje problem je što se iz godine u godinu ta plaža treba dohranjivati, zbog toga što se tijekom zimskih mjeseci ipak dio materijala plaže povuče i tada zatrpava sve više i više morsko dno, zatrpava prirodne zajednice, znači i floru i faunu, koje tada nemaju više uvjeta za život. Cijeli taj dio sustava postaje vrlo nestabilan, kazala je Arko Pijrvac.

Svi organizmi koji žive u moru, kazala je, na neki način su i filtratori, ako govorimo o školjkama, ili su čak reciklatori. Sve ono što dođe u more, neki organski otpad ili bilo koji drugi, oni kroz svoj metabolizam prerađuju i zapravo razgrađuju do najjednostavnijih tvari.

- Da zaronite maskom, prvo ne bi bilo previše bistro. Kao drugo, vidjeli biste jednu pustu površinu, bez živih bića. Možda koja ribica se zaleti, ali ništa drugo do nekih većih dubina, dok zapravo ovo nasipano područje zapravo dosiže. Poslije se javljaju alge koje su više onako mahovinaste. To nije zapravo pravi izgled jednog dobrog stanja morskog dna, kazala je Milvana Arko Pojrvac.

Dohrana plaža pod povećalom

- Stvaranje plaža, nasipavanje plaža - to je ono što se danas govori kao dohrana plaža. Nije ništa drugo nego jednostavno nasipavanje. To se najčešće radi s materijalom koji ne bi smio ići u more. Pravilo je apsolutno da ako se stavlja bilo kakav šljunak, to mora biti morski šljunak. To ne smije biti ni riječni ni jezerski šljunak, to mora biti šljunak iz mora, rekao je biolog Kružić.

Spomenuo je da se često na plaže baca npr. tucanik, koji čak nije ugodan ni za hodanje.

- Normalno da taj šljunak onda uništava i morsko dno. Često su tu primjesi zemlje, nekad čak i više od 50%. Ta zemlja prekriva i Posidoniju i druge organizme, znači, ubija. Vi doslovce na nekim lokacijama, tipa Podgore -  imate pustinju. Nemate apsolutno ništa više, kazao je.

"Žnjan je apsolutna pustinja"

- Žnjan kod Splita, apsolutna je pustinja. Posidonija je nestala, opisao je Kružić i kazao da i građani šalju fotografije npr. cijele žute uvale, kao da je poput ušća neke rijeke, Amazone ili Jangce. To se sve slegne i uništi sve organizme koji ne mogu pobjeći, rekao je.

- Ministarstvo zaštite okoliša u okruženju Hrvatske, npr. Slovenije, Austrije, Italije - vode stručnjaci koji znaju što je zaštita prirode. Mogu reći pametne stvari i djelovati. Većina tih ministarstava po regiji su najjača. Kad oni kažu ne, tu ne možete graditi, to je opasno, onda država postupa po tim uputama. Mi nažalost nismo takvi, rekao je i istaknuo da imamo strašno velikih problema.

- Opet, najveći je problem što nemamo inspekciju. Da imamo inspekciju koja će kažnjavati i da te kazne budu velike, kao što su u EU, što je normalno, onda bi vrlo vjerojatno bilo pun manje zagađenja. Onda bi vjerojatno i općine i gradovi pazili kako grade kanalizacije. Svi bi radili monitoringe koje su dužni raditi po EU standardima, i mislim da bi se drugačije ponašali. Ovako kad vi nemate kaznu za počinjen prekršaj, onda će svi raditi prekršaj jer znaju da vas nitko neće kazniti. Zato imamo ilegalnu gradnju, problem s infrastrukturom, kanalizacijom, jer nemate kaznu, dodao je.

Pritisak gradnje i nautičkog turizma

Vela Jana je do prije godinu dana bila jedna od nezaštićenih neuništenih ekoloških luka. 

- Na moja postavljena pitanja na županijskoj razini, ne znamo koja bi od mjerodavnih ustanova na ovakve zahvate dala svoj potpis, svoje ime i prezime, kazao je Miklaušić.

- Ovo je najbolji primjer kako se počne i kako se uzurpira uvala koja je bila lokalnog značaja, a koristila su je okolna sela. Sada sve se podređuje profitU i biznisu koji cvjeta samo 60 do 90 dana. 

- Pitanje je što će se napraviti s nezbrinutim materijalom koji se iskopava i donosi. Da li uopće taj materijal, kao i cementni blokovi, može ići u more? Sva su to pitanja na koja ćemo vidjeti odgovore.

Kako su nastale kuće, vile, apartmani - oni imaju potrebe za vezovima. Danas tko ima apartman, mora mora imati vez. Onda krene nekontrolirano kao što je ovdje. Napominjem da sva ta sela još nemaju kanalizaciju. Katastrofa je to. 

- Teško mi je, pogotovo jer ovdje živim. Ja to duboko shvaćam, kazao je Miklaušić.