Za povijest nespremni: Što mladi znaju o prošlosti?

Ne prestaju osude navijačkih izgreda u Splitu. Iako je Hajduk nakon 16 godina igrao veliku utakmicu u Splitu i pobijedio nizozemski Ajax, sve je ostalo u sjeni sramotnih scena u režiji Torcide koja je na ulici izvikivala nacističke parole i veličala Adolfa Hitlera i Auschwitz te prijetila Židovima.

- Ovih zasad 23 osobe koje je policija kazneno prijavila, sve skupa su počinile 212 kaznenih djela i za 426 prekršaja. Dakle, tu ne možemo govoriti ni o nogometu, ni o sportu, rekao je Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova.

- To je jedan svijet koji misli da je tu sve dopušteno. Postoji i ovaj drugi svijet koji je zgrožen i svijet koji je to osudio, kazao je premijer Andrej Plenković.

Florian Bieber, profesor povijesti i politike jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu, smatra da se u Hrvatskoj već desetljećima izostaje jasno određivanje prema fašističkim simbolima. Ističe da su oni postupno postali dio javnog prostora, od nogometnih utakmica do obilježavanja ratnih događaja.

- Nikada nitko nije rekao: Bilo da se radi o neizravnim, ali i izravnim fašističkim simbolima, poput slova "U" ili "Za dom spremni", ali i drugima, oni su jednostavno neprihvatljivi. Na taj su način polako prešli u mainstream, rekao je Bieber.

S time je povezan i proces promjene značenja samog pozdrava. Vjeran Pavlaković s Filozofskog fakulteta u Rijeci ističe kako je "Za dom spremni" tijekom posljednjih tridesetak godina od ustaškog simbola transformiran u simbol koji se povezuje s Domovinskim ratom.

S druge strane, politolog Nikola Baketa upozorava na odgovornost države u određivanju granica društveno prihvatljivog.

- Pozicija države je takva da mora signalizirati što je, što je dopušteno, što je zabranjeno. Pristajanjem na dvostruke konotacije zapravo se pomiče ta granica onoga što je društveno prihvatljivo, izjavio je Baketa.

Povjesničar i teolog Alojz Ivanišević smatra da je povezanost pozdrava s ustaštvom neupitna te odbacuje pokušaje njegova opravdavanja povijesnom uporabom sličnih simbola.

Na sve učestalije pojave nacističke simbolike i prizivanja Hitlera i Auschwitza u javnom prostoru upozorava i Baketa, ističući kako se ponavljanjem takvih događaja postupno smanjuje društvena osjetljivost na njih.

- Možda ćemo se čuditi prvi puta ili zgražati prvi puta, drugi, treći puta ćemo se čuditi, onda će nam četvrti put postati prihvatljivo, naveo je.

Bieber pritom uspoređuje hrvatski odnos prema pozdravu "Za dom spremni" s odnosom Austrije prema nacističkim pozdravima. Ističe kako bi njihova masovna uporaba na stadionima u Austriji bila nezamisliva i izazvala trenutačnu reakciju društva i institucija.

Podsjeća i da se uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju naglašavala antifašistička baština, oko čega su tada bili suglasni HDZ i SDP. Pavlaković navodi da se nakon ulaska u Uniju odnos prema takvim simbolima ponovno promijenio.

Bieber zaključuje da je jedan od ključnih problema upravo izostanak jasnog povlačenja granice, što povezuje i s političkim nastojanjima da se ne izgubi potpora desnog biračkog tijela te strahom od optužbi za nedovoljno domoljublje.

Polovica mladih ne bi zabranila pozdrav "Za dom spremni"

Istraživanje Instituta za društvena istraživanja o političkim kompetencijama mladih na pragu odraslosti pokazuje da se čak 50 posto srednjoškolaca ne slaže sa zakonskom zabranom pozdrava "Za dom spremni".

Istraživanje je obuhvatilo učenike završnih razreda gimnazijskih i strukovnih škola, koji su svoju političku orijentaciju procjenjivali na ljestvici od krajnje lijeve do krajnje desne. Iako se najveći broj ispitanika svrstao u politički centar, deset posto njih odabralo je krajnju desnicu.

Baketa smatra da takvi rezultati nisu isključivo posljedica neznanja, nego i utjecaja društvene klime.

- Dio je, možemo reći, neznanja ili neinformiranosti, ali dobar dio je zapravo i utjecaj društvene klime ili onoga što je postalo prihvaćeno u društvu, objašnjava Baketa.

Dodaje kako učestala prisutnost takvih simbola u javnom prostoru može mladima slati poruku da je njihova uporaba dopuštena.

- Mislim, već sad te, ovaj, poznate dvostruke konotacije su zasigurno za dio njih bile signal da je to dopušteno. Mislim, to se čuje na stadionima, čuje se na koncertima, čuje se u javnom prostoru, a čuje se i za saborskom govornicom, izjavio je.

Generacijski prijenos nacionalizma i odnos prema Domovinskom ratu

Nejasne poruke političkih institucija dodatno otežavaju mladima oblikovanje informiranih stavova. Baketa upozorava da je teško očekivati jasno razumijevanje granica dopuštenog ako ni pravosudna praksa nije ujednačena, odnosno ako različiti sudovi različito postupaju prema istim simbolima.

Na problem društvenih i institucionalnih poruka nadovezuje se i pitanje generacijskog prijenosa nacionalizma. Bieber ističe da su na Thompsonovu koncertu bili brojni mladi koji rat nisu osobno doživjeli, već su o njemu učili od roditelja, u školi i putem medija. Smatra da se dio njihova ponašanja može objasniti pokušajem rušenja tabua, ali i duboko ukorijenjenim nacionalizmom u društvu.

Pavlaković pritom ukazuje na utjecaj političkih struktura, Crkve i braniteljskih skupina, ali i popularne kulture, koja takve poruke prenosi novim generacijama. Thompsonov glazbeni i vizualni identitet, smatra, privlačan je dijelu mladih upravo zbog estetike koja povezuje domoljublje, crnu odjeću i prepoznatljive simbole.

Tako Ivanišević smatra da se "Thompsonova ideologija" ne može svesti samo na domoljublje.

- To što Thompson zastupa, mislim da je to potpuno jasno, zato uopće ne razumijem kako postoji diskusija o tome da li on zastupa desničarske stavove ili samo domoljublje. To je potpuno jasno kakvu ideologiju on zastupa.

Istraživanje Instituta za društvena istraživanja pokazuje i nekritičan odnos dijela mladih prema događajima iz Domovinskog rata. Primjerice, 29 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da Hrvatska nije mogla počiniti ratne zločine jer je vodila obrambeni rat.

Baketa upozorava da se sličan obrazac vidi i u drugim odgovorima, od bezuvjetnog veličanja branitelja do izostanka propitivanja tadašnjeg političkog vodstva.

Takav odnos prema prošlosti, smatra, rezultat je dugogodišnje društvene socijalizacije i svojevrsne dogme koja se oblikovala oko događaja iz devedesetih.

Obrazovanje i suočavanje s prošlošću kao ključ promjene

Ivanišević smatra da je jedan od temeljnih problema hrvatskog društva izostanak jasne granice između domoljublja i radikalizma. Ističe kako se kritički odnos prema nacionalnim simbolima i povijesti često pogrešno tumači kao nedostatak domoljublja.

Na važnost obrazovanja u oblikovanju stavova mladih upozorava i Pavlaković. Smatra da mladi nedovoljno uče o Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu u školama, zbog čega velik dio informacija dobivaju iz obiteljskog okruženja, popularne kulture, glazbe, ali i murala i grafita koji nerijetko sadržavaju ustaške simbole.

Kao primjer navodi i riječke murale koji prikazuju odabrane dijelove hrvatske povijesti, dok su pojedina razdoblja, poput antifašističke borbe i Narodnooslobodilačkog pokreta, izostavljena.

Bieber pritom ističe razliku u odnosu prema ekstremističkim simbolima u Austriji, gdje su nacionalsocijalistički simboli i organizacije zabranjeni neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Zakonska regulativa kasnije je proširena, a 2018. godine zabrani su pridruženi i ustaški simboli.

Osim zakonskih mjera, važnu ulogu imaju obrazovanje i suočavanje s prošlošću. Ivanišević kao primjer navodi redovite školske posjete koncentracijskom logoru Mauthausen. Baketa, međutim, upozorava da bi slična praksa u Hrvatskoj mogla naići na otpor zbog prisutnog povijesnog revizionizma i relativiziranja zločina u Jasenovcu.

Da obrazovanje ima važnu ulogu u oblikovanju demokratskih vrijednosti potvrđuju i rezultati istraživanja Instituta za društvena istraživanja. Baketa ističe da učenici gimnazijskih programa pokazuju višu razinu znanja i demokratskih stavova od učenika strukovnih škola, osobito trogodišnjih programa. Smatra da je razlog dijelom i veća zastupljenost društvenih i humanističkih predmeta u gimnazijama.

- Ono što bi trebalo zapravo davati jednaku priliku njima da postanu jednakopravni građani, a to je obrazovanje, zapravo ne uspijeva u tome, upozorava Baketa.

Pavlaković pritom poziva na korištenje službenih simbola suvremene Hrvatske umjesto onih koji dijele društvo.

Ivanišević smatra da bi jasniji politički konsenzus o neprihvatljivosti ustaških simbola imao važan učinak na društvo.

- Mislim kad bi postojao konsenzus među političkim strankama, svim političkim strankama ili barem relevantnim političkim strankama o tome da je "Za Dom spremni" ustaški pozdrav i da se takovo znakovlje da je potpuno neprihvatljivo u jednoj demokratskoj državi, to bi imalo učinka bez sumnje, izjavio je.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: