Margareta Gregurović: Stranci se doživljavaju kao kulturna prijetnja

Gošća emisije Razgovor s razlogom bila je viša znanstvena suradnica na Institutu za istraživanje migracija Margareta Gregurović koja je među ostalim govorila o tomu tko su sve migranti koji dolaze u Hrvatsku te koliko javni diskurs, u kojem se ne razlikuju ilegalni migranti i onih koji useljavaju zbog potreba tržišta rada, utječe na stavove i pogled građana.

Jesmo li danas zemlja iseljavanja ili smo više nova useljenička zemlja? Ima li Hrvatska jasnu i dobru migracijsku politiku? Koliko je kulturno-religijska dimenzija važna za integraciju stranaca u društvo? Tretiramo li strane radnike kao 'robu'? Koliko im radno opterećenje i njihov socioekonomski status priječe uklapanje u društvo? Kako su se mijenjali naši stavovi prema migrantima? - neke su od tema o kojima je govorila Margareta Gregurović.

Migracije se mogu podijeliti u nekoliko kategorija. Postoje privremene i trajne migracije, prisilne i dobrovoljne, ekonomske i neekonomske. No najčešće su radne migracije. Više od 55% migranata u svijetu su radni migranti.

- Prema podacima iz 2023. Više od četvrtine migranata dolazi iz zemalja Azije, nešto više od trećine iz europskih zemalja, ali ne iz EU. Tu ima najviše migranata iz Ukrajine koje, pak, možemo definirati kao prisilne migrante. Imamo nekih 7% migranata iz EU trenutno, kaže Gregurović.

Mediji su danas jedan od glavnih izvora informacija o migrantima u Hrvatskoj i na taj način javnost formira svije stavove. A u medijima se migracije sve češće prikazuju kao nešto što predstavlja kulturnu ili ekonomsku prijetnju te se kroz političke diskurse i populističke napise takvi stavovi prenose na građane.

Prema podacima za 2024., MUP je izdao preko 206 tisuća dozvola za boravak i rad. No različite institucije daju različite podatke.

- Važno je naglasiti da radne dozvole koje su izdane ne znače da je toliko stranih radnika ovdje došlo. Za istu osobu mogu biti izdane dvije, tri radne dozvole ukoliko je on promijenio poslodavca, tako da sad zapravo govorimo o radnim dozvolama, ističe Gregurović.

Hrvatska nema službenu migracijsku politiku

Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja i ti trendovi su se pojačali s ulaskom u EU. Do 2021. Godine trendovi su bili takvi da je više ljudi iseljavalo nego useljavalo.

- Međutim, 2022. taj se trend mijenja i bilježimo više ljudi koji su useljavali 2022., čak i 2023. smo imali oko 30 tisuća više useljenika nego što je ljudi iselilo iz Hrvatske. Ono što je važno naglasiti jest to da među useljenicima imamo visoke brojeve hrvatskih državljana koji se vraćaju, međutim zadnjih godina je i taj broj u opadanju, i zapravo možemo govoriti o useljavanju ljudi koji su strani državljani, kaže Gregurović.

Iako bilježimo porast migranata, Hrvatska nema službenu migracijsku politiku od 2015. g.

- Mi imamo uređen zakonodavni okvir, imamo definiran zakon o strancima, imamo prateće zakone, propise i regulative preko kojih se regulira na neki način zapošljavanje stranaca i ulazak u druge dimenzije života. Međutim, nekakvu dugoročnu strategiju koja bi razmatrala povezanost s drugim državama, drugim gospodarstvima, gledala koje su mogućnosti ideje razvoja i potreba na razini država, to nemamo, naglašava Gregurović.

Integracija migranata

Kad je riječ o integraciji migranata u naše društvo, vrlo često kulturno-religijske karakteristike migranata znaju biti prepreka za uključenje u druge domene društva.

- Netko tko nosi turban ili hidžab može imati problema s nalaženjem posla… I to je nešto na čemu bi trebalo raditi da se senzibilizira javnost na takve različitosti kroz nekakve programe senzibilizacije i slično, upozorava Gregurović.

Problem je i jezik, jer neki ne govore ni engleski. Iako je na razini države bilo propisano da se moraju održati tečajevi hrvatskog jezika, no njih je uvijek bilo teško organizirati zbog nedostatka resursa. Organizacije civilnog društva su ih organizirale no to nisu bili certificirani tečajevi, pa nisu ni bili važeći pri zapošljavanju.

Uključivanje stranih radnika izrazito birokratizirano

Istraživanje koje je proveo Institutu za istraživanje migracija pokazalo je daje uključivanje stranih radnika u tržište rada izrazito birokratizirano, dugo traje, administrativno vrlo zahtjevno. Promjenama zakona taj bi se proces trebao olakšati.

- Što se tiče samih agencija, to je isto jedno izazovno područje. Naši sugovornici govore da nema kontrole niti nad poslodavcima niti nad agencijama. Dolazi često do kršenja prava iz radnih odnosa, nepoštivanje ugovora koji su se ovdje potpisivali, napominje Gregurović.

Stranim radnicima najviše smeta radno opterećenje koje im oduzima najviše vremena.

- Ujutro ih poslodavac pokupi ispred stana, navečer ih vrati opet u stan. Nema nekakve komunikacije, druže se isključivo s onima s kojima su na radnome mjestu, tako da je tu isto nekakvo ograničenje u integraciji i interakciji s lokalnim stanovništvom, kaže Gregurović.

Druga stvar koju treba naglasiti je njihov socio-ekonomski status:

- To je isto nešto što diktira njihove mogućnosti integracije. Oni neće izdvajati novac za odlazak u kino, za odlazak u klub ili sl. zato što im to nije ni u interesu niti je to nešto za što oni imaju financije da bi ovdje trošili, ustvrdila je Gregurović.

Izmjene Zakona o strancima

Nedavno su na snagu stupile izmjene Zakona o strancima. Propisuje se da se radne dozvole više neće izdavati na godinu dana nego na tri godine. Definiraju se da će poslodavac morati zaposliti radnike za koje su tražili izdavanje dozvola.

U tom slučaju se predviđaju i određene kazne. Definiraju se nova pravila o smještaju koji mora biti adekvatan te se propisuje da strani radnik mora imati iste plaće kao što ih imaju domaći radnici, što do sada nije bio slučaj.

- Poslodavac prije nego što preda zahtjev za dozvolu za boravak i rad, mora provjeriti je li na hrvatskom tržištu dostupna radna snaga za to mjesto. On predaje zahtjev HZZ-u koji izvod test tržišta rada i nakon mišljenja, ako postoji ili ne postoji adekvatna radna snaga na domaćem tržištu, njemu se daje dozvola za traženje dozvole kod MUP-a za stranca, objašnjava Gregurović.

Stavovi prema strancima sve negativniji

Dugo su naši stavovi prema strancima bili neutralni, no s povećanjem broja stranaca postali su negativniji, što su potvrdila i najnovija istraživanja. Stranci se doživljavaju kao kulturna prijetnja, a ne toliko sigurnosna i ekonomska prijetnja. Najnegativniji stavovi su prema osobama arapskog podrijetla, muslimanske vjeroispovijesti.

- Bojimo se, po meni, onog što je nepoznato. Ono što u zadnje vrijeme vidimo, to je očigledna promjena gdje mi na cesti sada možemo vidjeti ljude koji drukčije izgledaju od onog na što smo inače navikli. I s takvom promjenom u okolini se razvijaju strahovi koji nisu nužno utemeljeni, ali zbog nedovoljnih informacija i nedovoljne senzibilizacije se mogu manifestirati i pretvoriti u nešto ksenofobno i nešto čega nas je strah, napominje Gregurović.

Istraživanja su također potvrdila da oni koji su imali učestaliji kontakt s migrantima također imaju negativnije stavove. A prema teoriji kontakta da bi kontakt bio pozitivan, mora biti smislen i mora biti između ljudi koji sebe doživljavaju jednakima.

- Vi kada imate površne kontakte između različitih statusnih skupina, znači netko tko nas vozi taksijem, netko tko radi dostavu, mi se naprosto, na neki način, ne doživljavamo s njima na istoj razini. I takav površan kontakt može evocirati nekakve negativnije stavove, ocjenjuje Gregurović.

Uvjeti za dobar i kvalitetan suživot

Kako strane radnike ne bismo doživljavali kao prijetnju i kao bismo ostvarili dobar i kvalitetan suživot potrebno je poduzeti neke korake:

- Ponajprije tu su kvalitetan kontakt, uređena migracijska politika, dobra integracijska strategija, senzibilizacija javnosti, pozitivni primjeri u medijima te pozitivni primjeri integracije u drugim zemljama (kojih je sve teže pronaći jer su mnoge zemlje postrožile svoje integracijske politike), zaključila je Margareta Gregurović.