Mirko Galić: Mladi su siti prevara!

Gost Razgovora s razlogom bio je dugogodišnji novinar i urednik, nekadašnji dopisnik iz Pariza i diplomat Mirko Galić. 

U razgovoru s Moranom Kasapović analizirao je pozadinu prosvjeda u Francuskoj koji su započeli srednjoškolci, a koji su prerasli u nerede. Odgovarao je na pitanja zašto se u sve više europskih zemalja mladi bune, što je ostalo od nekadašnjih europskih ideala, zašto misli da se Europa, usred današnjih svjetskih previranja, već predala, jesu li Hrvatskoj dvostruke konotacije došle na naplatu, te kako ocjenjuje novinarsku neovisnost i slobodu u Hrvatskoj danas.

- Francuska je zemlja koja više voli revolucije nego reforme, kaže Mirko Galić.

To su rekli i njezini najveći državnici, a i sam se u to uvjerio tijekom dvadesetogodišnjeg boravka ondje.

- Uskoro će izbori, a nezadovoljstvo masa je veliko, ne samo mladih. To je prvi put da su srednjoškolci, dakle tinejdžeri, izašli na ulice protiv svojih očeva. I protiv politike i nasljeđa koje su im očevi ostavili. Sad se priključuju studenti, i ne zna se gdje će to završiti. Iz stanja prosvjeda Francuska ulazi u stanje, gotovo bi se moglo reći, građanskog rata, ističe Galić.

Teško je reći gdje će završiti Francuska, jer kad Francuzi izađu na ulice, onda ih je vrlo teško vratiti natrag, dodaje. Sve je moguće. Moguće je da nasilje još više eskalira. Moguće je, iako ne baš vjerojatno, da se mirno povuku, jer ne mogu zadovoljiti ništa od onoga što traže. Vlada im ne može dati bolje škole i više nastavnika preko noći, a niti viši standard njima i njihovim roditeljima.

- Jer ovo što se događa u Francuskoj, što je počelo u Italiji, što sutra može se nastaviti u Njemačkoj, možda i kod nas, govori o tome da postoji duboko nezadovoljstvo sa stanjem u današnjem društvu i u današnjoj politici i u današnjim državama. Zato su negdje mladi, koji su najosjetljiviji, koji danas sazrijevaju prije, jer imaju društvene mreže, imaju neku informaciju, točnu ili netočnu, oni su preuzeli u svoje ruke sudbinu, vlastitu sudbinu, ali i sudbinu države i društva u kojemu žive, ustvrdio je Galić.

Zašto su mladi izašli na ulice?

Galić smatra da je razlog to što očekivanja od promjena koja su u Europi najavljena na velika zvona, padom komunizma i uspostavom slobode i demokracije, nisu ostvarena. Nezadovoljni su oni koji prvi na sebi doživljavaju slabosti novoga društva i novih vlasti.

- Jer ako se danas izdvaja više za vojsku nego za škole, i ako su mladi koji sutra mogu biti, ne daj bože, topovska hrana, to prvi primjećuju, onda to dramatično pokazuje da odrasli koji upravljaju državama nisu svjesni u kojem smo stanju danas, napominje Galić.

Mi ne samo da ne znamo što će biti za sedam dana, mi danas ne znamo da sutra neće izbiti svjetski rat. Napetost je do te mjere otišla do kritičnih granica. Danas nema nikakvih osigurača, a svi prijete.

Mnogo govori to kada na ulice izađu 17-godišnjaci koji očito više ne vjeruju da država ili društvo mogu riješiti njihove probleme. Oni su očito svjesni i mnogo dubljih problema u društvu, a ne samo lošeg stanja u školama, što ih je prvobitno iniciralo na prosvjede. Galić ističe da se na ove prosvjede gleda samo s površinske strane, sa strane onoga što se vidi, a to su nasilje, nezadovoljstvo i možda nerealni zahtjevi.

- Ali kad jednom završe, ovako ili onako, s još većim neredima i nasiljem, ili ipak nekakvim kompromisom socijalnim ili kompromisom klasnim, jer ovo je i klasno pitanje, između ostaloga, ovaj fenomen će valjati analizirati. Ne samo da ga se pripiše mentalitetu Francuza, oni se vole buniti. Valjda će ga analizirati dubinski. Zašto je ovo nezadovoljstvo izbilo na površinu? Protiv koga se bune? Protiv čega se bune?, pita se Galić.

Mladi očekuju djela

Mladi su, kaže Galić siti prevara. Oni sad očekuju djela. U svemu tom, ističe, zakazale su tri institucije.

- Zakazala je obitelj jer im nije dala pravu informaciju. Zakazala je škola jer im ni škola nije dala pravu informaciju. Zakazala je crkva jer im nije raspravljala o tome i nije im dala prave vrijednosti, ističe Mirko Galić.

Galić preporučuje da bi, ako bi se današnji svijet uređivao prema nekim uputama ili idejama, valjalo više poštovati nekog duhovnog državnika, ali i duhovni autoritet kakav je papa koji poziva na mir, jedinstvo ljudi, na bratstvo među narodima. No o tome se više ne govori.

- Riječ bratstvo je proskribinana. Riječ solidarnost je izbačena. Riječ mir je zaboravljena. A naš najmoćniji paun na svijetu hoće i Nobelovu nagradu. Pa gdje je razum ljudi koji idu za tim ljudima, komentira Galić.

Je li se Europa predala?

Europi očekuje niz izbora, u Španjolskoj, Poljskoj, Italiji i Njemačkoj, koji bi mogli izmijeniti političku kartu Europe. Galić kaže da se Europa već predala i pripremila za trenutak kad će AfD zavladati u Njemačkoj, a Marine Le Pen u Francuskoj. To će itekako utjecati na politiku europskog jedinstva.

- Europa će se morati ponovo konstituirati, kaže Galić.

Ne ispočetka jer postoji naslijeđe koje su postavili demokršćani poslije rata s demokratskom ljevicom. Demokratska ljevica je manje-više nestala sa scene. Demokršćani su odigrali svoju ulogu. Oni su spašavali desnicu nakon Drugog svjetskog rata, a demokratska ljevica se izgubila nakon pada komunizma. 

- Može se, dakle, očekivati da će jedna radikalnija, nacionalnija desnica ovladati u najvažnijim državama i u tom slučaju će Europa osjećati posljedice tih promjena. Je li ova Europa sposobna za buduće vrijeme? Meni se čini da nije. I da u ovoj cijeloj kadrovskoj postavi koja Europom vlada, ja ne mogu naći razloge da vjerujem da je ona sposobna dignuti Europu, ne na nekadašnju visinu ili slavu. To je nemoguće, smatra Galić.

Jer nije više Europa sama u svijetu, no trebala bi se potruditi biti konkurentna u svijetu ne samo po vojnoj sili, nego po tehnologiji, znanosti, kulturi, medicini...

Jesu li Hrvatskoj dvostruke konotacije došle na naplatu?

U Hrvatskoj smo, pak, svjedočili strašnim scenama u Splitu kada su navijački huligani marširali ulicama i uzvikivali parole koje veličaju fašizam, nacizam i ustaštvo.

- Bio sam u Splitu tog dana. Ni ja nisam mogao suspregnuti do kraja svoje hajdukovske osjećaje, ali me bilo sram kao hajdukovca. Sram me je i kao Hrvata. Ja imam pravo na taj sram, jer ja nikad nisam pokazao zrnce antisemitizma u sebi. Mi smo tu jednu političku, skoro bih rekao falangu, pustili da ona maršira Splitom u jednom pohodu koji je bio orijentiran na narod koji je najviše stradao u cijeloj ljudskoj povijesti, govori Galić.

Puštamo nešto što je sramotno i nedopustivo, ističe Galić te kaže kako nigdje nije vidio toliko otvoren, grub i brutalan antisemitizam. Smatra da su nam na naplatu stigle dvostruke konotacije, gdje povezuje ulični radikalizam s državnom politikom koja je godinama dopuštala dvosmislena tumačenja povijesnih simbola.

- Da je Hrvatska na vrijeme odvojila ovu državu, što je Tuđman činio, a ne čine njegovi nasljednici, od bilo kakvog pozivanja na ustaštvo, na ustašku državu, Tuđman je imao sukobe, ma kome to treba govoriti, i protiv jedne grupacije koja je mislila da obnavlja ustašku državu i koja je preuzimala neke ustaške parole ili parole te države, ističe Galić.

- Pavelićeva hrvatska država pohvaljena je od nacističkih vlasti da je najbolje riješila židovsko pitanje, podsjeća Galić.

Za vrijeme rata ubijene su tri četvrtine Židova u Hrvatskoj. Od 40 tisuća prije rata ostalo je 10 tisuća nakon rata.

- A taj narod je stradavao od vlasti koja je imala parolu "Za dom spremni", koja je radila pod parolom "Za dom spremni". Nitko nije pronašao da je to hrvatski povijesni pozdrav. Hrvatski povijesni pozdrav je "Za dom, bez spremni", a spremni su dodali ustaške vlasti. Trebalo se od toga odvojiti, upozorava Galić.

Hrvatska se, smatra Galić, našla na stranputici. Ne možemo biti neutralni i ravnodušni prema ovakvim iskazima mržnje. To je nasilje, to je realizirana mržnja, kaže Galić. Za premijera Andreja Plenkovića kaže kako nije očekivao da će pokušati relativizirati i mijenjati prošlost.

- Zašto pokušavati revidirati prošlost u kojoj je Tuđman dao, po mom sudu, dobru platformu da se može ići u budućnost, da se može misliti na budućnost, ostavljajući prošlost prošlosti? Neka se bave oni koji se prošlošću bave. Međutim, u ovom dijelu Plenković je s onom svojom komisijom napravio zbrku, ocjenjuje Galić.

Hrvatska bi morala redefinirati, ako treba i s pomoću vanjskih autoriteta, stručnjaka i povjesničara, vlastitu ratnu i poratnu prošlost, da se rat i poraće ne sukobljavaju toliko da jedno opravdavaju drugo.

- Zašto je to Plenković napravio, to on zna, ja to ne znam, dodaje gost Razgovora s razlogom.

Neovisno i slobodno novinarstvo

Galić ističe kako su novinari danas u dvostrukoj ovisnosti. Ovisni su o vlastima i o vlasnicima. Ni jedni ni drugi to ne skrivaju. Ovisnost se vidi i tome da su novinari slabo plaćeni i netko tko drži do sebe ostat će u novinarstvu, a netko tko manje drži do sebe, taj će iz novinarstva otići za 'glasnogovornika ili za neke druge palijativne potrebe'. Galić se osvrnuo i na 100 godina Hrvatskog radija i 70 godina Hrvatske televizije.

- Čini mi se da svakom se njegovo vrijeme čini boljim, ali čini mi se da smo onda bili u nekom naletu. U naletu osvajanja slobode, tvrdim 20 godina nakon toga, da nijedna vlast, ni Račanova ni Sanaderova, nije utjecala na naš program ni na moje uređivačke odluke. Koga ću postaviti, koje je bilo uredničko, bilo poslovno, rukovodno mjesto. Bio sam apsolutno slobodan u jednom i u drugom izboru i to je bio moj uvjet koji sam dao, postavio i prema Račanu kad me je prvi put vrbovao i prema Sanaderu koji mi je ponudio nastavak mandata, prisjeća se Galić.

Vrijednost ili posebnost javnih medija je u tome da ne pripadaju nikome. A da ne bi pripadali nikome, moraju imati i financijsku neovisnost. Galić kaže da je u njegovo vrijeme HRT je bio vrlo neovisan:

- Međutim, nakon toga promijene se zakoni, promijene se odnosi vlasti i HRT-a i čim poslovodstvo ili ljudi koji vode HRT moraju ići sa pruženim dlanom u vladu, ne mogu više kritizirati vladu od koje su ovisni, od koje žive, smatra Galić.

Dodaje da bi ravnatelj HRT-a trebao biti izabran konsenzusom svih političkih stranaka. Zatim da kod svake promjene vlasti ne bude i promjena na čelu HRT-a, odnosno da su i opozicija i pozicija jednako zadovoljne s njegovim radom. A to se može jedino tako da se gledateljstvo učini zadovoljnim.

- Tko misli na gledateljstvo, taj najbolje radi posao, kaže Mirko Galić.

Ima i poruku za novog ravnatelja HRT-a:

- Da ne prodaje vragu dušu. Jer u ovom slučaju vrag je vlast. I svaka vlast hoće vladati medijima kada joj to dopustite. I zato je vrlo bitno da čovjek koji preuzima taj, pod navodnicima, resor u državi, bude svjestan što mora napraviti, bude svjestan kakvim se opasnostima i pritiscima izlaže i bude dovoljno iznutra, u sebi, uvjeren da ima jednu veliku misiju da gledateljima, prema gledateljima, a ne prema vlastima, poručio je Galić.

Emisiju možete pogledati ovdje: