Umirao je godinama: Što se dogodilo u noći kad je izgorio Vjesnik?

U noći kada je vatra progutala zgradu kultnog Vjesnika nestao je ne samo fizički trag nekadašnjeg novinskog giganta, nego i simbol jednog vremena, profesije i društva.

Novo izdanje emisije Labirint donosi priču o usponu i propasti simbola hrvatskog novinarstva, kroz svjedočanstva ljudi koji su u Vjesniku radili i onih koji su sudjelovali u gašenju požara. U središtu je i pitanje: je li kompleks Vjesnika, osiguran na 53,5 milijuna eura, zadovoljavao propisane protupožarne standarde te što se događalo kobne noći.

'Kao da me požar progutao': emotivni rastanak s institucijom

Mirko Galić, dugogodišnji urednik i dopisnik Vjesnika, požar je doživio osobno.

– Osjećao sam kao da sam se i sam našao u tom požaru… kao da je progutao veliki dio 30 godina moje profesionalne karijere. Po kiši sam išao od Gajeve do Vjesnika i molio policajce da me puste bliže. I suze su mi išle iz očiju, rekao je.

Vjesnik: od ilegalnog lista do novinskog giganta

Vjesnik je osnovan u ilegali 1940. godine u Zagrebu, a u zlatnim godinama zapošljavao je nekoliko tisuća ljudi. Uz dnevni list Vjesnik izdavani su i brojni poznati naslovi – od Plavog vjesnika, Arene, Studija, Starta do kultnog Danasa.

Galić ističe da je Vjesnik imao višestruku ulogu.

– Djelovao je u sistemu koji je imao ograničenja i tabue, ali imao je kulturnu ulogu, političku ulogu i vanjskopolitičku važnost. Imao je dopisnike u New Yorku, Parizu, Londonu, Bonnu i Rimu. Bio je posrednik između zapadnog svijeta i Hrvatske, kazao je.

Nakon raspada Jugoslavije i promjena na medijskom tržištu, Vjesnik se postupno gasi. Tiskano izdanje prestaje izlaziti 2012., čime završava važno poglavlje hrvatske medijske povijesti.

'Zgrada je bila prazna, zapuštena i puna duhova vremena'

Novinarka i voditeljica Antonija Mandić opisuje šok nakon požara, ali kaže da je, kad je pokušala „rekonstruirati” kako se to moglo dogoditi, shvatila da u takvom stanju objekta tragedija nije bila nezamisliva.

– Mi smo bili na 16. katu i taj prostor je bio nov, renoviran. Ali kad uđete u zgradu, osjetite vonj ustajalosti, neprozračenosti… Prozor se na toj visini uglavnom nije mogao otvoriti. A većina prostora bila je prazna, napuštena, rekla je.

Opisuje i prizore napuštenih stolova, stolica, papira, prašine i paučine.: "Kao da je netko rekao: imate pola sata za evakuaciju, bježite… i sve je ostalo".

Kako je požar izbio i zašto se širio 'prema dolje'

Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba Siniša Jembrih ispričao je da su dojavu dobili nakon 23 sata, kada je građanin prijavio gust dim i plamen na vrhu nebodera.

– Kad su ekipe došle, gorio je 15. kat. Katovi su bili zatvoreni velikim vratima koja su dobro držala, očito zbog arhiva, rekao je.

Vatrogasci su isprva koristili unutarnju hidrantsku mrežu, no tijekom gašenja voda u cijevima počela se zagrijavati, što je bio znak ozbiljne opasnosti. Ubrzo se pojavio plamen i na nižim katovima.

– Biti iznad požara u zgradi je smrtno. Zapovjedili smo evakuaciju i prešli na gašenje izvana. Krenuli smo i iz podruma, pa po dva ulaza gasili kat po kat, rekao je Jembrih.

Do jutra su se probili do 9. i 10. kata, no potom su se, zbog uočenih oštećenja konstrukcije i procjene statičara, povukli iz unutrašnjosti.

Jembrih naglašava da je širenje požara 'prema dolje' vrlo neuobičajeno i da su vatrogasci iz svijeta pitali kako je požar „preskočio”.

– Nije išao s petog na petnaesti, nego s petnaestog na peti. U literaturi znamo za dva takva slučaja, rekao je.

Sudski vještak Milan Carević objašnjava da se požar vjerojatno širio vertikalama (oknima) za instalacije.

– Ako požar uđe u vertikalu, dolazi do naglog izgaranja i propadanja plastičnih dijelova instalacija kroz šaht, pa se požar može pojaviti na nižoj etaži. Pravilo je da ide prema gore, zato je ovo neobično, rekao je.

Alarm, zaštitari i pitanje odgovornosti

U javnosti se postavilo pitanje je li vatrodojavni sustav radio i zašto nije bilo ranije dojave. Carević objašnjava da sustav vatrodojave mora imati prosljeđivanje alarma – najčešće prema mjestu gdje su zaštitari, koji bi zatim trebali pozvati vatrogasce.

– Prema tvrdnjama vatrogasaca reagirali su građani. Tu se izgubilo dosta vremena, upozorio je.

Novinar Jutarnjeg lista Dušan Miljuš navodi da se točno vrijeme nastanka požara ne zna, nego se zna vrijeme dojave kada je požar već bio vidljiv izvana.

– Prije nego što je bio vidljiv, vjerojatno je tinjao unutra i trebalo je vremena da se rasplamsa. Ima i izjava da je nešto 'grunulo', rekao je.

Resorni ministar Branko Bačić tvrdio je da je zgrada imala zaštitare, videonadzor i da su ispitivanja sustava pokazivala zadovoljavajuće stanje, dok Jembrih kaže da su pri ulasku u zgradu uočili jednog zaštitara, drugu osobu nisu.

Carević kaže da su moguća dva objašnjenja: ili zaštitari nisu bili na mjestu, ili je sustav bio u kvaru – što će utvrditi očevid.

Dronovi u očevidu i dvojbe oko 'forenzike bez uzorka'

Očevid se provodio i pomoću dronova, kako bi se utvrdilo žarište i način širenja požara. Carević napominje da dron može dati dobru sliku stanja, ali postavlja pitanje uzoraka potrebnih za forenziku.

– Ako ne možete uzeti uzorak, kako ćete napraviti forenziku bez uzorka?, rekao je.

Miljuš upozorava da će se tek vidjeti koliko će zapisnik o očevidu izdržati sudsku provjeru i biti relevantan dokaz.

Policijski zaključak: požar izazvan u hodniku 15. kata

Prema policijskom izvješću, požar je započeo u hodniku 15. kata, kada je prvoosumnjičeni upaljačem zapalio kartonsku kutiju ispunjenu papirom, a drugoosumnjičeni potom zapalio papir iz iste kutije i odbacio ga. Vatra je zahvatila okolne prostorije i ubrzano se širila.

U emisiji se otvara i pitanje kako su maloljetnici ulazili u objekt koji je imao zaštitarsku službu, te jesu li postojale „slabe točke” u kontroli pristupa.

– Ako se ne dobiju decidirani odgovori, ostat će crv sumnje, rekao je Miljuš, dodajući da uvijek treba uzeti u obzir i širi kontekst atraktivne lokacije.

'Uspjeli smo ga zaboraviti, a pred nosom nam je bio'

Na kraju, Antonija Mandić govori o simbolici zgrade, njezinoj lokaciji i činjenici da je bila stalno „pred očima” građana Zagreba.

– Vjesnik nam je svima pred nosom, a uspjeli smo ga zaboraviti. Ogromna zgrada, simbolična, povijesna, a potpuno zaboravljena i zanemarena. To mi je najviše žao, rekla je.

Mirko Galić zaključuje da je teško razumjeti nemaran odnos prema instituciji koja je, kako kaže, u ono vrijeme čuvala i 'hrvatsku pamet', te da se povijest ne može izbrisati – ali se odnos prema vlastitoj baštini može i mora mijenjati

Od upravitelja zgrade nismo dobili odgovore

Je li zapuštena zgrada od strateške vrijednosti, na jednoj od najskupljih gradskih lokacija na kojoj se čuvao i dio državne arhive, imala dostatne mjere protupožarne zaštite poput sprinklera (sustav za gašenje požara) ili zaklopki koje bi spriječile širenje požara po vertikali na niže katove?

Na ta i druga pitanja o održavanju i odgovornosti za sigurnost kompleksa Vjesnik od upravitelja zgrade, tvrtke BMD Sesvete, do finalizacije emisije nismo dobili odgovore.

Pogledajte emisiju Labirint: