Pavle Kalinić o stanju atomskih skloništa, tko njima upravlja

Atomska skloništa u Hrvatskoj u većini su slučajeva zapuštena, iznajmljena ili se koriste kao skladišta. U odnosu na druge gradove, Zagreb se ne može pohvaliti brojem uređenih i funkcionalnih skloništa.

Ratna zbivanja u Ukrajini otvorila su pitanje stanja atomskih skloništa u Hrvatskoj. U Zagrebu postoji oko tisuću skloništa, a najpoznatiji je tunel Grič. Dug 350 metara, tunel može primiti i do 2000 ljudi. No što je s ostalim skloništima?

"U kakvom vremenu živimo, očito na bilo kojem mjestu u svijetu treba atomsko sklonište, pa i kod nas", "Mnogi me pitaju znaš li ti gdje je tvoje sklonište, ja kažem - nemam ga. Ne znam ni ima li ga Središće. Zapruđe i Središće velika su naselja, a ne znam da igdje imamo išta", "Ima moja zgrada atomsko sklonište, u odličnom je stanju ima i filtere, samo nitko još ništa da napravi po tom pitanju. Nadamo se da neće biti potrebno", neki su od komentara Zagrepčana.

Postoje javna, blokovska i kućna, odnosno skloništa u stambenim zgradama. No mnoga su prenamijenjena ili u lošem stanju.

- Definitivno ne možemo biti zadovoljni ni brojem, ni stanjem. Iako smo tu dobri, kad gledamo neke druge europske zemlje. Naravno, s nekim zemljama poput Švicarske ne možemo se mjeriti. Ali nažalost - u zadnjih 20 godina briga i održavanje atomskih skloništa nisu bili adekvatni, kazao je nedavno gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.

- Nakon rata nitko to nije održavao. Mnogi misle da je to bilo u ingerenciji Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, međutim, ni to nije točno. U ingerenciji je vjerojatno i sada - Ureda za imovinskopravne odnose, kaže Pavle Kalinić, stručnjak za međunarodne odnose i sigurnost.

Tko upravlja atomskim skloništima? 

Godine 2015. izmijenjen je Zakon o sustavu civilne zaštite, čime su mnogi pravilnici koji su regulirali upravljanje atomskim skloništima stavljeni izvan snage. U novom zakonu skloništa se spominju samo u članku 96. u kojem piše da javnim skloništima upravljaju gradovi. O skloništima koja se nalaze u stambenim zgradama brigu bi trebali voditi suvlasnici zgrada.

- Skloništa su prepuštena, kako tko hoće. Nijedno nije održavano na način da bi se moglo koristiti za ono za što je namijenjeno. I ljudi koji su kupovali stanove u zgradama, tzv. nekadašnji kupci stanarskih prava - oni su suvlasnici svojih skloništa i ta skloništa u pravilu nisu u funkciji. Sklonište mora imati filter, pa kemijski WC, pričuvu hrane, pričuvu vode, mjesto za spavanje, nešto čime ćete se pokriti. Nažalost, situacija je takva kakva je, upozorava Kalinić.

Kod starijih skloništa problem je i nabava filtera

Dodaje kako nakon raspada bivše države nema tvornice koja bi radila filtere. "Svojevremeno ih je Ured za upravljanje u hitnim situacijama nabavljao iz Srbije, valjda zato što su bili najjeftiniji. Međutim, u Vladi su bili pritisci da to nama ne treba", tvrdi.

Kada je počela izgradnja podzemnih i javnih garaža, atomska skloništa prestala su se graditi. Ipak, garaže bi se mogle urediti i služiti kao rezervna skloništa.

- Nama je činiti da ona skloništa koja imamo privedemo svrsi. Da se postojeća redovno održavaju i da se grade nova u budućim zgradama i javnim objektima. Naravno, da se i sve postojeće garaže prilagode da mogu služiti za sklanjanje stanovništva. Mislim da je to minimum koji možemo učiniti jer živimo u turbulentnim vremenima. A na ovim prostorima ne možemo računati da nas nešto neće zakačiti, zaključuje Kalinić.

Uz uređena skloništa, Hrvatskoj svakako nedostaju i protokoli za ovakve situacije.