Europske države pokušavaju pronaći novi model za deportaciju migranata kojima je odbijen zahtjev za azil. U Beču se održavaju razgovori na kojima sudjeluju predstavnici Austrije, Njemačke, Danske, Grčke i Nizozemske. U središtu pozornosti je plan o uspostavi takozvanog centra za povratak migranata izvan teritorija Europske unije, pri čemu se kao najizglednija lokacija spominje afrička zemlja Ruanda.
Rekordnih gotovo 2.200 ilegalnih migranata stiglo je proteklog vikenda na Kanarske otoke, priopćile su španjolske vlasti.
Arhipelag uz obalu sjeverozapadne Afrike jedna je od glavnih ulaznih točaka za migrante koji pristižu u Španjolsku.
U ovoj godini gotovo njih polovina u tu je zemlju ušla preko Kanara, što stvara golem pritisak na lokalno stanovništvo.
- Jednostavno ne stajemo. Izmjenjujemo timove jer umorni ljudi ne mogu pružiti jednaku razinu skrbi, a moramo je pružiti odmah, govori Dacil M. Leon Hernandez, voditeljica Crvenog križa El Hierro u Španjolskoj.
- Potpuni je kaos. Zamislite samo selo sa 400 stanovnika zatrpano ovom lavinom. I zato je to, po mom mišljenju, prava katastrofa, kaže Fernando Gutierrez iz udruge ribara u Španjolskoj.
Prihvatni centri za povratak izvan EU-a
U Beču na konferenciji o migracijama objavljeno je da su Njemačka, Austrija, Danska, Grčka i Nizozemska postigle dogovor o prihvatnim centrima za povratak koji bi se nalazili izvan EU-a.
Osobe čiji su zahtjevi za azil odbijeni bile bi deportirane u te centre. Ruanda u Africi prva je partnerska zemlja, prema načelu - migranti za novac.
- Sada smo spremni prijeći na konkretnije korake. Mislim da će ovo promijeniti pravila igre i omogućiti nam da se suočimo s golemim izazovima ilegalnih migracija, izjavila je u Beču socijaldemokratska premijerka Danske Mette Frederiksen.
- Vratit ćemo kontrolu nad našim granicama, dodala je.
-Tražitelji azila čiji su zahtjevi u EU-u konačno odbijeni, bit će premješteni u takve centre, tvrdi austrijski kancelar Christian Stocker.
- Krijumčarima ljudi želimo oduzeti temelj za njihovo nehumano poslovanje i spriječiti smrtne slučajeve na Sredozemlju i drugim rutama. I želimo rasteretiti naše resurse, koji su posljednjih godina bili izloženi golemom pritisku, dodaje.
- Važno je u praksi pokazati da dolazak u Europu bez stvarne potrebe za zaštitom nije prečac do trajnog ostanka u Europi. U konačnici morat ćete otići, kaže danski ministar vanjskih poslova Lars Lokke Rasmussen.
U nekoliko zemalja približavaju se izbori u vrijeme velikog antiimigracijskog raspoloženja pa su vlade pod pritiskom da dokažu kako mogu kontrolirati migracije, piše Reuters.
Krše li se time ljudska prava?
Čelnici pet zemalja naglašavaju da je njihov plan u skladu s pravom EU-a i međunarodnim pravom. No zagovornici ljudskih prava dovode u pitanje hoće li prava migranata biti prekršena ako ih se premjesti u zemlju s kojom nemaju nikakve veze.
Vijeće Europe, paneuropsko tijelo za ljudska prava, u srpnju je upozorilo da centri za povratak predstavljaju znatne rizike za ljudska prava.
Četrdeset pet organizacija za ljudska prava, humanitarnih udruga i sindikata zajedničkim je priopćenjem pozvalo pet zemalja da odustanu od plana za Ruandu, navodeći da ni pravna jamstva ni mehanizmi nadzora ne mogu ukloniti rizik od kršenja prava te da Ruanda ne ispunjava standarde ljudskih prava propisane novom Uredbom EU-a o vraćanju.
Europski dužnosnici koji podupiru centre ističu da je glavna svrha te mjere odvraćanje, a ne masovne deportacije. Hrvatski ministar unutarnjih poslova tvrdi da se time europske politike sve više približavaju onome što Zagreb zastupa od početka migrantskih valova prema Starom kontinentu.
- Ne može ulazak, nezakonit ulazak na teritorij EU biti istovremeno i nešto što nije dopušteno, a onda iz toga da se izvlače brojna prava vezano uz međunarodnu zaštitu, azil, socijalna davanja i tome slično. To je neodrživo, govori
Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova.
I dok je i sam izbor Ruande, koja je primila migrante iz SAD-a, a sličan aranžman pokušala realizirati s Velikom Britanijom, izazvao uznemirenost zbog loše reputacije zemlje domaćina, treba imati na umu da je zasad riječ o pilot-projektu.
Ako centar postane operativan iduće godine, primit će samo 100-tinjak ljudi, odnosno oko 20 iz svake od 5 europskih zemalja.