Globalno tržište nejednako vrednuje ženski i muški rad

Uoči Dana žena gošća emisije Razgovor s razlogom bila je sociologinja, prof. dr. sc. Branka Galić koja je govorila o glavnim zadacima ženskih pokreta u našem vremenu i razlozima zašto još nije postignuta socioekonomska jednakost između muškaraca i žena.

Nalaze li se žene danas pred novim izazovima i pitanjima koja si muškarci ne moraju postavljati? Zašto feminizam nerijetko ima negativan prizvuk i kakav je njegov položaj u Hrvatskoj? Što je ekofeminizam i zašto nije zaživio u nas? Na koji se način u sociologiji koriste i razlikuju pojmovi roda i spola? Što bi trebalo napraviti da se politike počnu kvalitetno mijenjati? - neka su to od pitanja na koja je odgovorila gošća emisije Razgovor s razlogom.

- Još uvijek, možemo reći, nisu ostvareni zahtjevi drugog, a i trećeg vala feminizma. Recimo, još sredinom 1960-tih godina, kad je krenuo drugi val feminizma, koji je bio najviše razgranat u zapadnim zemljama, bio je pokrenut zahtjev za čuvanje djece 24 sata dnevno… To nije ostvareno. Ili, recimo, pravo na plaćanje kućnog rada. Znamo da je taj kućni rad i danas neplaćen i da ga većinom obavljaju žene, kaže Branka Galić.

Veliki je problem što globalno tržište nejednako vrednuje ženski i muški rad. Većinu menadžerskih pozicija zauzimaju muškarci, pogotovo u top menadžmentu.

- Zatim u kategorijama obrazovanja, zdravstva, sudstva, to su sve zanimanja koja su nekad davno, prije stotinjak godina radili isključivo muškarci… Onda su ta zanimanja, kad su ih radili muškarci ipak bila više ugledna i, naravno, imali su veće plaće nego što je danas kad većinom ta zanimanja obavljaju žene, upozorava Galić.

- I to je neka vrsta, mogli bismo reći, globalnog pravila u ekonomiji. Što je veći upliv žena u određenoj kategoriji profesija, to te profesije više gube ugled nego što su imale ugled kad su ih obavljali muškarci, dodaje Galić.

Smatra da kapitalizmu ne ide u prilog emancipacija žena. Vlasnička struktura globalno je takva da oko 5% svjetskog vlasništva drže žene, a 95% muškarci.

- Isto tako cijena rada žena u kući, globalno, je takva da ona zapravo štedi 40% prihoda i resursa globalne ekonomije koja, kad bi se plaćala, normalno bi iznosila ogromne svote. I naravno da takav sustav ne želi izdvajati sredstva za nešto što ne mora, jer se podrazumijeva, po tradiciji razvoja društva, da žene obavljaju taj posao, kaže Galić.

Također, žene su ipak poželjna radna snaga jer se zadovoljavaju nižim položajima i nisu toliko zahtjevne.

S druge strane, pak, ako žele izgraditi karijeru žene moraju odlučiti hoće li se više posvetiti poslu ili obiteljskim obavezama i balansirati između ta dva područja. Muškarci to ne moraju.

- Čak i kada se dolazi na intervjue za posao, prilikom razgovora za posao kandidata, u pravilu se samo ženama postavljaju pitanja što se tiče njihovog statusa, imaju li djece, planiraju li rađati i sl., dok se muškim kandidatima takva pitanja ne postavljaju, ističe Galić.

Što se feminizma tiče to je vrlo raznolik pokret različitih struja, različitih organizacija, ideja koje se zastupaju. Feminizma nije jednak ni u svim kulturama niti zemljama.

- U Hrvatskoj je to specifična situacija jer je Hrvatska bivša socijalistička zemlja, a u socijalističkim zemljama se feminizam drukčije razvijao nego u zapadnim zemljama, tako da su žene u socijalizmu stekle određena prava zahvaljujući idejama socijalizma, a ne feminizma, napominje Galić.

No, s promjenom sustava u Hrvatskoj i drugim socijalističkim zemljama dogodila se jedna velika retradicionalizacija u smislu povratka žena u kuću s tržišta rada. Iako je zanimljivo da je u tim zemljama zadržana ravnopravnija pozicija u smislu plaćanja cijene rada žena nego što je to u kapitalizmu.

Nema linearnog uspona feminizma. Ostvarena su određena prava zahvaljujući feminističkim pokretima, no ženske udruge su danas dosta razjedinjene. Ne mogu se, primjerice složiti oko političke participacije žena ili ostvarivanju prava na tržištima rada itd.

- Kad govorimo o Hrvatskoj, feminizam je, zapravo, jedan neprihvaćen i negativno tretiran društveni pokret. S feministkinjama se uglavnom imaju negativna iskustva, nerijetko ih se negativno etiketira ili im se postavljaju čak neki neugodni zahtjevi, komentiraju se njihovi poslovi na negativan način, kaže Galić.

U posljednje se vrijeme govori i o ekofeminizmu:

- Ekofeminizam je kombinacija, i u teorijskom i u praktičnom smislu, između postavki ekološke kritike društva i feminističkih kritika. Pojavile su se u pravilu s određenim procesima… gdje su neke tvornice izbacivale određene kritične tvari u okoliš, pa su se ljudi razbolijevali. U pravilu su se žene angažirale u lokalnim zajednicama, i u Americi i u Europi, gdje su protestirale protiv takvih zagađivača, objašnjava Branka Galić.

U Hrvatskoj ekofeminizam nije zaživio, a Galić tu vidi problem u nedovoljnom obrazovanju o odnosima žena i muškaraca u društvu.

U sociologiji osobito je važno razlikovanje pojmova roda i spola:

- Rod je pojam koji se odnosi na društvene odnose žena i muškaraca, na načine ponašanja, na odnose moći, na kulturalne razlike, običaje itd., dok se spol odnosi na biološke kategorije koje su praktički svugdje skoro iste, u svim društvima, ističe Galić.

No problem je, kaže, što te pojmove ljudi brkaju u svakodnevnom životu i što neka društva i politike, uključujući i Hrvatsku još uvijek službeno stoje na kategorijama spola, pa tako imamo Ured za ravnopravnost ne rodnih grupa nego spolova.

Čak je bilo i pokušaja diskreditiranja pojma roda. Ali, on se ne može diskreditirati, kaže Branka Galić:

- Vi ne možete diskreditirati društvene odnose, ne možete klase diskreditirati, ne možete diskreditirati odnose moći na nekakvim pozicijama, ili nacionalne razlike, dodaje Galić.

Neki, kaže Galić, nastoje razdvojiti to naše 'muško' i 'žensko' isključivo na neprijateljski način.

- Ako želimo stvarati društvo u kojem ćemo živjeti solidarno jedni s drugima, pa onda i žene i muškarci, onda bi trebali raditi na međusobnoj suradnji, a ne na sukobljavanjima.

U zaključku Galić je rekla kako je, da bi se politike konačno počele kvalitetno mijenjati, potrebno mnogo promjena u obrazovnom sustavu.