Socijalni radnici: Sve više administracije, sve manje terena

Zatrpanost administracijom, manjak stručnog kadra, povećan opseg posla neki su od problema na koje godinama upozoravaju socijalni radnici. Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić proteklog je tjedna u Splitu najavio kratkoročne mjere poput novih zapošljavanja kako bi se sustav rasteretio.

Sanja Helfrih iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad kazala je u emisiji Studio 4 kako se o socijalnim radnicima govori samo kada se dogodi nešto loše.

- Mi smo odgovorni za ono što radimo, no mi ne možemo utjecati na ponašanje ljudi u njihovim obiteljima i ne možemo biti odgovorni za to, naglasila je.

Sukladno pravilniku iz 2014. u kojem se navodi da u Odjelu novčanih naknada, na jednog socijalnog radnika i polovicu pravnika ide 250 korisnika. U Odjelu za djecu mlade i obitelj, na jedan tim u kojem su po jedan socijalni radnik, pravnik, psiholog, socijalni pedagog i 0,5 socijalnog rehabilitatora, dolazi do 100 obitelji. Što se tiče Odjela za odrasle na 1,5 socijalnog radnika i jednog pravnika psihologa, dolazi 200 korisnika godišnje, pojasnila je.

- Danas je povećan broj korisnika. Međunarodna federacija socijalnih radnika preporučuje za djecu do 20 korisnika za kvalitetan rad po jednom socijalnom radniku, a što se tiče rada u obitelji preporučuju do 10-ak obitelji, a kod nas je to od 300 na dalje, naglasila je.

Dodaje kako je socijalni rad poziv i rad na terenu, ali u nazad nekoliko godina stvari su se promijenile i socijalni radnici su više u kancelarijama gdje obavljaju administrativne poslove, nego na terenu.

- Događa se da ljudi dođu, podnesu zahtjeve, mi pogledamo papire i vrlo se malo razgovara s korisnikom, naglasila je. 

Nedostatak socijalnih radnika

 Helfrih je kazala kako nedostaje jako puno socijalnih radnika.

- Socijalni radnici imaju status službene osobe što znači da prijetnja ili napad na nas se procesuira po Kaznenom zakonu, rekla je.

Govori kako mladi upisuju studij Socijalnog rada pri Pravnom fakultetu, a upisne kvote su u nazad nekoliko godina 195 i te su kvote, kako kaže, popunjena.

Na pitanje koliko se razlikuju teorija i praksa, Helfrih je naglasila kako je razlika velika.

- Netom završeni socijalni radnici kada dođu kod nas tek tu se suočavaju sa stvarnim životom, rekla je.

Smatra da je potreba za terenskim radom velika.

Bitna međuresorna suradnja

- Međuresorna suradnja je jako bitna. Mi kao sustav socijalne skrbi komuniciramo s puno sustava, kao na primjer, sustavima pravosuđa, školstva policija, no tu su i udruge, naglasila je.

Dodaje kako je socijalna služba ovdje zbog korisnika koji imaju pravo dobiti uslugu po koju su došli i njih ne treba zanimati da li socijalnih radnika ima dovoljno ili ne, no u praksi je tako da se u „čašu ne može sipati litra ili dvije tekućine”.

Preporučuje da se ljudi, kada imaju probleme koje ne mogu riješiti sami, jave centru za socijalnu skrb i niti jedan korisnik koji podnese zahtjev neće biti odbijen.

- Ljudi na terenu zaista rade i teren drži cijeli sustav. Masu problema socijalni radnici riješe. Pomognu obiteljima, djeci, starijima te osobama s invaliditetom, no takve stvari javnost ne percipira, istaknula je.

Više pogledajte u videu: