ZaČin ljubavi: Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi

Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi ove se godine obilježava pod sloganom "Liječimo srca i zajednicu". Poseban je naglasak na važnosti pomaganja i ulozi volontera u palijativnoj skrbi. Kako se građani mogu uključiti i pomoći objasnile su predsjednica udruge La Verna Blaženka Eror Matić i volonterka Jadranka Jajaš.

U Hrvatskoj imamo 170.000 samo onkoloških bolesnika, a svake godine i oko 25.000 novooboljelih. Nažalost, mnogi od njih se moraju suočiti i s onim najgorim - da lijek za njih nema, istaknula je novinarka HTV-a Ruža Ištuk. 

- Zajednici želimo reći da moramo biti osjetljivi jer su njihove poteškoće velike. Oni bi morali imati tim liječnika, medicinsku sestru, socijalnog radnika, volontera, duhovnika. Zdravstveni sustav je osigurao mobilne palijativne timove, liječnika i sestru koji idu u kućne posjete i pomažu bolesnicima, ali trebaju im i drugi članovi tima, što naš sustav ne nudi. TU prazninu naša udruga želi ispuniti kako bi bolesnici imali cjelovitu skrb. Zato kažemo da je palijativna skrb začin društva, jer želimo liječiti cjelovitu osobu, istaknula je Eror Matić.

Grad Zagreb nema nijedan hospicij.

- Većina nas bi htjela posljednje dane života provesti doma. No mnogima to nije moguće. I ti ljudi nemaju ustanovu gdje bi se mogli smjestiti i biti zbrinuti na adekvatan način. Kod nas za te ljude brine liječnički tim, ali ne može obitelj boraviti 24 sata, nemaju duhovnika, socijalnog radnika, volontera, naglasila je.

- Mi imamo tri mobilna tima, u tri doma zdravlja. DZ Istok, Centar i Zapad, a procjene su između 2.000 i 4.000 ljudi da treba palijativnu skrb, samo u Gradu Zagrebu, kazala je.

Dodala je da ovom akcijom poručuju da se građani imaju kome obratiti. 

Jadranka Jajaš volontira već 13 godina. Imala je takav slučaj u obitelji. Danas pomaže obiteljima koje se ne mogu brinuti za svog bolesnika.

- Odem s njim u dućan, doktoru, u apoteku. Najviše se pomoć svede na razgovor, s bolesnikom ili članom obitelji jer ima je potrebna ta podrška. Volonter odškrine prozor u kući gdje je ustajali zrak. Unese vedrinu, drugi kontakt s vanjskim svijetom, donese ljubav, suosjećanje. Ta obitelj shvati da nije sama, da ima nekoga u društvu koji će besplatno doći, razgovarati, biti uz njih kao podrška, ističe.

- Hitno bi se trebao promijeniti odnos društva prema takvim bolesnicima. Tu ne pati samo bolesnik, nego i obitelj. Postoji potreba za hospicijem. Tim bolesnicima je potrebna blizina čovjeka. Je li to član obitelji, volonter, neka osoba koja će u zadnjem trenutku biti s njim, držati ga za ruku. Da osjeti da nije sam otišao s ovog svijeta. Da nije zaboravljen niti od društva, niti od svoje obitelji,