Turudić i Živković: Od sudnice do bojišnice

Suce i državne odvjetnike obično zamišljamo u odijelima s kravatama, koji su se i za vrijeme rata bavili predmetima i suđenjima. No, bilo je onih koji su kao dragovoljci još početkom Domovinskoga rata izašli iz svojih sudnica i ureda i stali u obranu Hrvatske. Bio je to, kažu danas, dug domovini.

Nakon rata skinuli su vojnu odoru i vratili se na stari posao, u sud, u tužiteljstvo. Jedan, kojega se treba sjetiti, više se nije vratio. Završio je Pravni fakultet, karijeru gradio u sudstvu i državnom odvjetništva, a najveću i najkrvaviju bitku Domovinskoga rata, onu vukovarsku, nije htio dočekati daleko od bojišnice. Ne smije ostati zaboravljen, njemu je posvećen serijal koji otvaramo ovim tekstom - serijal, u kojem će se svojih životnih odluka kada su sudnicu i pravo zamijenili odlaskom u rat, prisjetiti ljudi koji danas imaju istaknute uloge u pravosudnom sustavu Republike Hrvatske.

Na prvoj crti : Ivan Turudić i Berislav Živković

- Bio sam samo jedan od njih, mojih prijatelja iz djetinjstva, koji su uzeli pušku i otišli braniti zemlju, kaže Ivan Turudić, koji se već 1990.godine uključio u rodnom gradu u organizaciju obrane virovitičkog kraja i dragovoljačke postrojbe.

Nakon osnutka Zbora narodne garde, postaje pripadnik ZNG-a u ljeto 1991. Odlazi u rat kao sudac Općinskog suda u Virovitici.

- Prijavio sam se kao dragovoljac, nisam morao niti je za mene kao suca vrijedila vojna obveza, ističe Turudić, koji u listopadu 1991. postaje pripadnik novoosnovane 127. virovitičke brigade.

Na zapadnoslavonskom ratištu ostaje do sredine 1992. kada se vraća u virovitički sud, godinama kasnije nastavlja karijeru u Zagrebu, a danas je glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Dragovoljac Domovinskog rata je i odvjetnik Berislav Živković, koji se u studenom 1991.godine pridružio Zagrebačko-drniškoj dragovoljačkoj četi koja je postala dio 4. bataljuna 113. Šibenske brigade.

-Radim tada kao zamjenik općinskog javnog tužitelja u Zagrebu, čak imam i raspored kao zamjenik vojnog tužitelja, dakle, ne mogu biti mobiliziran. Ipak, odem na bojišnicu 400 km od Zagreba, gdje osim daljnje rodbine nemam nikoga, osim sjećanja na ljeta provedena kod bake u kraju mojih predaka, prisjeća se Živković.

Na prvoj crti, od studenog 91. najprije na liniji Goriš – Pokrovnik – Pakovo Selo, liniji obrane Šibenika, zatim na položajima oko Skradina, te zauzimanja mostobrana na Miljevačkom platou, odnosno sela Nos Kalik, ostaje do kraja ožujka 1992.

-Naša jedinica tada je demobilizirana, jer je u međuvremenu osnovana 142. Drniška brigada. Veći dio pripadnika naše satnije ušao je u sastav novoosnovane brigade, a manji dio vratio se u Zagreb. Vratio sam se na stari posao zamjenika u tadašnje Općinsko javno tužilaštvo u Zagrebu, govori Živković koji je nakon rata krajem 1990-tih godina obnašao dužnost glavnog državnog odvjetnika RH.

Ratna sjećanja koja obvezuju

Rat je davno završio, ali sjećanja kod obojice naših sugovornika ne blijede. Utkana su i u njihove današnje profesionalne karijere, koje su kao vrsni pravnici posvetili uz ostalo i tome da se uključe u još uvijek otvorena pitanja Domovinskoga rata. A to su potraga za nestalima i kazneni progon ratnih zločina.

Republika Hrvatska i danas traga za 1725 osoba stradalih tijekom Domovinskog rata. U protekle dvije godine mandata na čelu DORH-a, Ivan Turudić više puta obišao je mjesto masovne grobnice na Petrovačkoj doli kod Vukovara. To je najzahtjevnija i najduže istraživana lokacija u povijesti traganja za nestalim osobama iz Domovinskog rata.

-Najteži su susreti s obiteljima koje dolaze na identifikaciju posmrtnih ostataka. Tužni su jer nada nije nikada umrla, a s druge strane to im je donijelo mir, jer sad konačno mogu otići na posljednje počivalište svojih najbližih, kaže Turudić.

I dalje traje potraga za počiniteljima ratnih zločina. Svake godine DORH objavljuje izvješće o rezultatima državno-odvjetničkog rada vezanom za kazneni progon ratnih zločinaca. Poruka je to da neovisno o protoku vremena, hrvatsko pravosuđe predano u okviru svojih nadležnosti poduzima sve raspoložive radnje kako bi odgovorne privelo pravdi.

-Otežano je prikupljanje dokaza. Neki događaji zbili su se prije više od 30 godina tako da je vrlo teško rekonstruirati događaje na mjestu počinjenja kaznenih djela jer je dio svjedoka preminuo, dio se sve teže prisjeća konkretnih događaja, neki ne žele svjedočiti. Tako da su iskazi manjkavi, nekvalitetni, a vrlo je teško doći i do materijalne dokumentacije. Sve je teže, vrijeme leti, umiru svjedoci, umiru mogući počinitelji, ali naš posao na rješavanju slučajeva ratnih zločina neće stati, poručuje Ivan Turudić.

Kaznena djela ratnih zločina ne zastarijevaju

Odvjetnik Berislav Živković prisjeća se kako je 1991.godine, s okupacijom dijelova Hrvatske, pogotovo područja oko Siska, Petrinje i Karlovca, u Zagreb počelo dolaziti sve više prognanika. Sve veći broj dolazio je u tužilaštvo da ispričaju što su doživjeli od JNA i svojih bivših susjeda u okupiranim mjestima.

-Tada smo dobili zadaću da uzimamo izjave tih nesretnih ljudi kao potencijalne dokaze o počinjenim zločinima. Gdje su ta svjedočenja i iskazi završili? Jesu li ikada bili od kakve koristi u procesuiranju počinjenih ratnih zločina od strane pobunjenih Srba i JNA, pita se Živković.

Kao pravni zastupnik Centra dr. Ivan Šreter, on danas aktivno radi na sastavljanju i podnošenju kaznenih prijava Državnom odvjetništvu protiv počinitelja ratnih zločina.

Sastavio je kaznenu prijavu protiv 64 živih pripadnika JNA, uglavnom oficira, te pobunjenih Srba za sustavne ratne zločine i uništavanje Vukovara 1991. godine, koja se temelji na više od 15.000 stranica originalne dokumentacije.

Sudjelovao je u izradi kaznenih prijava koje obuhvaćaju više od 200 osoba (uključujući generale i pukovnike JNA) za ratne zločine na području Zadra, Benkovca, Obrovca,Šibenika, Drniša, Like i zapadne Slavonije.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.