Varaju li nas taksisti?

Novo vrijeme jeftinog prijevoza taksijem i konkurencija na tržištu donosi zadovoljstvo dijelu građana, s druge strane Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača javljaju se građani koji se koriste uslugama taksiprijevoza i doživljavaju šok prilikom plaćanja računa.

Predsjednica Hrvatske udruga za zaštitu potrošača (HUZP) Ana Knežević na početku gostovanja u rubrici "Svi smo mi potrošači" emisije Dobro jutro, Hrvatska upozorila je na velike nerazmjere u cijenama za iste ili slične relacije:

- Javio nam se gospodin koji je relaciju od Autobusnog kolodvora u Zagrebu do aerodroma platio 400 eura. Ostao je zgrožen, nije mogao doći sebi. Tu su novi prijevoznici i bitno je da potrošači znaju da ih ima jer računaju svi da su to gradski taksiji, a kad dobiju račune padnu u nesvijest, navodi Knežević.

Takve situacije dovode do različitih reakcija - i putnika i vozača:

- Bilo je gotovo i fizičkih obračuna. Jedna gospođa nam je javila da se s majkom vozila u bolnicu i platila 10 eura, a u povratku je vozač tražio 45 eura. Ona se pobunila, a vozač joj je rekao da može platiti 30 eura. Ona je imala samo 15 eura, i rekla je da je taj novac bacila na vozača i otišla. Žena je bila doista ljuta jer je nezamislivo da je tolika razlika za istu relaciju, kaže Knežević.

Tanja Popović Filipović iz Udruge za zaštitu potrošača Osijek ocjenjuje da je situacija u Osijeku gotovo identična kao u Zagrebu:

- U Osijeku imamo one "hvatače" koji na nekim lokacijama hvataju putnike, naplate jako puno, da bi odradili nekoliko vožnji dnevno i to je njima dovoljno, za razliku od vozača kod kojih znamo kolike su cijene. Stalno se vrti priča oko tržišnog natjecanja - ovo uopće nije tržišno natjecanje, nego klasična prevara potrošača, posebice kad se ne upozori potrošača ili mu se kaže drugi iznos pri ulasku u taksi, a drugi na izlasku. Najčešće se to događa osobama starije životne dobi, ali i strancima i turistima, upozorava Popović FIlipović.

Zbog takvih pojava HUZP se obratio Ministarstvu prometa i Gradskom uredu za promet:

- Situacija je doista neizdrživa, pogotovo za stariju populaciju koja ne koristi aplikacije. Dobili smo odgovor da je to tržišno natjecanje, da oni svi imaju licenciju i da potrošači jedino moraju provjeriti kolika je cijena pri ulasku u taksi, ali čuli smo da se dogodi da je na početku jedna, a na kraju druga cijena. Moraju izdati račun i imati istaknuti cjenik u automobilu, a potrošači trebaju znati i da ne moraju uzeti prvi taksi koji stoji u redu, upozorava Knežević.

Dodaje da kod korištenja aplikacija uglavnom nema problema.

Što na sve kažu građani, doznali smo u anketi koju je naša ekipa snimila na zagrebačkim ulicama:

- Zovem iz stana i dođu za 5 minuta. Ni ne spustim se s drugog kata već taksi čeka. Jako sam zadovoljna, kaže jedna od anketiranih.

- Cijene baš i nisu pristupačne. Jednom sam išla iz bolnice, ali mislim da je previše. Čak nisam ni račun dobila, ali kad čovjek mora, dodaje druga sugovornica.

- Apsolutno nisu pristupačne cijene za umirovljenike. Trebali bi imati posebnu tarifu za umirovljenike, a posebnu za ljude koji rade i koji imaju novca, smatra treći sugovornik.

Mnogi ne provjeravaju cijene unaprijed:

- 4 do 5 eura, prema tome do kuda se vozim, 6 eura... Ja sam jako zadovoljna, komentira prolaznica.

- Kako kilometraža pokaže tako naplate, ja nemam problema. Prije 15 dana vozio sam se od bolnice do kuće i sve je bilo u redu, kaže jedan od anketiranih.

Tanja Popović Filipović napominje da bi se u rješavanje problema s visinom cijena taksi prijevoza trebala uključiti i država:

- Ako čovjek kaže da je od Zagreba do Velike Gorice platio 400 eura, to više nije tržišno natjecanje, tu govorimo o prevarama potrošača, upozorava naša sugovornica.

U svakom slučaju, najvažnije je unaprijed utvrditi cijenu vožnje, a u slučajevima kada se je cijena viša od najavljene, a posebice kod odbijanja izdavanja računa, Ana Knežević preporučuje da se vozilo fotografira i vozač prijavi Državnom inspektoratu.

Detalje o toj temi doznajte u snimci nastavka razgovora: