Priča o obitelji koja je u najteža vremena pokazala najveću hrabrost

Mama, ja sam tvoje uspomene prebacila u svoju glavu, tako je Lidija Pilat svojoj majci obećala da će njezine uspomene čuvati i pretočiti ih u svoja sjećanja.  Ona me je upitala, jer ima već 93 godine, katkad doista razmišlja o tome: "Zašto sam još ovdje?"  

Svatko se od nas u nekim trenucima, prebirući po svojim sjećanjima, pokušava sjetiti neke priče o djedu ili baki koju smo davno čuli, ali ju nigdje nismo zapisali. Ona je odlučila suprotno.

Njezina je majka Vlasta Pilat omiljena daruvarska profesorica francuskog i latinskog koja svoju starost provodi u umirovljeničkom domu koji je zgrada bivše Daruvarske gimnazije u kojoj je provela svoj radni vijek.

- Donedavno još možda nisam toliko proživljavala taj kontekst da su negdje baka i djed upisani kao pravednici među narodima. To shvaćam samo kao da je to potpuno normalno da su ondje upisani. Oni su za mene predstavljali neki put, neki svjetionik koji mi je govorio: „Uvijek možeš birati". 

Neizostavan gost u njihovim susretima je mobitel koji s običnom funkcijom snimanja bilježi obiteljsku povijest koja i svima nama treba biti poznata, jer to priča o obitelji koja je u najteža vremena pokazala najveću hrabrost.

Marijana Kranjec ispričala je ovu priču koja povezuje Daruvar, Mostar i Brno, koju možete ovdje pogledati: