Život po mjeri prirode

18.10.2026.

14:00

Autor: Mario Beganović/ HRT

Manjinski mozaik
Manjinski mozaik
Foto: Mario Beganović / HRT

Kad smo se čuli telefonski nije dvojila niti sekunde. Snimanje? Manjinski mozaik? Može. Ja sam za. Nakon nekoliko minuta završili smo razgovor. Stajao sam još koji trenutak misleći kako s nekim ljudima odmah klikneš, bez puno pojašnjavanja kakva je emisija Manjinski mozaik i zašto bi bilo dobro da snimimo baš tu priču. Sve to Kristyni Rygolovoj nije bilo ključno. Željela je, kasnije mi je rekla, ispričati priču ne samo o njoj već i o djeci i studentima koje u Bibinju i Zadru uči češki. Imala je potrebu reći nešto o sebi, o ljubavi prema konjima i prirodi. I učinila je to jednog kasnog proljeća prepunog sunca.

MOJA PRVA LJUBAV

Našli smo se u Zadru. Prepoznat ćete me, rekla mi je. Imat ću veliki šešir. Stisak ruke, osmijeh. I šetnja od ulaza na Poluotok preko Kalelarge do Foruma i mora.  Prvi susret sa Zadrom bio je 2011. Blaženi Erazmus, studijski boravak koji traje i danas, smije se zaraznim osmijehom. Moj san bio je studirati hrvatski jezik i živjeti na moru. Zato sam odabrala Zadar, more je tu, planine nedaleko. Ali znala sam za Hrvatsku još kao dijete. Dolazili smo ljeti u Istarski Novigrad.

Zato moje doma i nije čudila odluka da u rodnom Brnu, na Masarykovom sveučilištu, upišem studij hrvatskog jezika i književnosti. A onda se dogodila prva ljubav – Hrvatska me toliko osvojila da sam odlučila doći i ovdje usavršavati jezik. Uz sporiji način života, kakav se ovdje vodi, imam vremena i za rad i za odmor i uživanje. Naslonjena na bitvu na zadarskoj rivi zagledana je u pučinu. Ali valja i raditi. Nedaleko je Filozofski fakultet na kojem Kristyna predaje češki jezik fakultativno studentima i drugim zainteresiranima.

UČITI I DIJELITI

Vole je njezine studentice. Vidi se to dok stoje ispred ulaza u Fakultet. Ćakulaju, komentiraju izlete po Češkoj, neke su i starije od svoje profesorice, ali ne vidi se taj strogi odnos kakav zna vladati na fakultetima. Ana Markač ima slovački korijen pa joj niti češki nije stran. Vidjela sam oglas u Gradskoj knjižnici da se na Filozofskom daje besplatni tečaj češkog. Radoznala kakva jesam rekla sam zašto ne. Ušla sam u Kristynin razred prije 4 godine i eto, traje i danas. Lijepo nam je s njom, putujemo, družimo na tematskim večerama, igramo kvizove, upoznajemo kulturu. 

Na Erazmus sam došla 2011., a već iduće godine počela sam raditi na lektoratu češkog jezika ovdje na Filozofskom, veli prof. Kristyna. Studentima je to izborni predmet, neki ga upisuju jer žele dalje studirati u Češkoj, neki se zaljubili u jezik i kulturu preko Praga i maturalnih putovanja. Ali zadnjih godina mnogo mojih polaznika izvan ove studentske kvote upisuje zbog turizma. Češki turistu vjerni su Jadranu, a iznajmljivači im se nastoje prilagođavati i u tom segmentu. Meni je bitno da se i time povezuju Češka, Moravska regija gdje je Brno s Dalmacijom i Hrvatskom. Uostalom, proslavljeni češki redatelj Jiri Menzel davno je rekao – Vaše more je i naše more. Toliko ga volimo.

Galerija

Manjinski mozaik, Foto: Mario Beganović/HRT
Manjinski mozaik, Foto: Mario Beganović/HRTManjinski mozaik, Foto: Mario Beganović/HRTManjinski mozaik, Foto: Mario Beganović/HRTManjinski mozaik, Foto: Mario Beganović/HRT

PROZOR PREMA DOMOVINI

Koliko Česi vole more, toliko vole i druženje. Vidi se to i pred osnovnom školom u Bibinjama kraj Zadra. U njoj godinama Kristyna subotom prijepodne drži nastavu češkog jezika. Prije početka nastava mame koje su dovele djecu veselo dogovaraju prijepodnevnu kavu na tečnom češkom. To i ne čudi. Sve redom su Čehinje koje su godinama dolazile na ljetovanje, ovdje se zaljubile i ostale. Djeca su dvojezična – od ponedjeljka do petka u školi uče na hrvatskom, subotom na češkom, a nedjeljom se kroz druženja obitelji iz zadarskog prstena usavršava i jedno i drugo.

Anna ima 14 i s mamom živi u Zadru odmalena pa joj češki dođe kao drugi, a hrvatski kao materinji jezik. Godinama idem na češki kod Kristyne. Želim naučiti točno gramatički pisati i sve mi bolje ide. Ali nije samo učenje ovdje bitno. Nas desetak djece i tinejdžera super se zabavljamo, svi imamo neke korijene u Češkoj i želimo što bolje znati jezik svojih djedova i baka. Annina mama Sylva došla je u Zadar 2002 kao studentica. Upoznala momka i ... danas još mama poput mene, koje su iz Češke došle i ostale ovdje, dovodi djecu na učenje češkog. Tu smo kao Čehoslovačka u malom jer ima i Slovakinja s nama. Za mene je to važno, da i ovdje, daleko od domovine, imamo žene iz Češke i Slovačke jer se mi ipak međusobno najbolje razumijemo.

VOLJETI SE VOLEĆI SVIJET OKO SEBE

Razumijevanje je jedan od ključeva svakog dobrog odnosa. Taj pogled pun razumijevanja vidjeli smo i 50-ak kilometara dalje, kada smo s morske obale potražili mjesto na kojem Kristyna namjerava graditi budućnost svoje obitelji. Selo je Bilaj u srcu Like. Tamo gdje su se upoznali Josip i Kristyna. Josip Popravak prototip je kršnog Ličanina. Ne vidi se nigdje nego u ovom kraju između mora i kontinenta. Ljubav prema životinjama i konjima spojila ga je s Kristynom.

Sreli smo se na jednom ranču, na satu jahanja. Kako se ugledali, tako se i zaljubili. Laura je plod te ljubavi. Ima godinu dana i već s roditeljima osluškuje kako Lika diše. To je bila čista slučajnost. Već sam bila spremna vratiti se u Češku, na putu svratila u Liku na jahanje prije povratka doma...i tu pronašla svoj novi dom. Srela sam Josipa i odmah smo znali da je to – to. Prošlo je od tada 5 godina. Život na relaciji Bilaj – Zadar i odluka da se kupi zemlja u Lici i napravi ranč. Mystic mountain ranch puni je naziv. Na njemu jašu, brinu o konjima, timare i maze ih. I svakom putniku namjerniku spremno prepuštaju uzde za jahanje podno Velebita. Plan nam je, veli Josip, proširiti ranč, nabaviti još konja i pokrenuti turizam koje će biti održiv i u suglasju s ovom prirodom i Likom. Nek je zdravlja, nadovezuje se Kristyna. Da možemo i sebi i Lauri sutra podariti život izvan grada, život s onim što najviše volimo – sa životinjama. One, a to nije slučajno, uostalom u korijenu svojeg naziva imaju baš tu riječ – život. Upravo ono što Kristyna i Josip njeguju u srcu Like.

UPDATE: ŠTO ĆEMO SADA?

Stiže mi Kristynina poruka koji tjedan nakon otkrića ekološke bombe u obliku otpada u Gospiću, u srcu Like gdje žele podizati kćer. Napisala je samo „ Ovo ludilo u Gospiću. Užas.“ Ma koliko da je Kristyna rječita neki horori se ne mogu prebaciti u riječi.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!