U posljednjih 30 godina Mira Šušnjar dvaput je gradila kuću ispočetka

Mira Šušnjar je jedna od mnogih na Banovini koja je već pet zima u kontejneru. Živi u selu Grmušani kraj Dvora i s fascinantnim strpljenjem čeka obnovu svoje kuće. Nakon teške zime lijepo vrijeme donosi i lijepe vijesti - kuća se gradi. Koliko još do dovršetka otkriva naša Hana Gelb.

U posljednjih 30 godina Mira Šušnjar dvaput je gradila kuću ispočetka. Prvi put nakon povratka iz izbjeglištva i sad nakon potresa na Banovini. Sjeća se Mira kako je i prije rata bilo posla u tom kraju. I to blizu njezine kuće u Grmušanima.

- Tu ima keramika, naprijed ima 2,5 km, blizu mi je bio posao. Znači ta naša roba je išla i za Mađarsku i svugdje. Radilo se zato što je bilo puno narudžbi, bila su sretnija vremena, bilo je novaca, hvala Bogu. I to smo mi sve na brzinu izgubili, prisjeća se Mira Šušnjar.

Sjeća se i kako je te '95, kad su ona i sin izbjegli, ostavila za sobom dvije svinje i pun kokošinjac.

- I što? Morali smo odavde zaratilo se. Tko, što, kako... to oni znaju. Mi, obični ljudi, ne znamo, rekla je.

Snašli su se u Vranju. Našli su posao. Radila je i gospođa Mira i sin Dražen.

- Ja sam tu radila, znate one kore za kolače i pite. Tu se radilo, u toj pekari, znači i kruh i sve.

Kad su se stvorili uvjeti, uz pomoć UNHCR-a vratila se u svoje selo. Organizacija je bila dobra. Dovezli su ih i dali malo hrane.

- Tu sam došla, kuća se ni ne vidi. Porušena na pola. Ima neka stabla narasla, možete misliti, ističe. 

Odmah se išla prijaviti i izvaditi osobnu iskaznicu. Tada je upoznala divne ljude. Dražen i Ivanka, koje i sada spominje s osmijehom na licu, pomogli su joj oko kuće i vrta.

- I oni meni dovezu prase jedno. To je narasla velika svinja. I oni su to nama klali, da mi imamo nešto. I dovezu i frižider da imamo za meso, dodaje. 

Na kraju 2020. sve se mijenja. 28. prosinca u 6:28 potresom magnitude 5 s epicentrom u blizini Petrinje počela je serija potresa. Oni koji nisu bili pogođeni toga dana stradali su sljedeći, 29. prosinca u 12:19 kad je to područje zatresao potres magnitude 6.4.

- Počelo je tresti. Ja i jedna prijateljica smo bili tu u susjedstvu. Skočili smo od stepenica, jedva smo istrčali. Pošlo se tresti, rušiti. Izašli smo jedva van, kaže Mira.

Živu glavu su izvukle, ali kuća više nije bila za stanovanje.

-  Neki ljudi su došli, inženjeri, komisija i kažu ovo nije "ni za što", ovo je samo za rušenje i tamo su nalijepili tu naljepnicu. 

I tako je do dolaska kontejnera gospođa Mira bila kod susjeda. Prolazila je tada onuda cijela vojska volontera i tada se Mira opet uvjerila da bez pomoći običnih ljudi ništa nije moguće.

- I došli su moja Ivanica i Alvin, i ljudi iz Zagreba. Oni su nam po kućama svašta davali, ne samo meni. Pomagali koliko su mogli. Malo su me oni raspoložili, jer sam plakala, govori Mira o volonterima. 

Ti isti volonteri pobrinuli su se da dobije kontejner uz pomoć Srpske pravoslavne Crkve i projekta SNV-a "Banija je naša kuća". I sad je u njemu pune četiri godine i petu zimu. Ova je bila teška jer joj se pokvario radijator. No djelatnici Crvenog križa to su riješili.

Obnova ovog područja dugo traje. Mira Šušnjar srećom nije imala problema s imovinsko- pravnim odnosima. No svejedno je na obnovu čekala četiri godine. I mnogo je tu dokumenata koje je trebala nositi u Petrinju gdje su se predavali. Čini se jednostavnim, no bez vlastitog prijevoza to je pothvat.

- Ja išla u Petrinju non-stop. Treba platiti prijevoz. Nije meni lako bilo. Evo, netko 30 eura, netko 25. Kako tko! Trebalo je to isplatiti. 

I onda su jednog dana došli radnici.

- Ja sam vidjela prvi put kad su počeli kopati u temelj. Ja sam se osjećala, zlato moje, kao da je to kuća već gotova. Kaže hvala Bogu...  

Rade tako vrijedno radnici i tijekom našeg posjeta. Od dogovora za snimanje priče, kada su ovdje bili samo temelji, do našeg dolaska izdignula se kuća skroz do krova. Znaju svi ti radnici što znači krov na glavom i vlastita kuća jer neki od njih, daleko su od svoje.

- Ovaj šef što vodi te ljude je rekao navodno da u šestom mjesecu će biti gotovo. Da mi uđemo i u jednu sobu, ali samo da je naša. On kaže, bit će, Miro!

Čeka tako uzbuđena jer će joj nakon mnogo godina ovo ljeto moći doći i ostati kod nje sin, snaha i troje unučadi.

- Ja sam rekla da ću pozvati sve prijatelje. Dođite i vi, uzbuđeno govori Mira u iščekivanju useljenja u novi dom.